U općinskoj vijećnici Posušja ovih dana ponovno se oživio duh pobune i građanske hrabrosti — ne kroz transparente, nego kroz riječi. Tijekom rasprave o prijedlogu da se uvede dodatna funkcija zamjenika predsjednika vijeća, prisutni su se prisjetili jedne zaboravljene, ali snažne priče iz vremena bivše države.
Radilo se o ženi s margine — Mili Pidžinoj — koja je, u vrijeme kad se malo tko usuđivao reći išta protiv sustava, magarcem protestirala protiv partijskog zapošljavanja. Bez zaleđa, bez zaštite, bez stranačke knjižice. Samo s – kičmom.
Jednog dana, pred samu zgradu općine, dovela je magarca i – s dozom gorčine i ironije – rekla mu:
“Ulazi. Ako mogu oni, možeš i ti. Možda i tebi padne koja plaća.”
Bio je to konceptualni čin prije nego što je riječ “performans” uopće postala dijelom političkog jezika u BiH. I dok se svijet divi umjetničkim provokacijama Marine Abramović, ovdje se puno ranije u vrijeme bivše države događao protest daleko hrabriji – bez galerija, bez sponzora, bez zaštite sistema.
Tijekom govora u vijeću – koji se, razumljivo, dotakao i današnjeg paradoksa: dok mladi odlaze, vijeće raspravlja o još jednom zamjeniku – upravo je ova priča o Mili Pidžinoj probudila emocije u dvorani. Bila je to tiha opomena gdje smo bili, gdje smo danas, i kamo idemo.
I dok su neki šutjeli, drugi kritizirali, a treći brojili glasove, jedna priča – ona o seljanki s magarcem – podsjetila je da otpor ne mora uvijek biti glasan. Ponekad je dovoljan jedan čin. Ili jedno sjećanje. Dovoljno snažno da zasjeni cijeli dnevni red.
“Nisam želio sudjelovati u još jednoj debati o besmislenim funkcijama. Umjesto toga, govorio sam o hrabrosti. O istini. O Mili.” – vijećnik Šušnjar
Naša lokalna povijest ne broji samo načelnike i mandate. Broji i Milu. I magarca. I trenutke kad su obični ljudi rekli – dosta je.
Više o govoru na: https://www.tomislavnews.com/mario-susnjar-danas-sam-u-opcinskom-vijecu-odrzao-hommage-mili-pidzinoj/
poskok.info
wpDiscuz
