U svojstvu Pomoćnika Ministra, zaduženog za promet i komunikacije, u Vijeću Ministar Bosne i Hercegovine u pripremi za održavanje Treće Paneuropske transportne konferencije u Helsinkiju 1997. god. na čitavom nizu sastanaka predvodio sam BiH delegaciju. Zalagali smo se da se odobri koridor za BiH ili ogranak koridora broj X. Salzburg-Solun.
Piše: Ilija Kožulj, Hrvatski Medijski Servis
Kako u to vrijeme zbog politike prema Srbiji koridor X. nije razmatran, a novi koridor se nije mogao otvoriti, na jednom sastanku u Rimu (1995) sam predložio da se predvidi ogranak koridora V. Venecija – Kijev: Ploče-Mostar-Sarajevo- Osijek- Budimpešta, što je kao prijedlog prihvaćeno, a kasnije potvrđeno na nizu sastanaka i konačno usvojeno u Helsinkiju. U pripremi za Helsinki zalagali smo se, u suradnji s Hrvatskom, za otvaranje Jadransko-jonskog koridora Italija – Grčka preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne gore i Albanije, što je u Helsinkiju prihvaćeno kao paneuropsko prometno područje.
Bio sam vrlo zadovljan kad je Vijeće ministara BiH u vrijeme Ministra Dokića, uradilo ogroman posao u izradi potrebite dokumentacije oko definiranja koridora Vc i usvajanja odgovarajućih dokumenata u Vijeću Ministara i Skupštini BiH, poštujući međunarodne i europske procedure i pravila. Isto tako radovalo me i osiguranje sredstava za projektiranje i izgradnju 4 dionice autoceste na koridoru Vc.
Jednako tako sam bio razočaran kad su u odmakloj fazi, nakon definiranje trase i urađene projektne dokumentacije, pokrenute rasprave kojima su se tražile korekcije trase. Sudjelujući u javnoj raspravi o temi „Nacrt Prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine Autocesta na koridoru Vc“ koja je održana 8.11.2011. u Mostaru, kazao sam kako su rasprave legalne i potrebite, ali na ovo složenom projektu one trebaju biti pravovremene i pravovaljane.
Rasprave o trasi radi prolongiranja gradnje autoceste
Kazao sam kako ovako zakašnjele rasprave i prijedlozi, prihvaćanje promjena na koridoru, i kada se na području grada Mostara traži da svaka kuća bude zapadno od koridora te premješta spojnica s Jadransko-jonskim koridorom, bez temeljitih istraživanja, koja se po europskim standardima traže: natječaji, transparentnost, revizija, prometna analiza, cijena, nadzor finasijskih organizacija itd. govore da se stvari realno vraćaju na početak i da će se realizacija izgradnje autoceste na koridoru Vc u okolini Mostara odgoditi na neodređeno vrijeme od 5 do 10 godina, iz čega se dalo zaključiti da će Mostar ostati u prometnoj cestovnoj izolaciji duže vrijeme.
K tomu pomicanje koridora Vc i dizanje na veću nadmorsku visinu na području Mostara, kazao sam, udaljava koridor od izvora cestovnog prometa sa zapadnog Mostara i zapadne Hercegovine, što će prouzročiti da se promet, osobito prema Hrvatskoj i zapadnoj Europi, nastavi odvijati drugim cestama, a to će opet uzročiti dodatna ulaganja u njihovo žurno poboljšanje. Smatrao sam da se treba ostati na usvojenoj varijanti. U suprotnom treba uključiti projektiranje i izgradnju cestovne poveznice sjevernog i južnog priključka na koridor Vc s četiri trake preko zapadnog dijela grada, kao dio projekta. Moguće je stvari vratiti potpuno na početak i razmotriti prolaz autoceste na koridoru Vc na području Mostara zapadnim dijelom grada, što je vjerojatno i jeftinija solucija.“
Sa svojim stavovima upoznao sam i federalno ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša, no na moj e-mail nisam dobio bilo kakav komentar.
