POLITIKA JE KURVA: Kako je napad petorice pripadnika bošnjačke Armije BIH na WTC ojačao položaj Bošnjaka u BIH?

Problem Hrvata generalno, kako onih koji su stoljećima živjeli kao austrougarsko roblje tako i onih u Pravoj Hrvatskoj, (Na Humi, Zapadnim Stranama, Usori, Lašvi, Donjim Krajima) a koji su stoljećima živjeli kao tursko roblje jeste u nekoliko osnovnih kolektivnih mana.

Prvi je kmet-egoizam, osjećaj superiornosti nad drugim nacijama Balkana. Od nečeg sličnog pate i Slovenci.

No bogme i Bošnjaci. Dakako i Srbi. No nije isto utemeljen svaki od njih. Nije kmetski.

Srpski egoizam temelji se na nekakvim povijesnim rezultatima i pobjedama.

Bošnjački opet na činjenici da su stoljećima živjeli kao begovi a ne kmetovi. Da su bili inteligentni. I onda kad su skupa s nama, Hrvatima iz BIH, odbili Pactu Conventu. Ali inteligentniji od nas kada je dojahao nasilni  no moćni seljačina Fatih. I da sultani turski nisu napravili genocid nad bošnjačkom elitom krajem 19 stoljeća, danas bi Bošnjaci bili najmoćnija nacija Balkana. Ovako oni su ih potpuno obezglavili da je njihov nacionalni identitet potpuno vrludao i bio pogubljen, šlepavši se hrvatskom ili srpskom. To je porazan podatak i ujedno dokaz što su im Turci učinili. No i dalje ih obožavaju.

Slovenci i Hrvati svoj egoizam temelje iz  proste i jako glupe pozicije “uzvišenijih” kmetova. Čisti stockholmski sindrom.

Ono “naš gazda je imao jači osjećaj ka lijepoj umjetnosti od vašeg. Vaš je bio primitivac, dragi Bošnjaci a Srbi su bili toliko primitivni da im nitko nije htio biti gazdom.”

Hrvatstvo je doista odvratan kompleks. I stalna patnja. Biti Hrvatom znači ili živjeti u narativu tako porazne povijesti, prihvatiti je kao žalosnu i krenuti drugačijim putem ili se naprosto lagati da si nešto što nisi. Da si slavan iako nikad nisi bio. Da si bitan iako se trudiš ostati neprimjetan. Čak i danas. Svugdje osim u sportu. Jer sport je jedino polje u kojem su ti plemići Beča i Brusselsa dozvolili da se kofrčiš. Na svim ostalim poljima uzeta ti je mjera. Mjera slavenskog roba.

Biti Hrvat znači biti ponosan na točno što?
Na stoljeća puzanja pred Mlecima, Austrijancima, Mađarima, kao nekakvim višim rasama? Ili to znači biti rasist prema brači Hrvatima u BIH jer su primitivniji od tebe, jer su imali primitivnijeg gazdu, gazdu Turčina, od vas austrougarskih kroatopitekusa?

Hrvati iz BIH mogu se međutim pohvaliti činjenicom kojom Pereci ne mogu. Hrvati iz BIH su rušili i srušili, skupa sa Srbima i Rusima najgoreg tiranina tog vremena. Najmoćnije carstvo koje je svijet posle Rimskog carstva uopće vidio. I ujedno najokrutnije. Podigli su ustanak koji je konačno doveo do smrti Osmanskog carstva. A prosječan Perec danas i n e zna gdje je Gabela. Ili gdje je Vir pored Posušja, posljednje slobodno hrvatsko mjesto na svijetu prije ukupnog svehrvatskog porobljavanja u Srednjem vijeku.

Zaboravlja se da su jedini slobodni Hrvati nakon Pacte Convente Hrvati koji su ostali van nje. Slobodni. U svojoj zemlji. I da je turska okupacija Huma i Bosne, točnije Bosne, pa potom Huma porobila i posljednje slobodne hrvatske zemlje. A mjesto koje se najdulje odupiralo tome bio je maleni Vir pored Posušja. Ili Iznad Imotskog,

No što je Perecu Gabela? Što li mu je Imotski ili Vir? To i danas mađarske vladare slavi a crkvu, katedralu usred Zagreba naziva po mađarskom okupatoru.

