Pađen: Johnny Štulić neće obnoviti Azru

U razgovoru sa “Politikom”, srpskim listom, Pađen otkriva kako se prije živilo od muzike, zašto se Johnny Štulić više ne vraća na Balkan, i što misli o glazbi današnjice. Intervju prenosimo u cijelosti:
Jedan ste od osnivača „Parnog valjka”, tri godine proveli ste u tom bendu i napustili ga?
S „Valjkom” sam sedamdesetih godina imao mnogo turneja po bivšoj Jugoslaviji, svirali smo i po 300 koncerata godišnje. Ali kod mene je nastupilo zasićenje, htio sam nešto novo: glazbu koja je drukčija, da otkrivam nove horizonte. Uvijek sam išao za svojom vizijom, inače ne bih bio zadovoljan. Zadovoljstvo ne mijerim isključivo materijalnim nego po tome koliko sam se približio svojoj viziji. Otišao sam iz „Valjka”, osnovao „Aerodrom” i nisam gađao u prazno. Već prvi album s hitom „Kad misli mi vrludaju” bio je vrlo uspiješan, drugi je dao veliki Yu hit „Stavi pravu stvar na pravo mesto”, treći „Običnu ljubavnu pesmu”, četvrti „Fratelo”.
Po čemu se „Aerodrom” razlikovao od tadašnjih rock bendova?
„Aerodrom” je u to vrijeme bio nešto novo po zvuku, takozvani progresivni rock. Predstavili smo novi zvuk, u onom sistemu pokušavali smo zagovarati demokratičnost i slobodu izražavanja. U „Aerodromu” sam tada svirao sa našim najvećim glazbenicima: od Vedrana Božića, Miroslava Sedak Benčića, Laze Ristovskog koji mi je kao član „Bijelog dugmeta” čitav album odsvirao gratis, Boška Petrovića koji mi je svirao dvije pjesme pod uvjetom da mu ne platim… Svirao mi je i Ulf Anderson koji je radio sa grupom ABBA.
Ipak, sa „Aerodromom” ste napravili pauzu i vratili se „Azri”?
„Aerodrom” je jedno vreme prestao s radom. Zatim se 1987. vratio Johnny Štulić i sa „Azrom” sam bio tri godine. Poslije je stvoren „Pađen bend”, a kad je 2001. počela kriza u glazbi, koja još traje, nastala su „Četiri asa”, jer smo željeli da vratimo veliku produkciju i koncertne nastupe. Poslije toga ponovo smo pokrenuli „Aerodrom”, a sada usporedno snimam i svoj drugi instrumentalni album.
Jeste li u kontaktu sa Džonijem Štulićem?
Čujem se povremeno sa Štulićem koji je u Utrechtu. Ne namjerava obnoviti „Azru”. Čuli smo se 11. travnja, za njegov rođendan. Pozvao sam ga telefonom i čestitao mu, a on mi je, baš na taj dan, poslao na poklon obradu moje pesme „Kraj tebe u tami”, na akustičnoj gitari. Snimio je to i poslao mi mejlom. Džoni kod kuće snima, obrađuje neke svoje pjesme, postavlja ih na „Youtube”, bavi se literaturom, piše.
Kako se od muzike živjelo u vreme SFRJ i velike popularnosti?
Nismo se mi obogatili, ali živjeli smo pristojno od muzike. Moje mjerilo uspeha je da možeš da radiš ono što voliš i da pri tom imaš za život. Nikakva bogatstva tu nisu presudna. Vozio sam se u „spačeku” i „vizi”, nije mi bilo bitno da se vozim u „mercedesu” i „jaguaru”. Imao sam ponudu da se vratim u „Valjak” kad je bio na vrhu, pa ponudu od hrvatskih kompozitora lakih nota da pišem tekstove za njih, ali me to nije zanimalo. Smatram da treba da se stvara i kad se uđe u godine. Gledao sam Paula McCartneya prošlog leta u Beču, on je jedan od najbogatijih glazbenika i njemu nije potrebno da snima nove albume i svira koncerte, ali to što radi je fantastično. McCartney godinama tako praši da to „nije istina”. A šta drugo preostaje: da rješavaš križaljke ili piješ „margaritu” kraj bazena, pa poslije sedam dana da poludiš?
Šta vam je posebno ostalo u sjećanju iz tih „zlatnih vremena”?
Rado pamtim doba osamdesetih u Zagrebu, okupljanja u lokalima „Zvečka”, „Kavkaz”… Uz poznate glazbenike, glumce, slikare dolazili su tu redovno i novinari Miroslav Lazanski, Denis Kuljiš, Tanja Torbarina, pa sadašnji medijski tajkun u Hrvatskoj Nino Pavić… „Zvečka” je bila kreativno mesto u kom su se okupljali oni koji su formirali tadašnje trendove. U to vreme nismo razmišljali o novcu nego da pravimo dobru stvar, da se podeli mišljenje s nekim. Štulić mi je u malom „Kavkazu” puštao „Filigranske pločnike”, snimljene na kasetofonu, slušao sam to i komentirali smo. Ostala su i sjećanja na tada uticajnu novinu „Polet” koja je pratila događanja oko „Zvečke”. Dok su državni mediji bili rezervirani prema svemu tome, „Polet” nam je otvarao vrata, bio avangarda./Politika.rs/HMS/