Očišćena nekropola odudara od internetske slike sa stranicama zaklade „Ruđer Bošković – Donja Hercegovina“, razmišljamo dok koračamo za 82-godišnjimim Vinkom Šutalom koji se može nazvati posljednjim čuvarom boljunskih stećaka.
”To je grob vojvode Vlatka“, veli Vinko s očitim poštovanjem prema čovjeku čiji bi posmrtni ostaci trebali ležati ispod masivne kamene ploče, a onda okrećući se prema smjeru iz kojeg smo došli, dodaje: ”A ono njegove žene“.
”Vojvode Vlatka Vukovića, koji je sudjelovao u bitci na Kosovu“, pitamo provjeravajući mislimo li na istog čovjeka?
„Ja, njegov“, potvrđuje Vinko za Bljesak.info dodajući da je to čuo od svojih starih.
Za tvrdnju bar za sada, pouzdanih podataka nema. Ukoliko grob kroz minula stoljeća nije pljačkan, mogli bi možda, pomoći arheolozi. Zagledamo masivni kameni križ, čija je lijeva strana oštećena. Oštećen je i jedan od kutova nadgrobne kamene ploče. S obzirom na križ, natpis i oveći stećak očito se radilo o nekom srednjovjekovnom velikašu, moguće i samom vojvodi, stvarnom ocu današnje Hercegovine.
Dok znatiželjno razgledamo na umu nam misao kako je problem Balkana u „višku povijesti“, proizvoljna konstatacija. Sintagma kažu, potječe iz Cherchilovih ratnih sjećanja u kojima se govori o ‘višku povijesti na Balkanu’.
Da je drugačije naš posjet, kao i članak za kojeg se nadamo da će biti pošteđen uredničkih makaza, ne bi bili jedini tragovi 624 godišnjice prve pobjede nekog slavenskog vojskovođe nad Osmanlijama!
Gospodar Huma, osnivač plemićke obitelji Vuković, sin Vuka Kosače, jedan od rodonačelnika vladarske obitelji Kosača koja je vladala južnim krajevima kraljevine Bosne prvenstveno Humom i Zahumljem, današnjom Hercegovinom, vojvoda Vlatko Vuković je 27. kolovoza u boju kod Bileće hametice porazio Osmanlije i izbacio ih iz svoje oblasti.
Zanimljivo, osmansku silu od 18.000 vojnika predvodio je paša Lala Šahin, koji je u bitci na rijeci Marici 1371. godine, teško porazio srpsku vojsku braće Mrnjavčevića, Petrašina i Vukašina, i tako prodro na Balkan.
Podaci o razmjerima bitke kod Bileće, mogu se iščitati i u dubrovačkim arhivima kroz pristizanje katoličkog življa s područja na kojem se bitka vodila.
Vodio je vojvoda Vlatko još mnoge bitke, uz ostale i lijevo krilo u bitci s Osmanlijama na Kosovu Polju, na desnom je bio Vuk Branković, u sredini car Lazar. Uglavnom, vojvoda Vlatko koji je na Kosovo krenuo naoružan jednim topom, darom Dubrovčana, s Kosova se vratio bez većih gubitaka, pa je kralj Tvrtko po Europi razglasio vijest o velikoj kršćanskoj pobjedi.
Stojeći pred grobnom humkom, prema narodnoj predaji, vojvode Vlatka, kojeg zbog vojnih i političkih uspjeha nazivaju i Velikim, dolazimo do posve suprotnog zaključka od one na početku teksta – problem Balkana nije u višku nego u manjku povijesti! Manju točnih i nepristranih činjenica. Polako to shvaćaju i Hercegovci, pa se uz čišćenje, grob vojvode
Vlatka se našao i na prigodnoj marku Hrvatske Pošte Mostar.
Za kraj, na križu piše: „A se leži dobri junak i čoek Vlatko Vuković – piše Semorad“.
Kraljica Katarina unuka vojvode Vlatka
Posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić koja je umrla u Rimu 1478. godine bila je unuka vojvode Vlatka Vukovića. Naime, vojvodu Vlatka je naslijedio nećak Sandalj Hranić, a njega njegov nećak Stjepan Vukčić Kosača, po čijoj tituli hercega Hercegovina dobi ime. Katarina Kosača supruga posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića bila je kćerka hercega Stjepana.
Bi i leće = Bileća
Zanimljiva je predaja o nastanku imena istočno-hercegovačkog gradića Bileće. Prema njoj vojvoda Vlatko je munjevitim prodorom prilikom jednog od upada nanio teške gubitke osmanskoj sili. Zakašnjelo pojačanje došlo na poprište i jedan od njih upita prolaznika:
„Je li bio vojvoda?“
„Bi i leće“, odgovori prolaznik.
Odnosno bio i odletio – veli predaja i tako nastade Bileća.
wpDiscuz