Hrvati u Pereciji ustankom protiv okupatora ugarskih i bečkih se ne mogu pohvaliti. Svakome su služili i svakog poslužili.

A tiranina su se rješili tek kad se okupatorska carevina koja ih je tlačila naprosto urušila.

A oni nesretnim spletom okolnosti ostali slobodni.

Da bi potom Srbe , iste one koji su rušili to carstvo pozvali u pomoć. Pošto vlastite vojske i nisu imali. Taj dio povijesti danas i ne spominju. Gdje ćeš učiti da kralj Aleksandar na poziv Hrvata 1918. ulazi u Split, RIjeku, Maribor i brani Hrvate od Talijana. To je sramota bolan učiti.

Istina Hrvati iz BIH nisu sami srušili Osmanlije.Slomila ih je združena slavenska snaga predvođena Rusijom, no plamen pobune zapaljen je u Gabeli pored Čapljine u isto vrijeme kad i u Nevesinju. Pa se proširio ustanak na Crnu Goru, pa na Srbiju, Bugarsku, Grčku još ranije, pa tad opet i konačno dolaskom Rusa Turci bivaju satrani.
I svi su se uključili. Sem Pereca iz RH i Bošnjaka. Oni su i danas u nekom tihom savezu. Kao dvije nacije koje naprosto vole da služe. I mrze svaki oblik suverene države. I vole strane gospodare.

Nikada Perecija nije zahvalila Hrvatima iz BIH i Srbima Prečanima što su joj iz susjedstva makli kalifat. ISIL tog vremena.

A koliko je bijedna bila barunija tog vremena u ZG, gotovo bijedna kao današnja Plenki Radman barunija najbolje svjedoči podatak da u taj vakat, kada hrvatski i srpski kmet  u BIH, u krajnjem stadiju očaja, spreman da ide na sve il ništa, da umre, da zemlju jede ako treba, samo da se osmanska neman makne s ovih prostora, da tada iz Hrvatske, koja jako liči na ovu današnju Plenkovićevu ne dolazi niti jedno jedini puščano zrno.  Beč je i tada radio u interesu Ankare i pritisnuo Zagreb da se ne miješa.

Čak stižu poruke da se stane s tim hrvatskim ustancima, a fratrljci i fraturice širom BIH uvjeravaju Hrvate da ostanu u kućama. Izdajnici narada našeg. I nakon 4 stoljeća ropstva pokušavali su ih uvjeriti da odustanu od slobode.

Većina se fra doušnika tako ponašala. Osim sedmorice odvažnih. Koji su stali uz narod i uz Ljubibratića, Merkusovu i Don Musića. A ne uz Režim.

I naravno njihova se imena danas ne slave niti im se dižu spomenici. Nemaju niti jedne ulice po sebi.

Za fraturičku zajednicu vrijedni fratri su samo oni koji us služili režimu. Zato su tim izrodima digli ahdnamaške biste. Kako proklet soj.

Bijedna Hrvatska tada u doba tog najvažnijeg povijesnog događaja u povijesti hrvatskog naroda, bila je bijedna baš onako kako je bijedna, bijedna Plenkovićeva Hrvatska danas.

Ban Mažuranić dobio je direktivu od AU cara da se slučajno ne miješa u ustanak hrvatskih i srpskih muževa u Hercegovini. Najvećih muževa koje je ijedna generacija ikada dala. Plenković je Ban Mažuranić našeg vremena.

Kukavica i izdajnik naroda našega.

I naglašavamo. Radi se doista o najvećem povijesnom događaju u povijesti hrvatskog naroda, u kojem je hrvatsko plemstvo u Zagrebu odlučili ostati po strani.

