Poznati bosanskohercegovački književnik Goran Samardžić odnedavno se našao u središtu skandala koji je izazvao degutantnim seksističkim porukama što ih je uputio uglednoj mladoj znanstvenoj novinarki s tri diplome, blogerici Jeleni Kalinić.
Pod pritiskom kritika što ih je izazvao u dijelu javnosti, Samardžić je prošli tjedan podnio ostavku na sve funkcije u Buybooku (što znači kupite knjigu, ali je vjerojatno i aluzija na bajbuk, što znači zatvor op.a.), jednoj od najvećih izdavačkih kuća u BiH u kojoj je bio suvlasnik.
Time je, kako je to sam formulirao, u BiH postao nesretnim generatorom pokreta #MeToo, masovne, globalne pobune žena protiv šutljivog trpljenja seksističkog zlostavljanja muškaraca na položajima utjecaja i moći. Nažalost, pokret koji je krenuo iz Hollywooda s optužbama glumica za silovanje i napastovanje protiv slavnog producenta Harveyja Weinsteina, i potom se proširio svijetom, u regiji je odjeknuo s tek par slučajeva rijetkih hrabrih žena koje su shvatile da trpljenjem i šutnjom i same pridonose perpetuiranju nepravde. U Hrvatskoj je to nedavno učinila Lana Žugec koja je za seksističko ponašanje optužila ortopeda iz Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu koji je nedugo potom dobio otkaz.
Kada bismo zemlje ocjenjivali po postotku žena koje su digle glas, mogao bi se steći dojam da im na Balkanu cvjetaju ruže. No istina je zapravo sasvim suprotna – upravo u zemljama u kojima seksizma, nasilja nad ženama, obiteljskog nasilja i patrijarhalnih stereotipa ima više nego što je slobodnog prostora u medijima, ženama je glas neusporedivo teže dići nego u onima u kojima su ostvarile neke više razine jednakosti. U tom smislu usamljeni povici Lane Žugec i Jelene Kalinić od neprocjenjive su važnosti.
“Nepotpuna nemajka”
Jelena Kalinić kaže da je sve zapravo počelo vrlo nevino njezinim postom na Facebooku o majčinstvu jedne žene, bez ikakvog komentara i osvrta na tu vijest.
„Odjednom vidim da Goran komentira moj post, što inače nikada ne čini, niti daje do znanja da uopće obraća pažnju na ono što ja pišem i radim u sferi znanstvenog novinarstva“, rekla je za Index bh blogerica.
„Njegov komentar bio je kako je ta žena kompletnija sada kada je postala majka nego kada je bila ‘nemajka’. Ja sam, kao mlada žena koja još uvijek nema djecu, smatrala da je to čudno, ali nisam bila sigurna je li napisano u prenesenom značenju pa sam upitala je li se radi o sarkazmu. Jako me potresa stav da žena, ma što uradila i postigla, nije validan član društva ako ne rodi, pogotovo što ima žena koje ne mogu imati djecu. Međutim, Goran mi je na to uputio komentar kako se i ja trebam ‘upotpuniti, ako imam s kim’, što mi je još jedno vrijeđanje – da žena vrijedi samo ako ima partnera“, ispričala je Jelena Kalinić.
Ponuda “genetskog materijala”
No pravi šok stigao je nakon što mu je ljutito i bez dlake na jeziku objasnila da to sve nije smiješno i zamolila ga da više ne komentira, da se povuče iz rasprave.
„Dobila sam ponudu u inboks, koja je glasila: ‘Poštovana naučnice i blogerice. Ja ću ti malo onog izmust u fildžan i zamrznuti zlu ne trebalo. Ako ništa, imalo bi lijepe noge na mene i pamet na tebe. Nek i bude sretno na oboje. Ne širi dalje. Šalim se, i noge na tebe. Ma jesi li ti to ljuta, a’. Ova kratka rečenica skup je svih onih seksističkih stereotipa ‘ti samo šuti, a ja ću te maltretirati’ i ‘jesi li ti to ljuta’ s kojima se žene sreću i naučene su da trpe“, kaže Jelena Kalinić ističući da je ona donijela odluku da neće trpjeti.
„Odlučila sam javno eksponirati ono što me je povrijedilo, pokušaj da me neko osramoti i da se osjećam loše, usamljeno i nezaštićeno. I to je sve što sam uradila. Dalje je reagirala zajednica društvenih mreža. Mainstream mediji su reagirali sa zakašnjenjem, a neki ni do danas. Jako puno ljudi me je podržalo; kritike su bile rijetke, a još su neke žene progovorile o tome što su doživljavale“, ispričala je pokretačica bloga Quantum of Science.
