U izvješću Baraka Ravida, višeg diplomatskog dopisnika izraelske televizije Channel 10, se navodi kako se tijekom njegova trotjednog posjeta Sjedinjenim Državama saudijski krunski princ Mohammad bin Salman sastao s čelnicima židovske zajednice u Americi i rekao kako Palestinci moraju prihvatiti američke uvijete za mir ili zašutjeti i prestati prigovarati.
Na sastanku ia zatvorenih vrata s čelnicima židovskih organizacija u New Yorku, 27. ožujka, saudijski princ Mohammad bin Salman je oštro kritizirao palestinskog predsjednika Mahmuda Abbasa, piše Barak Ravid, navodeći kao izvore diplomatsku prepisku izraelskog konzulata u New Yorku i tri izvora, dva izraelska i jedan američki, koji su upoznati s razgovorima tijekom ovog sastanka.
“Posljednjih nekoliko desetljeća je palestinsko je vodstvo propustilo jednu priliku za drugom i odbacilo sve prijedloge za mir. Vrijeme je da Palestinci prihvate prijedloge i pristanu doći pregovarački stol ili zašutjeti i prestati prigovarati”, prema izvješću Baraka Ravida je na sastanku izjavio Mohammad bin Salman.
Saudijski krunski princ je na sastanku iznio dvije važne točke o palestinskom pitanju.
Palestinsko pitanje nije prioritet za saudijsku vladu
Jasno je da palestinsko pitanje nije prioritet za saudijsku vladu ili saudijsko javno mnijenje. Mohammad bin Salman je rekao “kako Saudijska Arabija ima mnogo veće, hitne i važne probleme za rješavanje, poput suočavanja s iranskim utjecajem u regiji”.
Bez obzira na sve njegove kritike palestinskog vodstva, saudijski princ je dodao kako za normalizaciju odnosa Saudijske Arabije i ostalih država Perzijskog s Izraelom mora biti značajnog napretka u izraelsko-palestinskom mirovnom procesu.
“Izvor koji je upoznat sa sastankom mi je rekao da su nazočni bili zapanjeni kada su čuli kako je saudijski krunski princ komentirao palestinsko pitanje”, piše Barak Ravid.
Izraelski diplomatski dopisnik podsjeća da je prošle godine uprava Trumpa izradila izraelsko-palestinski mirovni plan. Na njemu je radio poseban tim Bijele kuće, predvođen Trumpovim višim savjetnikom i zetom Jaredom Kushnerom i posebnim izaslanikom Jasonom Greenblattom. Plan je završen i trenutno se raspravlja o tome kako i kada ga pokrenuti.
Međutim, pokretanje takozvanog mirovnog plana će biti teško, jer su Palestinci, nakon što je Trump 6. prosinca objavio da će priznati Jeruzalem za glavni grad židovske države, odlučili bojkotirati Bijelu kuću.
Jared Kushner je prošle godine uspio dobiti podršku Mohammada bin Salmana u pokušaju da pokrene mirovni proces i da zaljevske monarhije pokušaju nagovoriti Palestince na pristanu na mirovne razgovore s Izraelom na temelju američkog plana.
Ovaj će se plan teško provesti, bez obzira na navodni podršku koji Palestinci imaju od strane mnogih arapskih država, koje samo deklarativno podržavaju njihovu borbu za državnost.
Osim toga, palestinski čelnici Istočni Jeruzalem, kojeg je 1967. vojno okupirao Izrael, vide kao glavni grad njihove buduće države. Stoga je nerazumno tražiti od Abbasa da pristane na američki mirovni plan, nakon što je Trump priznao Jeruzalem za glavni grad Izraela.
Mahmud Abbas je rekao kako SAD više nisu “iskrena strana” u mirovnim pregovorima.
Saudijski dužnosnici još nisu komentirali ovo izvješće.
Palestinci nikada nisu imali i neće dobiti pravu pomoć od Saudijske Arabije
Iako prekasno, Palestinci su odbijanjem pregovora konačno shvatili da će im američki saveznici ili vođenje pregovora pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država oduzeti ostatke ostataka povijesne Palestine koju jedva uspijevaju držati pod kontrolom.
Židovska država je odlučna u svom naumu da Palestincima ostavi 0,7% ukupnog povijesnog teritorija Palestine, plan koji se provodi proteklih nekoliko desetljeća. Povijesna prekretnica su bili pregovori u Oslu između predstavnika Palestinske oslobodilačke organizacije i Izraela, koji su 1993. završili sporazumom, nakon čega su Jaser Arafat, ministar vanjskih poslova Izraela Shimon Peres i premijer Yitzhak Rabin dobili Nobelovu nagradu za mir.