Ako netko doista misli da nestanak Osmanskog carstva s hrvatskih prostora nije najvažniji povijesni događaj u povijesti našeg naroda, neka iznese važniji. Nema ga.

I dok je Osmansko carstvo padalo, zegej barunija je i dalje šutjela, čekajući cara bečkog i budimskog hoće li im dopustiti da barem odu u Hercegovinu na janjetinu kod BH Hrvata da proslave kraj četrstoljetne tiranije. Koja je itekako koštala i Pereciju.

To je ta stvarna i do kosti jadna povijest Pereca o kojoj nas ne uče austrozagrebački udžbenici. Jer je njena bijeda bijedna do besvijesti.

I daje nama u BIH za pravo da svojoj matici u Zagrebu svaki dan kažemo “O Maćeho, o kurbo nad kurbetinama o bijedo postojanja jednog naroda i jedne zemlje”.

Jer nikada u povijesti čovječanstva, “matica” nije mirovala ako bi se periferija pobunila protiv okupatora. Samo u Hrvata se to dogodilo. I samo u Hrvata. A zašto je to tako? Zato što oni nisu ničija matica. Barunija nem maticu. Oni su gubernatori upravitelja, službenici stranog vladara a ne sluge naroda.

Hrvati iz BIH ne znaju za ovaj podatak. Ne znaju cijeniti sebe i svoje pretke. Ne znaju ništa o sebi. Povijest im počinje i završava na Bleiburgu. Vjera im počinje i završava na krivovjertstvu fratara. I na njihovom bezgraničnom mitu o samima sebi.

Hrvati iz BIH umjesto da budu najponosniji dio hrvatskog naroda naučeni su da se stide onog što jesu. Da se pravdaju gorima od sebe.

Oni su oslobađanjem od Turaka, prošli poslije tog niz drugih ratova, ostali su potom i sami , baš poput Bošnjaka bez vlastite svjetovne inteligencije, i kad su se i obnovili došao je novi rat, pa opet novi, onaj najgori u koji ih je Zagreb uvukao , i pretvorio u sluge Sotone. Potom su tek uništeni i intelektualno i na sve moguće načine. A nakon tog su naprosto prepustili Leksikografskim Zavodima Zagreba, zavodima Izdajnka, da pišu lažne povijesti o njima.

I da uče naš napaćeni narod zagrebačkim lažima.

Oni šlepere laži tovare svaki dan u obliku zg silabusa i njima truju svoju djecu. Na tome se bogate pojedinci koji služe Zagrebu. A od naše su loze i krvi.

Bože kako tužan kraj slavnog naroda.

A nije Hercegovina jedina tu nastradala.

Hrvatska je iz svoje kulture sjećanja recimo izbrisala gotovo svu istinu o Paganiji – Dolini Neretve, o  Domagojevoj državi, prvoj hrvatskoj državi naših prostora,  istinu o Višeslavovoj krstionici, koja nikada nije naručena u Ninu, nego u Opuzenu ili Ljubuškom,  tamo gdje su živjeli zadnji Hrvati Non-Vatikanskog obreda, zadnji nekrsti, djeca kneza Višeslava i Mihajla Humskog, djeca kneza Domagoja, najprkosniji Hrvati svijeta. Slagali su nam i istinu  o Dubrovniku, i o porijeklu tih vještih ljudi, koje je u suštini isto kao i naše. Dubrovnik nije bio ništa drugo nego glavni grad južnih hrvatskih provincija. Humske zemlje, Paganije, ali grad koji se u međuvremenu toliko obogatio a okolne zemlje padale kao kule od karata da se odlučio braniti umijećem diplomacije. I zadržati si tako nezavisnost.

Sve što se ne uklapa u austrougarske narative o Hrvatskoj ZG je izbrisao. Da bi potom stoljećima služio kao austrijska agentura za razbijanje slavenske sloge na Balkanu. Jer Bečki dvor nikada si nije smio niti će smjeti dopustiti snažnu i stabilnu slavensku državu podno sebe. Ili pak savez slavenskih država koje bi stoljećima živjele složno i u miru. I postale vojno i ekonomski jake.

