Zapad je slijep na povratak Šerifa Patkovića, hamasovca iz susjednog sokaka. Ne budimo i mi

Posljednjih se dana društvenim mrežama širi snimka iznimno radikalizirane tribine za slobodnu Palestinu održane u Zenici, na ko joj se umirovljeni pukovnik Armije BiH Šerif Patković stavlja na raspolaganje Hamasu “kao čovjek i kao komandant”.

“Naravno, brigada pokreta Hamas, nastala iz krila Muslimanskog bratstva, mene duboko pod- sjeća na Sedmu muslimansku” reče Patković, prvi ratni zapovjednik 7. muslimanske brigade Armije BiH.

piše: VIŠNJA STAREŠINA I Slobodna Dalmacija

Nekome možda može izgledati nadrealno ovaj pri lično ostarjeli Hamasov dragovoljac. Ali samo dok tribinu za slobodnu Palestinu u Zenici ne stavite u kontekst jednog drugog skupa u Zenici: smotre 7. muslimanske brigade, održane prije trideset godina.

Promocija džihada

Dugo su te snimke bile prikrivane, jer su ukazivale na blisku vezu bošnjačkog političkog i vojnog vodstva BiH s ritualnim zločinima, koje su za sobom ostavljali pripadnici 7. muslimanske i odreda El Mudžahid, poglavito nad Hrvatima srednje Bosne i sjeverne Hercegovine. No danas, nakon što su ti zločini ostali bez osude i kazne pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu i provučeni tek kroz farsična suđenja pred sudovima u BiH, te snimke se dijele kao snimke ponosa. Pa tako na poveznici https://images. app.goo.gl/sgKZxosMVW88oHbdA možete pogledati trideset godina mlađeg Šerifa Patkovića, komandanta 7. muslimanske brigade, kako raportira svome vojnom i političkom vodstvu.

Kontekst ove konkretne smotre u Zenici je, dakako, važan. Ali jednako su važni ili možda čak važniji obrasci ponašanja koji se i danas mogu prepoznati i primijeniti: od palestinsko-izraelskog rata do unutarnjih sukoba na Zapadu. A koji su BiH doveli do toga da se danas, nakon četvrt stoljeća zapadne međunarodne uprave, ratni zapovjednik Armije BiH, neosuđen za ratne zločine, ponosno stavlja na raspolaganje Hamasu.

Dakle, deset mjeseci prije i tri mjeseca poslije te smotre 7. muslimanske brigade u Zenici, njezini su pripadnici samostalno ili zajedno s odredom El Mudžahid počinili niz ritualnih ubojstava nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima središnje Bosne, počevši od Dusine gdje je, uz prisutnosti pod zapovjedništvom Šerifa Patkovića (kako je posvjedočila supruga žrtve) izvađeno srce zarobljenom lokalnom zapovjedniku HVO-a Zvonku Rajiću. Dogodilo se to u siječnju 1993. u vrijeme dok je još trajalo formalno savezništvo HVO-a i bošnjačke Armije BiH.

Kasnije su uslijedile otmice, ritualna odrubljivanja glava zarobljenicima (vojnicima i civilima), puštanja krvi, vezivanja ubijenih Hrvata uz svinje, preodgoj nevjernika u duhu islama, pretvaranje crkvi u džamije…. Zapravo, središnja Bosna je tada bila svojevrsna pozornica na kojoj su pripadnici Al-Qaide snimali svoje videomaterijale za promociju džihada na Zapadu, s vrlo jasnim porukama njihovih vjerskih voda: da je Bosna sestra Andaluzije (Španjolske) i Palestine, koje su “otete” iz svijeta islama, da je ona samo prva stanica za osvajanje Rima, kao simbola katoličke Europe, da je cilj pobjeda islama u svijetu…

No koja je bila reakcija Zapada?

Nekoliko dana nakon masakra nad hrvatskim zarobljenicima u Dusini, britanski zapovjednici UNPROFOR-a su u susjedno selo doveli novinarku BBC-a i norvešku antropologinju Tone Bringu, da uz vodstvo lokalnih zapovjednika bošnjačke Armije BiH snime dokumentarac o tradicionalnim, miroljubivim muslimanima, koji žive za svo je kuće, i nepovjerljivim, mrkim Hrvatima, kojima kuća ne znači ništa i koji kao da nešto podlo smjeraju. Tone Bringa je na toj tezi napravila neku kvazi antropološku studiju o dobrim muslimanima i lošim Hrvatima.

Medunarodni kazneni sud pod primarno angloameričkom kontrolom na toj je kvazi antropološkoj studiji napravio narativ muslimansko-hrvatskog rata. Ratni zapovjednik odreda el Mudžahid, general Sakib Mahmuljin, postao je glavni suradnik haaškog tužiteljstva.

Sve do 11. rujna 2001, prisutnost mudžahedina u BiH se pred Haaškim sudom gotovo nije smjela spomenuti, jer se nisu uklapali u narativ. Njihovi zločini nad Hrvatima pred Haaškim sudom nikada nisu osuđeni i kažnjeni. Vjerojatno dijelom i zato što bi to pokazalo koliko su njegove presude Hrvatima iz BiH činjenično i pravno neodržive.

Komunistički narativ protiv Zapada

Žmirenje Zapada na te zločine i islamsku motivaciju njihove borbe dobrim je dijelom razlog zbog kojeg Šerif Patković danas otvoreno, kao i većina slavi svoju ratnu prošlost.

Tome je znatno pridonijelo i zapadnjačko podcjenjivanje snage komunističkog narativa, prema kojem je Zapad izvor svih zala, veliki kolonizator i porobljivač svijeta. “Ratujući” protiv svojih nacionalizama, na kojima počivaju moderne zapadne (nacionalne)države, Zapad je širom otvorio vrata Zapadu, komunističkom antikolonijalnom narativu, koji mu razara temelje.

Bivši oficir JNA Šerif Patković, koji je, kao i većina zapovjednika Armije BiH 1991. najprije ratovao protiv hrvatskih “nacionalista”, svijeta samo je na tu temeljnu mržnju, usađenu u JNA. nadogradio islamsku motivaciju za osvajanje svijeta.

U suvremenoj BiH ta dva narativa već dugo idu ruku pod ruku, što se vidi i u reakcijama na palestinsko-izraelski rat. Islamistički dekolonizator Šerif Patković samo je korak ispred neokomunističkog dekolonizatora Željka Komšića. Zajedno čine velik potencijal za novi sukob u BiH.