Trebala bi biti ponosna
Samardžić se našao pod pritiskom medija i javnosti, međutim umjesto da prizna grešku i ispriča se, u početku je uglavnom nastojao popraviti dojam o sebi i svojoj izdavačkoj kući. Branio se tvrdnjama kako se on i Buybook zalažu za ženska prava, pripadnike LGBT zajednice i za žensku književnost.
Većina medija u zemlji prešutjela je skandal, a bilo je i onih koji nisu stali na stranu mlade novinarke, čak i među intelektualcima i ženama.
„Pokazalo se da su čak i oni koji se smatraju progresivnim i ‘finom gradskom rajom’ zapravo podjednako skloni retrogradnim stavovima i odnosima prema ženama. Međutim, i žene često brane one koji se nekulturno i grubo ponašaju ili čine još gore stvari. Frapantno je da su neke javne ličnosti, i to žene, bile na strani degutantnog ponašanja, minorizirale moj rad i govorile kako je poruka koju sam dobila u inboksu bila ‘prirodan slijed komunikacije’. Pisale su kako bih čak trebala biti ponosna na ponudu i sve to shvatiti kao kompliment. Meni je kompliment samo kada neko govori pozitivno ili kritički o mom radu u oblasti popularizacije nauke. Ovo mi nije kompliment. Od ovoga mi se povraća. Nekome je ovakvo obraćanje ‘cool’, ali mislim da meni i drugim pripadnicima i pripadnicama moje generacije i generacije koja dolazi, ovakvo nešto nije model ponašanja, prljavo je, neumjesno, nedžentlmenski i nadasve neprivlačno“, kaže.
Ni od prijatelja, ni u šali
Jelena Kalinić ističe da Samardžića koji je oženjen i ima djecu, površno poznaje neko vrijeme, da ga smatra poznanikom, ali ne i drugom ili prijateljem. Vjeruje da su Samardžić i njemu skloni novinari i ljudi iz javnog života prikazivanjem njih dvoje kao prijatelja pokušali ublažiti i relativizirati težinu njegovog prijestupa.
„U javnom istupu povodom slučaja, ja sam predstavljena kao njegova ‘drugarica’ iako smo vrlo rijetko komunicirali, možda jednom ili dva puta godišnje, kada bih došla u knjižaru Buybook ili na Festival Bookstan koji ova kuća organizira. Da bih nekoga smatrala drugom i prijateljem mora postojati dublja komunikacija, ali čak ni takvim ljudima ne dozvoljavam takvu komunikaciju, ni u šali. Moram naglasiti da u prethodnim komunikacijama Goran nije imao ovakve ispade tako da nisam očekivala takvo nešto. Samu izdavačku kuću poštujem, kao i većinu ljudi koji čine tu kuću“, dodala je.
‘Dobila je što je tražila’
Neki bosanskohercegovački novinari adresirali su činjenicu da se u njihovoj zemlji, iako je seksizam vrlo prisutan, gotovo uopće nije pisalo o problemu seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja kao što se to činilo u mnogim drugim zemljama svijeta na krilima vala prosvjeda žena koji je krenuo iz SAD-a i postao poznat kao #MeeToo. Neki su za usporedbu naveli podatak da je na Islandu napisano 600-tinjak članaka na u temu dok je ona u BiH uglavnom ostala zavijena velom šutnje. Prema Jeleni Kalinić, globalni #MeToo zaobišao je ne samo BiH, nego cijelu regiju. Tek nakon ovog nesretnog slučaja, kaže, neke žene ispričale su svoja iskustva, no hashtag je izostao.