Takva slavenska megastruktura podno Alpa Beču je oduvijek prijetnja. Logično je. Ono što je slomilo Osmanlije moglo bi i Habsburgovce. Ono što je pljačkalo po Turskoj moglo bi opljačkati i Raiffaisen. Zato će Austrijanac dijeliti i pljačkati prvi. Ne dati nam da se saberemo i dođemo sebi.

Stoga je uvijek tražio i traži neku slavensku naciju koja će za račun Beča provoditi nasilje nad drugim Slavenima. Unositi ratove. Sijati smrt. Gurati naše narode u bijedu. I tako će Beč ostati miran i bogat. A mi nemirni, mrtvi i siromašni. I iseljeni u vlastitim međumržnjama. Mržnjama austrijskog OEM porijekla.

Nekad bi svoje saveznike Beč nalazio u Hrvatima i Bošnjacima. I danas ih nalazi u velikom dijelu Hrvata i gotovo među svim Bošnjacima.
Bošnjaci , nakon Hrvata, ostaju nakon Daytona glavni adut Austrije za kontrolu kaosa na Balkanu.

Druga hrvatska zabluda jeste ta da oni pripadaju zapadnom europskom kulturnom krugu, da ih Europa tako doživljavala. Pa se iz te zablude derivira fatalno pogrešan stav da smo “MI Hrvati” uvijek i stalno Europi draži od drugih plemena Balkana.

Haaški suci kad čitaju o ovoj patologiji u Hrvata padaju sa stolice i ponavljaju “O debila majko moja, pa ti ljudi nisu normalni”.
A sjetimo se s kojim povjerenjem i vjerom u njihovu pravednost im Hrvati dadoše na sud svog najslavnijeg generala. I što mu isti monstrumi uradiše. Koliko mladosti su mu oteli? I kojom lakoćom smo im vjerovali i predali im u ruke vlastitu suverenost. Krvlju jedva stečenom.

Sad se stavite u poziciju bilo koje EU nacije i pogledajte sve nacije Balkana. Je l’ netko stvarno misli da prosječan Europljanin Hrvate gleda drugačije nego Srbe ili Bošnjake ili Slovence?

Svi smo mi njima nešto što bi voljeli da uopće nije tu. Mutacija. Izraslina. Tumor.

Sanjaju da smo daleko od njihove otmjene kuće i kvarta. I rado bi nas zamijenili s bilo kim drugim. Nebitni smo im. Nikad nas nisu poštovali. Niti naša stoljeća propadanja i krvarenja na vratima Europe. I našu i srpsku krvarinu. Činjenicu da smo mi nestajali dok su se oni bogatili.

A mi si  svi opet udvaramo , jer prokleti smo, udvorice smo i ulizice, naročito mi Hrvati, kako to nije tako. I da oni znaju za Olivera, za Terezu, za Ruđera, za Penkalu , kravatu, za hrvatski pleter, za hrvatsku gibanicu, štruklu, za Janicu, prošek i za Oltar Domovine na Medvednici.

Kako da ne. Kako je lijepo biti glupi zaneseni hrvatsku ulizica i sanjar.

Iz te hrvatske naivnosti proizilaze neke od najvećih Tuđmanovih fatalnih pogreški. I on je kraj svoje karijere 90-ih završio kao zapadnjačka udvorica. Ta koji je to, recite nam koji je to vojskovođa svijeta tražio dozvolu od druge sile da mu dodijeli pravo da vojno oslobodi vlastitu međunarodno priznatu zemlju?

I koji je to, pri tome pristao da kao uvjet za to izda svoj narod u drugoj zemlji koji je tu slobodu sebe, na svojoj zemlji već izvojevao?

Tko osim tog velikog, najvećeg udvoricovođe Tuđmana?

Stoga ne valja optuživati Plenkovića da ne ide njegovim stopama. Kako ne ide.

