Godinu dana zatvora. Toliko je danas, u prvostupanjskoj presudi, dobila odvjetnica Vasvija Vidović. Nema zabrane rada, nema velike drame – samo godina dana zatvora za sprečavanje dokazivanja, jer je, kako tvrdi Sud BiH, sakrila telefon tadašnjeg predsjednika Suda Ranka Debevca nakon što je ovaj priveden.
Prije nego što netko pomisli da je ovo konačna pravda, treba se sjetiti da presuda nije pravomoćna i da je u BiH pravosuđu žalbeni postupak često samo pitanje birokratskog natezanja. Tužiteljstvo je, doduše, tražilo da joj se zabrani rad na tri godine, ali sud je odlučio da to ipak nije nužno. Pa zašto bi jedna odvjetnica, pravomoćno osuđena za ometanje pravde, imala ikakav problem s nastavkom rada?
“Sud je izveo zaključak izvan razumne sumnje da je Vidović radnje krivičnog djela počinila s umišljajem, odnosno sa sviješću i znanjem”, rekao je sudac Miroslav Janjić, kao da postoji neka drugačija verzija sprečavanja dokazivanja. Možda slučajno? Nehotice?
Sudski troškovi? Sitnica – 200 maraka. Rok za plaćanje? Nakon pravomoćnosti presude, što u prijevodu znači: vidjet ćemo kad.
U kaznu joj se uračunava i dva dana pritvora koje je “odležala” u prosincu prošle godine, tako da, realno, ako sve ostane ovako, ne čeka je baš godina dana zatvora. Čeka je pravosudna trakavica, eventualno kućni zatvor ili neka fina nagodba.
A BiH pravosuđe? I dalje institucija u kojoj, ako si dovoljno visoko u hijerarhiji ili znaš prave ljude, presude nisu kraj priče – nego samo njen uvod.
wpDiscuz
