Korupcijske afere ne ide mu u prilog, suprugin CV, urušavanje BH društva, ustava, i ovog što je ostalo od države također.
Povijest dugačke majorizacije nad Hrvatima, ubijanje BIH od strane SDA koju je počela ubijati još krajem 1992, hrvatska ostrašćenost do razine ogorčenosti prema zemlji koju im je SDA davno ogadio, očito Bakiru ne predstavljaju nešto što bi ga nerviralo. Mali mozak ili prenapuhani ego? Ili oboje? Jedno ide uz drugo.
Teferiči tako on da je “HDZ prihvatio činjenicu da je neophodno uraditi izmjene Ustava BiH u manjem opsegu koje će omogućiti svim narodima da budu kandidati i članovi Predsjedništva BiH, a onda treba uraditi izmjene Izbornog zakona koje će povećati šanse hrvatskom izbornom korpusu da član Predsjedništva BiH bude izabran voljom hrvatskog naroda.“
Hrvatska strana, dakle ne samo HDZ, (*HDZ je tek sredstvo kojim oni žele prikriti progon i iseljavanje jednog od tri temeljna naroda u BIH) od prvog dana preglasavanja tvrdi da je Ustav BIH kao i svi ustavi svijeta predstavnički sustav demokarcije, a ne pripadnički sustav maltretiranja naroda podatnim Komšićima. Egzotičnim majorizatorskim životinjicama. Koji previše piju no služe svrsi: Betoniranju nepovratka na unutarnji Prostor džihada. Te pripremu za širenje na okolni prostor. A riječ širenje, fetiš je svakog pravog člana Muslimanskog bratstva.
Unutarnji Prostor džihada je onaj etnički osvojen i očišćen u ratu. Onaj o kojem govori Bakirov general Patković. Na Youtube, na snimkama iz rata koje nisu uspjeli skloniti ili nešto recentnije dok gostuje po turskim TV kućama.
To da je Dayton vrhunski urađeni tekst suvremene europskoameričke predstavničke demokracije prilagođen za specifičnosti BIH, potvrditi će svaki razrađivač teksta daytonskog Ustava, svaki pravni ekspert koji ga je pisao 1995. nakon sklapanja mira.
Dakle Dayton nije sastavljan nit u Rijadu nit u Ankari nit u bilo kojem od kalifata, nego u demokratskoj Americi. Najsuvremenijom demokratskoj sili svijeta. Baš tamo u noćnoj mori Bakira Izetbegovića i Huseina Živalja. Tamo blizu NYC-a gdje živote 9/11 ostaviše oni čijim se liderima, za doniranje šehida, ne i respiratora, onomad zahvaljivaše Alijin sin. U američkom društvu najblještavije demokracije, kakvo on Bakir nikako ne želi u BIH. Budući da za demokraciju nikad nije niti bio spreman. Kao čovjek tradicionalno fasciniran islamističkim režimima, samo sustav u kojem on i njegovi imaju podređenu vrstu, zadovoljava njegovu bolesnu panislamističku taštinu.
Samim time, svaki izabrani predstavnik, radilo se o predstavničkom mjestu koje s odnosi na građanskog predstavnika il izvršitellja funkcije koja predstavlja konstitutivni kolektiv, naciju, nije uvjetovan svojom krvnom pripadnošću. To Hrvati odavno tvrde. Jer čitaju. Jer su pročitali Ustav.
Tom rasom i krvlju se zamaraju kalifi, inženjeri preglasavanja i oni koji se na njih ugledaju. Hrvati odavno tvrde da njihov predstavnik u svim tijelima koje se odnose na predstavljanje naroda, može biti i etnički Bošnjak, no moraju ga birati Hrvati. Odavno tvrde da je Hrvat u Daytonskom ustavu, hrvatski predstavnik, budući da im je jasno da je to isto pretpostavio i američki pisac, a još jasnije je da ako igdje, onda sigurno u Americi, ne postoji pravni razrađivač ustavnog teksta koji bi kao preduvjet obavljanja neke funkcije propisao rasu, krv, naciju.
Ironično ili ne, no upravo građanski talibani, oni kojima su puna usta građanskog, tvrde da je Amerikanac u BH Ustav, upisao upravo to. Rasu, krv, naciju, kao preduvjet kandidature.
Pljuvanje u lice Hrvatima
Bakirova rečenica “idemo im povećati šanse” ponovno pljuvanje po Daytonu, i ponovno priznanje da Bakir Dayton ne prizna. Naime u Daytonu nigdje ne stoji da SDA određuje kolike će biti šanse Hrvatima da biraju svog predstavnika. To nije posao SDA. Posao je SDA da izvoli vratiti Izborni zakon u Ustav. I to ne onoliko koliko paše SDA-u nego onoliko koliko stoji u Ustavu.
Ustav je propisao da hrvatski član predsjedništva mora imati legitimitet u hrvatskom klubu Doma naroda. Da hrvatski predstavnici u Domu naroda nisu predstavnici kantona nego predstavljaju hrvatski narod. Nigdje nije propisano da moraju biti Hrvati.
Šta se to tiče SDA? To nije bošnjačko nacionalno pravo.
