Operacija Bura bila je operacija u kojoj su sudjelovale postrojbe HVO-a: Kažnjenička bojna, Postrojba posebne namjene Ludvig Pavlović i ostale postrojbe u sastavu OZ HVO JIH.
Nakon uspješne zajedničke operacije Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) pod nazivom Čagalj, odnosno Lipanjske zore, na Južnom bojištu nije bilo značajnijih pomicanja crte bojišta sve do operacije HVO-a pod kodnim nazivom Bura.
Hrvoje Mandić l Bild.ba
Ta operacija na Južnom bojištu bila je posljednja koju je general Janko Bobetko planirao i zapovjedio prije nego je u studenom 1992. preuzeo dužnost načelnika Glavnog stožera HV-a.
Cilj operacije bio je energičnim spriječiti očekivani napad VRS-a, odnosno poboljšati položaj HVO-a, odbaciti srpske snage u istočnu Hercegovinu i otkloniti opasnost od vatre njihova topništva po Mostaru, Čapljini i Stocu, kao i omogućiti djelovanje vlastitog topništva po Nevesinju.
Borbeno djelovanje HVO-a u operaciji Bura bio je prostor Podveležja i brdski masivi u istočnoj Hercegovini. Prema mišljenju povjesničara Davora Marijana operacija Bura izvedena je uspješno.
PRIPREME ZA NAPADNU OPERACIJU BURA
Prema izvješćima vojno-obavještajne službe HVO-a Operativne zone Jugoistočna Hercegovina (OZ JIH) još je u listopadu 1992. uočeno dovlačenje svježih snaga VRS-a, ljudstva i borbene tehnike na prvoj crti razgraničenja.
Shodno tome, prema izvješćima HVO-a, inženjerske postrojbe VRS su dodatno učvršćivale bunkere poglavito na koti 690 poznate kao Stjepan križ te su mnogi od tih bunkera bili lažni.
Posebnu pažnju snage VRS-a posvetile su učvršćivanju pravaca Gnjilo brdo – Kamena – Kotašnica. Na Gnjilom brdu tt 694 uočena su tri bunkera, 15 pripadnika VRS i jedan samohodni protuzrakoplovni dvocijevni top kalibra 30 mm marke M53/59 Praga.
U Čomorima se nalaze tri tenka, jedan na ulazu u selo, a dva u usjeku sela na putu za Jasenje. U selu se nalazi i niže zapovjedno mjesto, a iz istog područja, malo istočno, djeluje vod minobacača kalibra 120 mm. Put prema Kamenoj čuvaju tri bunkera sa teškom strojnicom Browing M2HB kalibra 12.7 mm. Kobiljača, kota 684, čuvana je sa čvrstim bunkerom i s PAM-om, a u predjelu Kamene iza ograde nalazila se baterija haubica kalibra 122 mm.
Na samom početku Kotašnice tt 566 nalazila su se dva tenka uz koje je stajao šator s 30-ak ljudi, a prema dubini (tt 611) nalazio se prvo bunker te je potom utvrđeno mitraljesko gnijezdo… Istočno od kote 631 na cesti prema Donjem Brštaniku pored skretanja na makadamski put nalazila su se dva tenka.
Prema saznanjima od izgnanih mještana Stjepan križa u izvješću se navodi da su snage VRS-a izvršile ukopavanje topničkih oruđa na raskrižju ispod crkve, a drugi vrlo sličan na izlazu iz sela s južne strane.
“Svi podaci do kojih smo uspjeli doći ukazuju da neprijatelj izražava težište svoje obrane upravo na pravcu djelovanja postrojbi HVO-a (Gnjilo brdo – Kamena – Kotašnica), odnosno vrši prikupljanje i pripremu ljudstva sa tehnikom u svrhu ponovnog zaposjedanja izgubljenog”.
Prema izvješću sazdanom od obavještajnih podataka dobivenih od elektronsko-izviđačkog djelovanja saznaju kako VRS na vezama rade sa šiframa, a ne kao prije otvorenim razgovorom, tako da je u posljednje vrijeme uskraćen priliv novih informacija.
Riječ je o tome da pripadnici VRS razvijaju žičanu vezu, rade s RUP-ovima i motorolama kodirano sa čestim provjerama veze.