I, gdje smo danas. Prošlo je više od 5 godina. Objavljeno je da je Skupština FBiH (oba doma) prihvatila novo rješenje Počitelj – Mostar jug. U isto vrijeme neki dužnosnici u BiH i novinari izjavljuju kako cesta treba ići „brdima“, što može značiti da se priča vjerojatno nastavlja i realizacija ovog važnog projekta odlaže u nedogled.
Kažu, problem je što se za gradnju autoceste Mostar Jug – Buna ruše neke kuće i gubi poljoprivredno zemljište, a nije problem izgradnja autoceste kroz Sarajevo sve do Zenice i dalje kroz najgušće naseljena područja u BiH.
Radeći posao Ministra prometa i veza u Vladi HR HB inicirao sam i osigurao financiranje, pored ostalog: Studija razvoja cestovne mreže HR Herceg-Bosne – Prilog strategiji razvoja prometa FBiH, idejno rješenje „Izgradnja cestovnih prometnica Mostar“, završetak zaobilaznice oko Širokog Brijega, završetak i asfaltiranje postojeće poveznice od puta Mostar-Čitluk do naselja Rodoč, te asfaltiranje četverotračne dionice ulice Blajburških žrtava u Mostaru kao početka šireg projekta, a u suradnji s inženjerijom HVO-a otpočeli smo izgradnju južne zaobilaznice oko Mostarskog blata, ceste Posušje – Grude i cesta prema Blidinju, u suradnji s Republikom Hrvatskom izradu nove skele za prijevoz vozila preko Save kod Orašja itd.. Nažalost od tada se malo što uradilo, osim dijela autoceste uz granicu s Republikom Hrvatskom, nastavka zemljanih radova na južnoj zaobilaznici Mostara i mosta na sjevernom ulasku u grad Mostar.
Od 2008. do danas skoro ništa nije urađeno
Bio sam presretan kada je BiH delegacija u kojoj su sudjelovali: Dragan Vrankić, Božo Ljubić i Stjepan Krasić osigurala financiranje EBRD kreditom, gdje je u prvoj fazi predviđena, pored ostalog, i izgradnja dionice autoceste na koridoru Vc: Počitelj – južna granica s Hrvatskom kada je utvrđeno da će se u financiranje projekta uključiti i EIB što je kasnije i učinjeno. To je bilo davne 2008. godine, a do danas skoro ništa nije urađeno. Odluka o izboru izvođača za dionicu Bijača – Domanovići se rasteže u nedogled, južna zaobilaznica Mostara se ne završava, priključak na autocestu od Međugorja i cesta Stolac – Neum su u očajnom stanju, nedovoljno se radi na brzoj cesti Mostar Sjever – Žovnica i dalje itd. Zar to nije žalosno?
Hercegovina i cijela BiH imaju mnogo, obrazovanih i poduzetnih ljudi, osobito mladih, od kojih sam neke upoznao, a o nekima čitam. Divim im se jer rade, stvaraju, grade i zapošljavaju, iako su ovdje, za poslovanje, uvjeti teški i nesigurni. Donekle se čudim što nedovoljno traže ubrzanje procesa donošenja odluka radi rješavanja ozbiljnih prometnih problema, i investiranja izgradnje, koja bi prirodno potaknula sveukupni razvoj gospodarstva.
Nije sporno da treba voditi stručne i javne rasprave, ali je neprihvatljivo neprekidno stvari vraćati na početak i odgađati donošenje odluka u nedogled.
Ne treba zaboraviti, a mnogi to i ne znaju, na neiskorištena sredstva po ugovorenim kreditima plaćaju se penali. Do sada je tako plaćeno više od 40 milijuna KM za neiskorištena kreditna sredstva. Veliki se novci troše na projektiranje različitih varijanti u Hercegovini, a vrijeme prolazi, gradnje nema, nema ni autocesta ni cesta, pa se gospodarsko guši, umjesto da se gradnjom potiče. Odgovorni stalno daju optimistične izjave. Nažalost, teško se oteti dojmu, da se u Hercegovini dijelom naroda manipulira, da bi se zajednički novac za ceste i autoceste, trošio u Bosni. /HMS/
wpDiscuz