Ministar civilnih poslova BiH i predsjednik Državne komisije za UNESCO Adil Osmanović oštro je osudio vandalske događaje u Mostaru i oštećenja izazvana na Starom mostu koji je pod zaštitom UNESCO-a, prenosi Fena.
Osmanović je ukazao da je Stari most u Mostaru simbol mira i pomirenja među narodima, simbol suživota.
Budući da je Stari most, simbol mira i suživota , kako je kazao g. Osmanović kako to da na njemu ne stoji spomen kamen “Nikad više” ili “Oprostimo jedni drugima” ili “Gradimo mostove, ne rušimo ih” umjesto natpisa “Don’t forget” koji se očito obraća turistima, zaziva nezaborav i ima propagandnu svrhu. Poziv na nezaboravljanje, inače nema neke naročite veze s namjerom oprosta i željom za suživotom. Pamćenje svog ili pak tuđeg zla, zlopamćenje kao takvo i recikliranje rana iz povijesti početak je svačeg nečeg, no najmanje pomirenja o kojem govori g. Osmanović.
No kad smo kod UNESCO-a hajde da vidimo što taj isti UNESCO propisuje smije li taj kamen uopće biti na mostu, i ne samo kamen nego i tende i suncobrani oko mosta i na mostu. Jesu li veliki brigovoditelji i staromostoljupci ikada proučili kako izgleda odnos i tretman UNESCO-om zaštićene građevine? Primjerice u Dubrovniku? Ili bilo kom drugom UNESCO-ovom spomeniku?
Taj kamen, taj komad betona, da se baš tog istog UNESCO-a ikada pitalo, nikada nije smio biti niti postavljen na zaštićeni Stari Most, kao i tende i stolovi iz Starog grada, kao zaštićene cjeline, upravo zbog narušavanja spomenika i njegovog teškom mukom stečenog statusa na listi Svjetske baštine. Podsjećamo UNESCO-ovom odlukom na listu zaštićene svjetske baštine ne ulazi samo Stari Most, nego i cijeli kompleks ulica u njegovoj okolici, koji se svi skupa moraju održavati u autentičnom medijevalnom obliku. Bez tendi, bez aluminijskih stolova, bez propagandnih betonskih ploča koje prizivaju ratna sjećanja, mržnju itd.
Natpis “Don’t forget” ili bilo kakav drugi natpis, postavljen uz to kao masivna fiksna građevina na samom Mostu zapravo nema nikakva mjesta na ovom spomeniku ako će se poštovati isti taj UNESCO.
Netko je očito cijeli događaj namjerno isprovocirao u trenutku kada Mostar dolazi u fokus politike a krivac je proglašen prije bilo kakve istrage. U stranim medijima događaj se već predstavlja kao da nekakvi talibani u Mostaru opet ruše most. Talibanima je dana već unaprijed nacionalna pripadnost a ugledni kolumnisti , koji su prije par tjedana prokazali i grafitere na Partizanskom groblju, već znaju tko je počinitelj sa Starog.
Osim autoriteta UNESCO-a , kako bi se stvar dodatno politizirala koristi se i Komisija za zaštitu spomenika, koja je već odavno, da radi posao za koji je plaćena, trebala zatražiti povratak Starog Mosta u izvorni i autentični ambijent:
“Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika oštro je osudila vandalski čin oštećenja na Starom mostu, koji je inače jedan od dva dobra iz BiH upisana na Listu svjetske baštine UNESCO-a.”
Je li Komisija dostavila UNESCO-u podatak da tamo tom kamenu mjesto nije?
“Naveli su da ukoliko nacionalni spomenik bude uništen, teško oštećen ili izgubi osobine spomenika uslijed raznih aktivnosti, uključujući i konzervatorske, restauratorske ili istraživačke radove bez dozvole nadležnog organa, Kaznenim zakonom Federacije BiH utvrđena je kazna zatvora do 5 godina, dok je u skladu sa Kaznenim zakonom Republike Srpske za isto djelo previđena kazna do 8 godina zatvora.”
Međutim nisu naveli, kada je to veliki graditelj Starog, Mimar Hajrudin nakon izgradnje mosta postavio ploču “Don’t forget” i zašto je baš išao na engleski jezik kada je u to doba svugdje po BIH prakticiran turski? Nisu naveli kakve veze sa izvornim mostom UNESCO-a ima ploča dodana nakon rekonstrukcije mosta?
Kontaktirali smo i g. Gotovca u Split, inženjera mostograditelja koji je vodio izgradnju mosta nakon rata. On se ne sjeća da je ta ploča uopće tada bila postavljena u sklopu projekta što će reći da je dodana naknadno. I bez znanja UNESCO-a.
Propagandni mediji, koji zapravo i stoje iza produkcije cijelog događaja, idu dalje pa se o rušenju ploče govori kao da se radi o integralnom dijelu Starog Mosta:
Iz Komisije podsjećaju da se u slučajevima kada se utvrdi da je došlo do oštećenja ili uništenja nacionalnog spomenika, prema važećim propisima, pokreće postupak kod nadležnog tužiteljstva u cilju utvrđivanja odgovornosti i kažnjavanja počinitelja.U vezi s tim, Komisija apelira na pravosudne organe da se poduzmu potrebne aktivnosti, uključujući i primjereno kažnjavanje počinitelja, u cilju da se u budućnosti ne dozvoli da pojedinci narušavaju i devastiraju kulturnu baštinu BiH. Komisija je odmah zatražila izvještaj od Agencije Stari Grad te će nakon primitka ovog izvještaja poduzeti ostale aktivnosti iz svoje nadležnosti.
I tako dolazimo do fantastičnog otkrića. Ploča koju su postavili Rodženi postaje dio srednjovjekovnog naslijeđa. “Don’t foget”, se tako lijepo prošvercao par stoljeća unatrag. Što ne čudi. Jer istom tom propagandom su nas uvjerili kako zapravo skokovi sa Starog traju otkada je on i napravljen. Od Sulejmana Veličanstvenog, pa do danas, skače se eto u čast Tita. I to je lijep primjer kako se krivotvori povijest. Ili pak misle da je povremeno bacanje ljudi s mosta, u taj zli vakat petstoljetne okupacije, isto šta i fešta današnjih svečarskih mostarskih lasti.
Nije bolan.
Kao što nti “Don’t forget” nije dio UNESCO-ove zaštite niti bi smjela biti tamo.
Budući da je Bosna i Hercegovina potpisivanjem Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, preuzela obvezu da će čuvati dobra svjetske baštine koja se nalaze u BiH pozivamo Komisiju koja voli pisati puno priopćenja a malo raditi na zaštiti svjetske baštine u BIH, da krene konačno raditi svoj posao i da se pobrine, da se sa UNESCO-vog Starog Mosta, makne sve ono što ne čini autentičnu cjelinu istog. A da se ploča “Don’t forget” ili još bolje “Gradimo mostove, suživot i naš Mostar” postavi van zaštićene cjeline, kako bi se ispunili kriteriji UNESCO-a. Skupa sa svime ostalim što nagrđuje Stari most i cijeli arhitektonsko-graditeljski kompleks.
Tako bi se barem Starom Mostu vratio dignitet, koji kao UNESCO-v spomenik i ponos Hercegovine i Bosne i Hercegovine i zaslužuje.
Ujedno bi na njemu počeli zaboravljati rat, i krenuli gledati ka budućnosti…
Poskok.info