Zamislite Njemačku u kojoj bivši ministri – njih Chetrojica – budu podignuti na optuženičku klupu zbog pogodovanja, nepotizma i izravnog ignoriranja zakona. Dodajte tome još jednog ministra i jednog gradonačelnika, i sve ih zajedno stavite pod kapu iste vladajuće većine.
U Berlinu bi pao kabinet. U Amsterdamu bi premijer osobno podnio ostavku. U Stockholmu bi se raspravljalo o prijevremenim izborima.
U Hrvatskoj?
Ništa. Gdje si bio – nigdje, što si radio – potpisivao. Tako kaže bivši ministar Horvat, kojeg se tereti da je zajedno s pomoćnicom i partnerima u vladi podijelio 2,6 milijuna kuna bespovratnih sredstava – ljudima koji za njih nisu ispunjavali ni minimum uvjeta. Po babi, po stričevima, i možda po partijskim kartama.
Iz svega se razvila cijela optužnica, potvrđena sada i na Županijskom sudu. Među okrivljenima – i Boris Milošević iz SDSS-a, i Tolušić, i Aladrović, i gradonačelnik Juzbašić.
A premijer?
Zauzet je objašnjavanjem europskog puta BiH i slanjem poruka o “pravnoj državi”. Doma, međutim, ne otvara pressice. Nema potrebe.
Stranka šuti. Saborski klub djeluje neometano. Ministarstva su već prefarbana, a stara imena bačena u kolektivni zaborav. Nitko ne pita gdje je granica političke odgovornosti kad vas petorica ministara završe pred sudom. I sve to u zemlji koja deklarativno živi europske vrijednosti, ali svakim novim slučajem dokazuje da ni europski plaketić na zgradi nije garancija za europski mentalitet.
I zato – nema ostavki. Nema povlačenja. Nema pitanja. Samo tišina. A ispod te tišine, optužnice koje se nižu kao kamenčići u cipeli sustava koji ne zna hodati uspravno.
wpDiscuz