U pogledu dodvorništva isti su. Kad bi ih stavio jednog pored drugog , Plenkovića danas i Tuđmana iz 1994 i 1995  kako šalje Pauka da gine Za Bosnu, a potom šetucka po Sarajevu i veseli se svakom halal stisku ruke,  ne bi ih mogao razlikovati.

Tuđman je bio spreman izručiti baš sve. Plenković da može izručio bi i Tuđmana. Jer evo on javno po svijetu izručuje predsjednika države. Radi protiv Ustava ove zemlje i na plaći hrvatskog premijera slabi naš suverenitet i instituciju s Pantovčaka. I u strašnom je kaznenom djelu. U zemlji u kojoj sudstvo kontrolira Šeks. No kako ga je Šeks postavio ne boji se.

Sam Tuđman je na kraju svog mandata, drugog, ili trećeg, đavo će ga znati, bio spreman žrtvovati sve samo da mu se po EU arhivima piše neki pozitivan životopis. Patio je od tog da ne završi na smetlištu EU historije. Ta historiograf je. I Hrvat. I ništa nije naučio od Srba. Ili od nekog drugog slobodarskog naroda. I umro je kao dodvorica. Ulizica. S tek podignutim tonom prema unutarnjem neprijatelju. Dao je navodno Hrvatima nezavisnu RH, iako nije, da bi potom slobodu o kojoj je stalno govorio pretvorio u kulturu modernog porobljavanja. A za sobom je ostavio goniče robova kao svoje nasljednike. Goniče sklone kriminalu. Ne samo izdaji.

Franjo T.

Balkanac s austrokonjušarskim kompleksom.

Nesvjestan činjenice koliko nas Austrija odavno prezire i nadzire.

Takav je i nesretni Plenković. A njegova današnja izjava kako “Hrvatska kontrolira procese oko BIH a ne Austrijanci koji su se tek eto sad angažirali” naprosto je poziv na uzbunu. Jer posve je moguće da nas vodi idiot. Narcis no potpuni idiot.

Tako nešto o “slaboj Austriji u Bosni” može reći samo potpuo neobrazovan čovjek, koji ništa ne zna o povijesti a još mane o trenutnim procesima u BIH koje od 2001 godine potpuno nadzire Austrija.

Djeluje da tijekom svijetlih brusselskih jastoga nije imao kada pratiti progon hrvatskog naroda u BIH od serije austrijskih i uvijek samo austrijskih OHR tirana. Kao da ne poznaje povijesti austrijskog režima nad nama.  Režima koji je brutalno i fašistički dekroatizirao FBIH još os 2001 godine. S namjerom da nas počisti i na BIH razini. Al su im se suprotstavili braća Srbi.

Onako kako to uvijek biva. Uvijek nas spase Srbi. Pa ih mi malo potjeramo ili pokoljemo. Pa nas oni opet spase, naprave nam državu i odu.

Onda im mi potjeramo sve živo i neživo što ostane za njima. Prašinu im na opancima mjerimo. “Svetu hrvatsku zemlju” srpkim bojem1918. oslobođenu.

Jer ne možemo živjeti s činjenicom da su nam državu i pravo glasa 1918. ali i Banovinu 1939 napravili Srbi. Teško živimo s činjenicom da je naš posljednji kralj bio Srbin. I da nam je dao više teritorija nego Tito. A i Tita teško probavljamo. I od Ante se teško opraštamo.

Nije nama bolan lako. Jer lagati se moramo. Da bismo uopće postojali. Zato smo čak i tamo gdje imamo velika junaka, recimo Mijata, napravili festival laganja, umjesto festival junaštva.

Austrijski nacizam 2001 nad Hrvatima u BIH

Od godine kad su se Amerikanci povukli radi “važnijih poslova” borbe protiv terorizma a upravu nad BIH  otkupio austrijski bankarski sektor te stare habsburške masonske lože, od tada traje brutalan OHR izgon Hrvata. OHR to radi mudro. Fokus nam baca na Bošnjake samo da ne detektiramo gdje je naš narodni neprijatelj. I gdje čuči naš tiranin.

