Prije dvadeset i devet godina, Vojska bosanskih Srba zauzela je Srebrenicu, izolirani grad na istoku Bosne prepun Bošnjaka, većinom izbjeglica. Ova mala ofenziva, koja je uključivala samo nekoliko bataljuna vojnika bosanskih Srba, ubrzo je postala najveća priča na svijetu. Ono što se dogodilo oko Srebrenice sredinom srpnja 1995. godine trajno je promijenilo zapadni pristup ratovanju i diplomaciji.
Osnovne činjenice o masakru u Srebrenici nisu sporne. Grad je bio “sigurna zona” Ujedinjenih naroda, ali UN-ovi mirovnjaci tamo, podbrojna nizozemska bojna, nisu uspjeli zaštititi nikoga. Tijekom tjedna nakon brzog pada Srebrenice, oko 8.000 Bošnjaka, gotovo svi muškarci, mješavina civila i vojnih osoba, ubijeni su od strane snaga bosanskih Srba. Oko 2.000 razoružanih bošnjačkih ratnih zarobljenika pogubljeno je ubrzo nakon pada grada. Ostali su poginuli u danima koji su slijedili, diljem istočne Bosne.
Kako je svijet saznao za razmjere masakra, daleko najveće zločine u Bosanskom ratu koji je bjesnio od proljeća 1992., zapadni bijes se pojačao. Šest tjedana kasnije, predsjednik Bill Clinton naredio je Pentagonu da bombardira bosanske Srbe u operaciji Deliberate Force, prvoj velikoj vojnoj akciji u povijesti NATO-a. Do kraja godine, rat je završen diplomacijom pod vodstvom Amerikanaca.
Srebrenica je promijenila povijest. Amerika je krenula u rat isključivo iz humanitarnih razloga. Clinton je ponovno bombardirao Srbe 1999. godine zbog Kosova. Humanitarna vojna intervencija postala je veliki posao za Pentagon.
U Bosni, masakr ostaje trajna rana na zemlji koja se nikada nije oporavila od bratoubilačkog rata prije tri desetljeća. Smatran od strane UN-a kao čin genocida, Srebrenica je simbol srpske zloće u očima muslimana diljem svijeta. U Bosni, muslimani rutinski tvrde da je srpski entitet u zemlji, Republika Srpska, “osnovan na genocidu”. Kako može biti kompromisa s takvim monstrumima? Otuda beskonačni politički zastoj u toj maloj i osiromašenoj zemlji.
Srbi dosljedno odbacuju pojam genocida povezan sa Srebrenicom. Njihovi lideri u Bosni i Beogradu priznaju da je to bio veliki ratni zločin koji su počinili Srbi. Nedavni pokušaj u UN-u da se 11. srpnja proglasi Danom genocida u Srebrenici, koji je imao snažnu podršku Washingtona, suprotstavili su se Rusija i Kina.
U pravdi prema Srbima, “službena” verzija masakra u Srebrenici drži se kao sveta od strane muslimana i njihovih saveznika, koji olako optužuju svakoga tko se ne slaže s tim stavom za “negiranje genocida”. Međutim, ja znam stvari koje oni ne znaju jer sam bio tehnički direktor Balkanske divizije Nacionalne sigurnosne agencije. Američka obavještajna služba znala je od početka da je ono što se dogodilo oko Srebrenice bilo znatno složenije i ciničnije nego što su to zapadni mediji izvještavali.
Što mislim? Razotkrio sam istinu u svojoj knjizi “Unholy Terror”, ali evo kratkog popisa onoga što “službena” priča izostavlja o Srebrenici:
- Tri godine, Srebrenica, navodno “sigurna zona” UN-a, služila je kao baza za bošnjačke napade na srpski teritorij. Vojna 28. divizija Bošnjaka redovito je napadala iz Srebrenice. Bosanski Srbi tvrde da su u tim napadima izgubili preko 3.000 ljudi, civila i vojnika.
- Bošnjački zapovjednik u Srebrenici, Naser Orić, bio je nasilnik koji je mučio i ubijao srpske civile (pokazivao je zapadnim novinarima snimke svojih vojnika kako odsijecaju glave srpskim zarobljenicima), kao i svoje sugrađane muslimane koje nije volio. Zagonetno, Orić je pobjegao iz Srebrenice tri mjeseca prije pada grada, ostavljajući svoje trupe da umru.
- Većina bošnjačkih mrtvih, oko tri četvrtine njih, nisu poginuli u Srebrenici već tijekom pokušaja proboja trupa 28. divizije kako bi stigli do svojih linija oko Tuzle. Pokazali su malo discipline u komunikaciji, a bosanske srpske snage su na njih pozvale svoju artiljeriju, kolone muslimanske vojske i civila zajedno, masakrirajući ih. Ovo ne zadovoljava niti jednu standardnu definiciju genocida.
- Bošnjaci su prije ofenzive bosanskih Srba mjesecima helikopterima dopremali oružje u “sigurnu zonu”. (Kontroverzno, Pentagon je znao da se to događa, ali je pretvarao da ne zna.) Srbi su opetovano protestirali UN-u zbog ovog kršenja, bez uspjeha. Ovo je bio razlog ofenzive za zauzimanje grada.
- Postoje i uvjerljivi dokazi da je bošnjačko vodstvo u Sarajevu znalo da će Srebrenica biti napadnuta i dopustilo je da padne. Njihov vođa, Alija Izetbegović, izjavio je da će, ako Srebrenica padne, Srbi masakrirati muslimane kao osvetu, i Amerika će intervenirati na muslimanskoj strani u ratu. Bio je u pravu.
Iznad svega, Srebrenica je predstavljena kao “najgori zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata”. To danas sigurno nije istina nakon opsežnih ruskih ubojstava ukrajinskih civila od početka 2022. godine. Ali nije bila ni istina 1995. godine. Tijekom ruske opsade čečenskog glavnog grada Groznog tijekom krvave zime 1994-95, intenzivni artiljerijski i zračni napadi u manje od tri mjeseca ubili su oko 30.000 civila (i možda još više), otprilike isto toliko koliko i broj muslimanskih civila ubijenih tijekom cijelog Bosanskog rata.
Ovo nije samo povijesno pitanje. Ono što se dogodilo u Bosni ponavlja se danas u Gazi. Zapadni novinari nekritički prihvaćaju muslimanske tvrdnje o ratnim zločinima i “genocidu” kako bi ocrnili zapadnu državu koja je u ratu s radikalnim islamom.
Ovdje čudna ideološka srodnost između džihadista i zapadne ljevice igra ulogu, kao i tijekom Bosanskog rata. Nijedna tvrdnja o ratnim zločinima, koja ima veliku političku vrijednost na svjetskoj pozornici, ne bi trebala biti prihvaćena bez neovisne potvrde. Srebrenica je trebala naučiti zapadne elite ovoj osnovnoj istini, ali nije.
Autor teksta John R. Schindler služio je u Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji kao viši analitičar obavještajnih podataka i kontraobavještajni časnik.