Pelješki most potpuno je izmijenio vizure Paganije

Most bi trebao biti završen do jeseni ove godine, a pristupne ceste koje su kasnile za mostom do ljeta 2022 godine.

Stupovi pelješkog mosta posljednjih mjeseci izmijenili su vizuru Neretvanskog kanala. Trenutačno se postavlja čelična konstrukcija budućeg kolnika ukupne dužine 2,4 kilometra koji će spojiti Komarnu s neretvanske i Brijestu s pelješke strane.

Kako se očekuje, sam most bi trebao biti završen do jeseni ove godine, a pristupne ceste koje su kasnile za mostom do ljeta 2022 godine. Čim Kinezi završe Pelješki most, Neretvani, Pelješčani, Korčulani i Dubrovčani preko njega će se moći voziti i prelaziti s jedne na drugu stranu, bez obzira na kašnjenje radova na pristupnim cestama, piše Slobodna Dalmacija.

Naime, čvor Brijesta će omogućiti privremeni spoj mosta i postojeće pelješke ceste, a nakon provedenog postupka javne nabave gradit će ga austrijski Strabag za 47,7 milijuna kuna. Inače, Strabag gradi i dionicu Duboka – Sparagovići, a Avax gradi stonsku obilaznicu, poddionice Sparagovići – Prapratno – Doli.

Kako doznaje Slobodna, postavljeno je više od pola elemenata rasponske konstrukcije, a do konca svibnja dolazi i zadnja pošiljka čeličnih dijelova. Gradnja Pelješkog mosta i pristupnih cesta košta 526 milijuna eura. Izgradnjom mosta, na Pelješcu i u dolini Neretve mijenja se puno toga, poglavito u turističkom smislu, jer primarna turistička djelatnost dobiva novi zamah, budući atraktivne pelješke plaže već dogodine postaju bliže domaćim i inozemnim gostima.

Nadaju se tome i pelješki ugostitelji, koji očekuju turistički procvat poglavito središnjeg i istočni dijela poluotoka koji je rjeđe naseljen i turistički znatno manje razvijen od zapadnog dijela. Premda je turistička sezona s obzirom na korona krizu bila loša, pelješki turistički djelatnici se nadaju da će se izgradnjom mosta i pristupnih cesta revitalizirati pelješki turizam.

Neretvanska kneževina je bila starohrvatska država na području današnje južne Hrvatske (splitsko-dalmatinska županija i dubrovačko-neretvanska županija). To je povijesno područje između rijeka Cetine i Neretve. U 10. stoljeću spominje se kao Paganija (zemlja pogana) i Arenta (Narenta), a od početka 12. stoljeća kao Maronia ili Mariania (zemlja uz more, Pomorje) te Krajina (nakon priključenja Humskoj zemlji).^[1]

Neretvani, su staro hrvatsko pleme. U 7. stoljeću naselili područje od Neretve do Cetine i susjedne otoke.^[2]Vladali su Mljetom, Korčulom, Bračem i Hvarom. Tijekom prvih stoljeća opstojnosti imaju samosvojan razvoj. Slovili kao umješni gusari i nepremostiva prepreka mletačkoj prevlasti na ovom dijelu Jadrana.^[3] Od 9. stoljeća spominju ih mletački izvori kao gusare koji pljačkaju mletačke lađe.^[2] Godine 840. neretvanski knez Diudit nanio je težak poraz mletačkoj mornarici. U vrijeme hrvatskog kneza Domagoja postoji i bliska suradnja između hrvatskih i neretvanskih gusara. U bitci kraj Makarske 887. teško je poražena mornarica mletačkog dužda Pietra Candiana, koji je tom prilikom i poginuo. U vrijeme slabljenja Hrvatskog Kraljevstva obnovljeni su mletačko-neretvanski sukobi, a nakon višestrukih neuspjelih pokušaja, Mlečani su sredinom 10. stoljeća prisiljeni sklopiti mir i plaćati godišnji danak za slobodan prolaz Jadranom.^[3] U 11. stoljeću Neretvani se vezuju uz Hrvatsku s kojom dolaze pod Arpadoviće. Od XII. st., u drugačijim državno-političkim okolnostima, Neretvani se javljaju ponovno kao gusari pod imenom Kačića i Omišana.^[3] Njihovo područje bilo je u sastavu zemalja hercega Stjepana do 1456., pod Venecijom do 1498., pod Turskom do 1646. te opet pod Venecijom do njezina pada 1797.^[2]