Dok SDP , stranka koja je ideju države za čovjeka pretočila po staroj dobroj fašističkoj matrici u praksu “čovjeka za Zlajinu državu”, u vrijeme ZAVNOBIH-a skuplja jeftine političke bodove govoreći o antifašizmu kao tekovini koje se ta stranka drži, za to vrijeme usred Goražda, SDP -ovog kantona, jedna škola nosi ime po oficiru zloglasne SS divizije Huseinu efendiji Džozi. U tu školu dolazi i neustavni Zlatkov ministar Mašić dodijeliti odlikovanja za najbolje učenike. Onaj isti koji se puca antifašizmom skoro ko i zlaja. Istovremeno ulice u sarajevskom kantonu, na čijem je čelu SDP, preimenovane su na način da su maknuta imena partizanskih boraca i istaknutih antifašista.
Zato su imenovane nove. Neke koje nose imena po turskim okupatorima, uskoro i po austrijskim carevima dok mnoštvo drugih nosi imena po zelenim beretkama i zlatnim ljiljanima, što je opet još jedan novi dokaz multietničnosti tog ljupkog glavnog grada BIH, za kojeg neki tvrde da bi u vrijeme svjetskog prvenstva, ako puno navijača ode u Brazil, doista mogao biti par tjedana multietničan grad. SDP politika prati SDP ovu uličnu ideologiju. Ta politika , koju predvodi razmaženi sarajevski pripadnik nekadašnje komunističke elite, dr. Lagumdžija, ni po čemu ne pokazuje niti socijaldemokratske niti antifašističke znakove postojanja. Sve što čine na fonu je nacionalizma jedne nacije, a kultura dijaloga koju provode ravna je onoj iz najlljućih dikatorskih vremena.
Istovremeno se u istom tom Sarajevu održava simpozij u čast Alije Izetbegovića, na kojem se prešućuje povezanost Alijine islamske deklaracije, koja je u komunizmu osuđena, sa idejama Handžar divizije. Uloga Alije Izetbegovića i Mladih muslimana u drugom svjetskom ratu nikada do kraja nije razjašnjena. Očito je da se dio bošnjačke javnosti nikada nije odrekao onih koji su služili okupatoru. Bio on Turčin, Austrougar ili netko iz Hitlerove Njemačke. Ali začudo maknute su ulice baš onih u koje se vlast u sarajevskom kantonu kune – ulice koje su nosile imena po antifašistima. Eto pomalo i odgovora otkud tolike ljubavi između SDP-a i ustašoidnog HSP-a koji također ima potrebu veličati kvislinge trećeg Reicha, poput Ante Pavelića. SDP govori o jačanju države i istovremeno slavi privatni dan državnosti koji na razini BIH nikada nije prihvaćen, u njenim legalnim institucijama, što je opet sam po sebi, nekakav čudan paradoksalan patriotizam.
wpDiscuz