Dogovor između izraelskog premijera i lidera PLO postignut tijekom tajnih pregovora u glavnom gradu Norveške je bio prijevara za Palestince. Tajne su pregovore na Madridskoj konferenciji o Bliskom istoku 1991. uspjeli “dogovoriti” Sjedinjene Države i Sovjetski Savez, koji je tada bio u raspadu i Moskva nije mogla ništa učiniti da Palestinu spasi od katastrofe. Zaljevske monarhije i neke arapske zemlje su to mogle, ali nisu učinile ništa. Sporazum iz Osla je označio početak kraja palestinskih snova o državi u pravom smislu te riječi i povratku okupiranih teritorija. Danas, gotovo 25 godina od kada su se rukovali Jaser Arafat i Yitzhak Rabin, umjesto o “početku mira” bi primjerenije bilo govoriti o “palestinskom Versaillesu” i kapitulaciji.
Rezultat tajnih pregovora u Oslu ima dva dijela. Uzajamno priznanje iz rujna 1993. godine, prema kojem je PLO priznaje pravo Izraela da živi u miru i odriče se nasilja, dok Izrael priznaje PLO za predstavnika palestinskog naroda s kojim će dogovoriti početak pregovora.
Drugi dio sporazuma je potpisan u Washingtonu 1993. Izrael je pristao na povlačenje iz Pojasa Gaze i Jerihona, a detalji povlačenja iz drugih područja koja nisu navedena i na Zapadnoj obali su se trebali dogovoriti u sljedećih pet godina, rok koji je dan Palestincima da formiraju svoju samoupravu s ovlastima u područjima koja će napustiti izraelske snage. Glavna pitanja kao što su granice, izraelska naselja, status Jeruzalema i palestinskih izbjeglica su izdvojena i predviđeno je da budu dio rješenja o konačnom statusu, što se nije dogodilo do danas, 30 godina nakon ove velike prijevare.
Zbog kapitulacije u Oslu, uz prešutnu podršku arapskih saveznika Sjedinjenih Država i svih američkih uprava, Izrael je dobio odriješene ruke preduvjete potrebne za nastavak svoje politike nasilne kolonizacije i otimanja. Vlada u Tel Avivu je osmislila pregovaračku strategiju kako produljiti pregovore i dobiti na vremenu, tijekom kojeg će na terenu stanje trajno izmijeniti u svoju korist.
Temelji višedesetljetnog izraelskog plana su podijeliti pregovore u bezbroj detalja i da na beskrajnim sastancima pregovarači ne mogu napredovati bez sveobuhvatnog sporazuma o svim točkama, a to je nemoguće postići.
Tijekom besmislenih rasprava je Izrael pozdravljati Palestince i arapske inicijative i nuditi ustupke, a potom od njih odstupiti i na kasnijim pregovorima opet raspravljati o “daljnjim ustupcima”. Istovremeno će se na terenu provoditi represija protiv Palestinaca, kao što su blokada i napadi na Gazu, ciljana ubojstva i proizvoljna uhićenja, oduzimanje zemljišta, rušenje kuća, izgradnja zidova, kontrolnih punktova, naselja, a zatim bi Tel Aviv povremeno suspendirao jednu od tih mjera i to prikazati kao “veliki ustupak”.
Odvojiti pregovore s Palestincima od ostalih arapskih država i pregovarati odvojeno, te odbijati rezolucije Ujedinjenih naroda o pravima Palestinaca. Sve to gledamo od “povijesnog mirovnog dogovora” od prije 30 godina.
Konačni cilj Izraela je plan ministra rada Yigala Allona kojega je napisao nakon rata iz 1967. i podrazumijeva pripajanje velikih područja u takozvanom “koridoru Jeruzalem”, cijele Jordanske doline, uključujući strateška mjesta između Jenina u Hebronu i južnog dijela Pojasa Gaze. Plan je u izraelskom Knessetu u prosincu 1977. javno predstavio tadašnji premijer Menachem Begin.
Palestinci će, kao i uvijek, tijekom bilo kojeg mirovnog procesa riskirati gubitak dijela preostalog suvereniteta, a to će se prikazati kao “uspjeh međunarodne zajednice”, eufemizam Bijele kuće za NATO pakt i njihove satelite, uključujući i Saudijsku Arabiju.
Palestince i zemlje koje se aktivno opiru izraelskoj okupaciji nitko ne spominje, a povijest i odabir “prijatelja” proteklih nekoliko desetljeća, na žalost, govori kako da bi se plan Yigala Allona, kojeg je izraelski ministar napisao nakon rata 1967. godine, na kraju mogao i ostvariti. Međutim, sada već uz otvorenu podršku Rijada, kojem je unosna u financijskom smislu i strateška suradnja s Izraelom, zbog zajedničkog neprijatelja – Irana, sigurno važnija od Palestine.
FOTO – Komadanje Palestine od strane izraelskog režima
Izgubljena palestinska zemlja
wpDiscuz