I samo ulizica, egomanijak, prpošno ništa koje se udvara Brusselsu i Beču, samo  nešto poput Plenkovića, samo dakle bijeli hrvatski kmet na poziciji moći tako nešto neće vidjeti i samo takav može kazati nešto tako imbecilno kao što je on rekao: “Austrija je nebitna u Bosni, Bosna c’est moi”.

I nije to samo stvar njegove loše uprave, njegove mreže debila po njegovim ministarstvima nerada i  straha, činjenice da ne može naći pametna  i odvažnog čovjeka za savjetnika, stvar je naprosto bolesnog hrvatskog ega. Čiji patološki baštinik nije samo Plenković. Nego cijele plejade tih “uzvišenih” duša.

Posljedica je to potrebe da si dodjeljuješ uporno i svakodnevno  imidž nadčovjeka, nevjerojatnog vladara, onog koji mudro i polako upravlja krizama, onog koji ima strašan tajni plan. I da si nabacuješ pobjede i kontrolu čak i tamo  gdje je nemaš uopće.  I da seriju poraza od Austrije pretvaraš u rečenicu “Mi Kontroliramo ne Austrija”:

Eto on, koji se uskokodakao od jedne jedine Bakirove laži, nadzire procese. On je bolan taj. A Sarajevu mu prodalo najprostiju foru.

No ništa to. On je Velik toliko da i Beč strepi. Beč koji mu je saklao narod nakon Daytona. Pred očima. Rušeći Dayton.

Ništa to ne znači ostacima ostataka Sanaderove Degenerativne Zajednice. Toj opskurnoj, gadljivoj oligarhiji nacionalnog nihilizma koja je ostala njega.

Pa čak niti  Činjenica da je Hrvat u BIH potpuno izigran,”u ime međunarodnog prava da su ti Austrijanci ustavno iskasapili tvoj “mili” strpali ga u podrum Federacije, baš kao barun Kampush svoju kćer, i sve iza leđa Amerikancima. Ne smeta ti niti činjenica da su ti od naroda napravili molitvenu zajednicu putem mreže austrogermanskih nazi-fraturica,  da su dokinuli međunarodno pravo i Washingtonski sporazum, da su opljačkali jedinu hrvatsku banku tenkovima i njen kapital preselili u austrijsku, da su protjerali hrvatskog predsjednika iz BIH, Jelavića Odvažnog, a drugog Čovića, dva puta smijenili i danas mu prijete treći put, nakon godina prijetnji smrću i zatvaranjem, i lažnim optužnicama i svakodnevnim medijskim linčom prepunim lažnih vijesti za koje ako treba i rijeke se lažno pomiču. I sve to rade čak i u tvojim novinama o prijatelju naš Premijeru. Kojem ne smeta čak niti činjenica da su ti ti isti Austrijanci protjerali iz BIH više tog tvog nesretnog naroda nego Armija BIH i VRS skupa itd.

I da su ti taj narod ušutkivali kad bi mu braću dolje o Badnjaku klali, u zrak ih autobombama dizali, jame im premještali, u betonske bačve ih iznova betonirali.

Samo da se očuva čudo pobjede i čudo nevinosti obrednih koljača. I tako dalje . I tako dalje. I dalje. I još dalje. U nedogled. U najtamnije kutke crne, neosvjetljene, zagušljive hrvatske konjušnice.