„One žene koje najviše trpe i koje su u najgoroj egzistencijalnoj situaciji, ne smiju se oglasiti i malo tko zna za njihove priče. Moj slučaj je čak ‘najblaži’ vid uvreda. Druge žene trpe mnogo gore stvari, preplašene su i postiđene i vjerojatno nemaju egzistencijalnu slobodu da reagiraju. Žene trpe ponižavanje i neukusne šale od svojih partnera, a da ne spominjemo fizičko nasilje, pojedince na fakultetima koji se neukusno obraćaju studenticama, trudnice koje dobivaju otkaze i sl. Međutim, žene su naučene da trpe i da čak prihvaćaju neke oblike seksizma, da ne reagiraju, iako su u dubini jako povrijeđene i postiđene. Obično je nekada davno za ovakve slučajeve drskosti postojala institucija koja se zove ‘ljutit otac’ ili ‘stariji brat’ pa bi one žene koje bi imale ovu patrijarhalnu zaštitu, bivale pošteđene neukusnog ponašanja i obraćanja. One koje to nisu imale, ili su trpjele ili bi reagirale, na što bi ih sredina kritizirala. Obično su to bile, a i danas su, kritike koje se svode na ‘sama je to tražila’, ‘nosila je kratku suknju’, ‘izazivala je’, ‘ona je seksualno nemoralna osoba i nema pravo ništa govoriti’. Vrlo često se ide na diskreditiranje žrtve optužbama da je nemoralna i to je ono čega se žene boje da će se dogoditi ako progovore. Moramo učiti žene da se otrgnu i od patrijarhalne zaštite i iz šutnje kada ove situacije bole te stvarati društvo u kojem postoji svijest kako je ovakvo obraćanje neprihvatljivo. Suprotstavljanje malim, i naizgled beznačajnim stvarima, prvi je korak u suprotstavljanju fizičkom nasilju, koje se desi kada je žena već sve istrpjela. Kod nas se nekad i kaže ‘ma bitno je da te ne tuče’ ili ‘ko se tuče, taj se voli’. To su stravično štetni stereotipi koji se moraju dekonstruirati. Meni je rečeno da sam prva žena u BiH, možda i u regiji koja je digla svoj glas i odbila da trpi. Ono što primjećujem, jeste da je zapravo i sve više muškaraca, pogotovo mladih muškaraca nove generacije, zgroženo ovakvim ponašanjem i stavom prema ženama. Takve mlade ljude trebamo. Poštovanje i gajenje zdravih odnosa među spolovima kao i poštovanje prema onima koji nisu dio heteroseksualne ili cis rodne norme, svim pripadnicima jednog društva koji poštuju propise i zakone republike i ne dovode druge u opasnost niti im stvaraju bol – to je korak prema demokratskom i civiliziranom društvu“, kaže Jelena Kalinić.
Konačno priznanje
Samardžić je ozbiljno priznao da je pogriješio i ispričao se tek prije tjedan dana, kada je podnio ostavku.
„Koliko smo seksističko društvo najbolje saznamo na vlastitom primjeru, misleći da je šala ono što je ozbiljna uvreda. Izvinjavam se Jeleni Kalinić i cjelokupnoj javnosti zbog seksizma. Svjestan kakvu sam štetu učinio, povlačim se sa svih pozicija u Izdavačkoj kući Buybook.
Osim što sam autor nedopustivog sadržaja poruke i komentara, suprug sam i otac dvije kćerke, te se nadam da će začetak “MeToo” pokreta u Bosni i Hercegovini, čiji sam nesretni generator bio, doprinijeti depatrijarhalizaciji našeg društva i otvorenom razgovoru o problemima sa kojima se susreće većina žena“, napisao je na svojem profilu na Facebooku prošli utorak.
Seksizam i u obrazovnom sustavu
Jelena Kalinić rođena je u Sarajevu, gdje je završila studij biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu te studij ruskog jezika i književnosti i studij komparativne književnosti, kaže da se omjer žena i muškaraca na fakultetima znanstvenog i tehničko-inženjerskog smjera u BiH polako popravlja u korist žena. Međutim, na ključnim pozicijama u znanstvenim institutima i na drugim važnim položajima, moć uglavnom i dalje pripada muškarcima.
„Nekada se smatralo da su studij fizike ili elektrotehnike samo za one žene koje ‘nisu privlačne’ ma što to značilo. Još jedan patrijarhalni stereotip je da je žena vrijedna samo ako je ‘privlačna’. Ti stereotipi i dalje ostaju. U jednom od svojih tekstova za dnevni list Oslobođenje osvrnula sam se na to. Napisala sam da ‘žena može biti obrazovana, ali ako je to u skladu s njenom rodnom ulogom. Nije problem biti učiteljica, nastavnica, liječnik, ali žena građevinac, inženjer elektrotehnike – to je već malo puno. Stav našeg društva je da je žena validan član društva jedino ako je rodila, iako ovo društvo ničim ne pruža ženama socijalnu sigurnost da mogu podizati djecu“, zaključila je Jelena Kalinić koja se bavi znanstvenim novinarstvom i populariziranjem znanosti te teorijom književnosti i filma.
Kao znanstvena novinarka pisala je povremeno za Al Jazeera Balkans, a sada radi za rubriku KUN u dnevnom listu Oslobođenje. Autorica je bloga Quantum of Science, a povremeno piše i za književni časopis Život.
wpDiscuz