Komšić nema dodirne točke s hrvatskim klubom Doma naroda. To znači da je nelegitiman. To znači da je protuustavan. Što znači i nelegalan.
A to opet znači i da OHR ne radi svoj posao jer posao OHR-a , pa tako i Inzka, ma koliko god volio arapske petrodolar, jeste i smjena neustavnosti i nelegalnosti. I to smjena prije samog nelegalnog i neustavnog mandata. Posao koji Lijanovićev intimus i najveća lijenčina u povijesti BIH, Inzko, nikada nije niti pokušao uraditi.
Nakon toliko godina političkog nasilja stoga Bakirova rečenica kako “treba uraditi izmjene Izbornog zakona koje će povećati šanse hrvatskom izbornom korpusu da član Predsjedništva BiH bude izabran voljom hrvatskog naroda” pljuvanje je u lice 540.000 Hrvata u BIH i još 700.000 njih van zemlje. To su znate građani BIH, Bosanci i Hercegovci, ma koliko god Inzko i Bakir tvrdili da Hrvat i Srbin ne mogu biti građani. Nego samo muslimani u BIH. Rasistička rečenica zbog koje ih nikada nitko u BIH nije niti medijski napao kamo li prijavio Europskom sudu za ljudska prava.
Čović je doista tolerantan čovjek. Pitamo se kako nakon ovakve izjave ne završi zauvijek sve pregovore s ovim likom, budući da postaje razvidno da je mogućnost dijaloga između europski usmjerenih lidera i lidera koji sanjaju Prostor džihada, sve manja.
Zamislimo izjavu da netko u domovini Bošnjaka, BIH, (koja im doduše i nije bila neka domovina kojoj su željeli slobodu, dok je bila pod okupacijom “omiljenog okupatora”) izjavi, kako treba povećati šanse SDA-u i Bošnjacima da konačno ami sebi mogu izabrati svog predstavnika u svojoj zemlji.
Upravo je ovo Bakir izjavio. U 21 stoljeću.U jednoj Europskoj zemlji. U kojoj ne caruje kalifat nego demokratski napisan Ustav. Mirovni ugovor koji nije Hudejbijski papir, komad papira kojeg će Izetbegovići furajući se na Poslanika, gaziti kao da se nalaze usred Meke. Ili Medine. I kao da je osmo stoljeće. Ne. 21, je stoljeće. Ovo je Europa i pravila koja je Otac potpisao su jasna. Vrijeme je konačno da i Bakir poštuje vlastitog oca.
Podsjetimo: SDA je jedina proteroristička stranka u Europi, izdali su BH pasoš Bin Ladenu, obučili su 6 napadača na WTC, dali su 3 čovjeka na US crne liste, uporno kriju ubojicu Leutara, tri puta su nametnuli za predstavnika Hrvatima čovjeka koji je u ratu ubijao Hrvate, i u foto finišu, kad su svi snovi o daljnjoj majorizaciji ono preostalih Hrvata koje nisu uspjeli protjerati i poubijati, kažu: “treba povećati šanse Hrvatima, da sami sebi izaberu predsjednika”.
Čović bi trebao dato rok Izetbegoviću. Ili barem pregovore s njim maknuti u neko ovome čovjeku prirodnije okruženje. Negdje gdje je prirodniji i ne vrijeđa. Recimo u trezor.
Čović je možda navikao, možda je izvježbao tehnike najčvršće tolerancije. Mi nismo. Nismo čak ni dužni to.
Izetbegović dakako ima pravo sanjati drugačiji ustavni okvir. No postojeći ustavni okvir poptuno je omogućio razgranju samog sebe demokratskim putem. Sve dok to građanski talibani ne uspiju dužni su poštivati potpisano. Ili se suočiti s raspadom sistema.
Naime nitko nikada nije spriječio, niti Srbi niti Hrvati, tzv “probosanske partije” da svojim futurističkim pristupom, sjajnim govorima, moćnom vizijom, pometu HDZ i SNSD na izborima u Trebinju, Ljubuškom, Banja Luci, Livnu, legalno i demokratski popune voljom naroda koji bi im dao glasove Skupštinu Republike Srpske kao i hrvatsk dom naroda i dvotrećinskom većinom ukinu ovaj ustav, te proglase prostu građansku republiku na principu jedan čovjek jedan glas.
Nije Dayton kriv što Hrvati i Srbi ne vjeruju talibanizaciji BIH. Kriv je način na koji ju SDA predstavlja Srbima i Hrvatima.
Stoga svoje frustracije neka zadrži za sebe. I prestane ponavljati što će to on nama dopustiti. Jer samo mali dio dijeli nas od Bakira koji prijeti do Bakira koji moli Hrvate, da ne napuštaju BIH, njen izborni proces, njene institucije itd. I on je nakon svake ovakve rečenice sve manji. A kada Hrvati napuste BIH nastupit će ono što je trebalo nastupiti 1992. Kada samo naivno vjerovali Izetbegovićima. I dali glas za nezavisnu BIH.
Vjerujući da će ona biti i naša. A ne samo Sabijina.
wpDiscuz