A stvari su tako jasne. I evo ih još jednom za Plenkovića i njegov halal ministarluk. Pročitajte ih jednom pobogu:

• Amerikanci u BIH uspostavljaju mir 1995.
• 1997 nameću se Bonske ovlasti, protuustavno, ali ne kako bi Amerikanci njima ukinuli vlastiti mirovni sporazum, ta time bi se osramotili,  nego kako bi OHR postao efikasniji i lakše odblokiravao procese.
• Potom ide Alijina tužba Ustavnom sudu. Potom idu Barryevi amandmani 2000-e godine. Cilj nije bio dokidanje Ustava, nego privremeno sklanjanje SDA , HDZ , SDS s vlasti izbornim inženjeringom da narod prodiše, kao neka nada u bolje sutra bez njih.
• Amerikanci su s Barryem  testirali na zakonu no ne na ustavu. VIdjeli su vrlo brzo reakiju na njih i shvatili lekciju: Ne može se u postkonfliktnom društvu inženjeringom nad izbornim zakonom nametati preko noću kultura građanske unitarne države. BH Narodi se previše mrze. I previše je rana da bi preko noći obesmislio sve što stoji u Daytonu.
• A onda se događa 2001 . Ameri već znaju da se sprema napad Al Qaede, prate ih,i fokusirani su na to. Austrijanci se nude i pozivaju se na povijesno pravo na Bosnu. Turska mudro šuti. Stara Austrijska saveznica koju je Berlinskim kongresom Austrija i vratila u igru. I to nakon sveslavenskog ustanka i SanStefanskog mira. Berlinskim Kongrsom. Jedinim  mirovnim u povijesti svijeta, prije kojeg nema rata. Jer rat je već završio u San Stefanu.
• U vrijeme kad se događa napad na WTC u kojem sudjeluje i četvero BH vojnika a logistički stvar podupire i Al Qaedin čovjek u SDA diplomaciji Abu Meali , (SDA ga je poslala u UN) i to usred NewYorka, u to vrijeme Petritsch je već visoki predstavnik u BIH. A Washingtonski mir je već srušio. Svijet je fokusiran na terorizam. Nitko ne primjećuje što se događa u BIH. A čovjek ruši međunarodni mirovni ugovor potpisan dva puta u SAD-u. I bježi iz zemlje.
• Samo dakle 6 godina nakon Daytona Austrija se uvukla u BIH, čekala je da Ameri maknu fokus, i presudu u slučaju Ustavnog suda u slučaju Alija i Konstitutivnost iskoristila je u posve drugu svrhu – da uništi Washingtonski sporazum . Hrvatima je oduzeto sve što im se jamčilo Washingtonom. Pogažen je uvjet mira. Sama jezgra Ustava FBIH.
• Nikada Hrvati u Washingtonu ne bi potpisali  FBIH skrojenu prema Petritschevim amandmanima.
• I to je ključ cijele priče. Poslije tog ide pljačka hrvatske banke, selidba hrvatskog kapitala u austrijsku banku. Raiffaisen. Zato je dana proklet svaki hrvatski kapitalist koji u toj banci drži novce. Kao i u svakoj drugoj austrijskoj.
• A potom nakon što su vidjeli da Hrvati ne idu u rat, jer Petritsch je bio razlog za rat, za izlazak iz FBIH, kad su vidjeli  da u Zagrebu ucijenjeni UZP-ovac Mesić podržava nasilje nad Hrvatima u BIH, kreće kanonada novih OHR udaraca. Te smjene, prijetnje, Alijansa, Platforma.

Iz mandata u mandat novi napadi na Hrvate.

I svođenje tog naroda na razinu manjine. Sve kako bi se Bošnjacima dalo 2/3 moći na razini države i 100% na razini države i kako bi konačna austrijska osveta Srbima za dva uzastopna poraza u dva uzastopna rata, bila slađa.

I onda dođe Plenković u 2022 i kaže “mi kontroliramo a ne Austrija”.

Onoga ti boga.

Šta bolan ti kontroliraš porculanski liderčiću?

Ne postoji diplomacija Europe koja bi mirno promatrala da se ovo radi njenom narodu u BIH. Sem bijedne diplomacije Plennkovićeve Hrvatske. Koja je svojom bijedom zavela i Hrvate u BIH.

Uvjerila ih da je njihovo služanjstvo i neodvažnost zapravo vrlina. Da su oni mudriji i moralniji od Milanovića koji se usamljen dreči da je krajnje vrijeme lupiti šakom od stol.

Ne razumiju oni niti ovaj potez s finskom presjednicom. Ništa nisu čitali. Pa tako  nit Bečku konvenciju. A kukavici , standardno, sve treba crtati.

A kukavica je, kako to govoraše svi filozofi svijesta, često prvak moralnosti. Jer moralnost je eufemizam za kukavičluk.

Da, vidite draga nacijo, napad na WTC pomogao je Bošnjacima.

Bez tog napada, Amerika ne bi skinula fokus s BIH a Austrija ne bi mogla činiti što je činila.

A svi oni koji se nadaju da će OHR nakon godina austijskog kasapljenja Daytona i međunarodnog prava, nakon izbora donijeti konačno poštenu odluku i da će poštivati presudu Ustavnog suda BIH i  to onu koja poništava i krimninalizira svo austrijsko djelovanje u BIH , od 2001 do danas, koja pred međunarodni sud pravde dovodi sve njihove visoke krimose,  takvi ljudi su naprosto idioti. Ili su jednostavno Hrvati.

Štoviše prilično smo sigurni koje će poteze nametnuti Schmidt, kako bi knačno Austrija u BIH završila s Hrvatima.

I poslali smo ih jučer u analitiku MVP-a RH. No eto pojma nismo imali da MVP RH nema analitiku za BIH.

Tretiraju nas kao spalionicu. Kao malene poludivlje krznene životinjice koje će po želji Austrije, sin oca svog, Radman, spaliti stiskom o gumb.

Napredovao je mali u odnosu na oca. Ćača je spaljivao mrtve. Sin mu spaljuje žive.

Nas žive.

Je li Andrejeva karijera vrijedna tog Grliću Radmane? Materice ti tvoje jedine. Zemlje Humske i Bosanske..

• Doista zapitajmo se, da vam je netko rekao 2001 da će German nametnuti što je Petritsch nametnuo biste li mu vjerovali?
• Da vam, je netko rekao da će Austrija opljačkati jedinu hrvatsku banku i protjerati hrvatskog predsjednika iz BIH biste li mu vjerovali?
• Da vam je netko prije Platforme rekao da će Austrijanac  nametnuti da je 5 trećina od 17 biste li mu vjerovali?
• Na ćemu onda Hrvat temelji svoju vjeru u Germana Schmidta?
• Kad je to Njemačka pazila na Hrvate? Ta svim kvislinškim vojskama je isplatila odštete. Sem kmetovima hrvatskim.
• Koliko puta German treba da ti puca u čelo da shvatiš da te mrzi?

Ili moramo zvati Kolindu i raditi s njom interview da vam žena ispriča svoje osobno iskustvo šoka kada je shvatila  koliko nas ta nazi nacija prezire?

Dovoljno je uostalom da pogledate rad “našeg partnerskog i prijateljskog” Haaškog suda. Bastiona neselektivnosti.

I presudu prema kojoj nema odgovornih za smrt Mladenke i smrt Augustine.

Nema odgovornih kad se kolju hrvatska djeca.

Vidiš li išta naš naivni narode?

Naš tužni, nesretni narode.

Narode koji si u svojom povijesno važnim trenucima na čelo hrvatske vlade stavio njemačkog lovnog terijera.

Andreja Von Plenkovića. Tapira poslušnosti. Baruna taštine.

Baletana masonskih loža Bavarske.

Dragi Hrvati, svi osim Marune i Milanovića.

Idete nam pravo na jetra. Fakat nam idete na jetra. Idete nam na jetra gotovo kao Marin Čilić Šutljivi. Ili Dejan Lovren Šutljiviji. Idete nam na jetra jednako i u dijaspori i u tu. Kao i vi koji ste se zagrebizirali fakatr ne kužite kaj mi prićamo.

Uostalom 40 godina je vaše javne sprdnje s Kristovom majkom u Međugorju. Dragi naš paganski narode.  Fraturice vas zovu.

Idite.

Isprdajte ju do kraja.

I sretno s tom prokletom borbom za slobodu.

Majku vam.