“Zamjetno je da na prvim crtama nema mnogo ljudstva VRS, a na nekim mjestima ih uopće nema. Ovakva činjenica je vrlo čudna jer dolaze neprovjerene informacije kako je u Ljubinju velika koncentracija ljudstva, vojske i civila općenito, a grad je pretrpan”.
VRS je vršila ojačavanje crte u području Popova polja i području Baničića te Zegulje. Dana 31. listopada 1992. VRS je izvela helikopterski napad na područje pod nadzorom HVO-a Ljubuški. U dva naleta raketirane su kote tt 557 Stražnica i tt 488, a drugi put ponovno tt 557 i tt 452 Gradina.
OPERACIJA BURA – TIJEK
U operaciji Bura sudjelovale su postrojbe HVO-a: Kažnjenička bojna, Postrojba posebne namjene Ludvig Pavlović i ostale postrojbe u sastavu OZ HVO JIH.
Procjenjuje se da je za tu operaciju bilo angažirano 1600 vojnika HVO-a uz potporu oruđa i oklopne satnije.
Napadna operacija Bura je počela 8. studenog u 6 sati jakom topničkom vatrom po položajima VRS i napadom nekoliko borbenih skupina Kažnjeničke bojne, koje su u početku napale objekt Kobiljaču i izbile na cestu Rabina – Nevesinje, a na desnom boku bojna Ludvig Pavlović djelovala je na koti 690 iznad Rotimlje, gdje je u žestokim borbama poginuo zapovjednik bojne Božan Šimović.
Prema obavještajnom izvješću od 12. studenog ističe se kako HVO neće moći zauzeti zacrtane položaje u operaciji Bura. Navodi se kako su snage VRS-a imale snažno topništvo da je se znalo dogoditi da su pucali po svojim postrojbama ali i bunkerima koji su bili čvrsto uređeni.
Po završetku borbenih djelovanja crta razgraničenja HVO popunjena je svježim snagama: tt 546 Kozjak – 50 m zapadno od tt 649 – izohipsom 550 Vlake – zapadnim rubom tt 684 Kobiljača – selo Čomori do puta za Kamenu. U izvješću stoji da su snage VRS moralno oslabljenje i da je velika nesigurnost, no pružaju jak otpor iz razloga jer su svjesni kako sadašnje položaje ne smiju izgubiti jer će u suprotnom pasti Nevesinje, a to bi značilo više od poraza.
Snage VRS-a posjedovale su velik broj samohotki i tenkova koje su isturene na prvu crtu i djelovale su po borbenim grupama HVO-a OZ JIH. Topništvom su strahovito djelovali u rajonu Kamene, Stjepan križa i Donje Ljubljanice. Takva vrsta oklopnog oružja djelovala je brzo i učinkovito, a zbog teškog vremena izostala je reakcija borbenih grupa HVO-a.
“Vrlo žilav otpor pružaju i u pješačkim borbama što je bio pokazatelj da se na prvoj crti nalaze vrlo stručne snage. Pod hitno treba izvršiti koordinaciju između djelovanja Podveležja, Kamene i Stjepan križa jer djelovanjem samo jedne grupe ona navlači sve snage neprijatelja na sebe”.
Prema obavještajnom izvješću vojno obavještajne službe HVO-a OZ JIH od 15. studenoga 1992. navodi se da je borbenim djelovanjem postrojbi HVO-a izvršen povrat dijela teritorija koji je bio zaposjednut od strane VRS. Djelovanjem borbenih grupa povraćeni su Kozjak, Ošljak, selo Čomor, tt 690 Bradina te dio Kotašnice.
U par navrata osvajani su Gnjilo brdo, Kotašnica i Velišali koje postrojbe HVO-a nisu bile u mogućnosti zadržati. Crta obrane se djelomično izmijenila i vrši se učvršćivanje crte na pravcu: Kozjak tt 546 – tt 570 Rat – 50 m zapadno od tt 649 – ispod tt 684 Kobiljača – većina sela Čomori – tt 568 Bovan – tt 690 Gradina, a daljnja crta ostaje po već poznatim točkama na kojima su odavno utvrđeni položaji HVO-a.
U zaključnom dijelu izvješću navodi se da je HVO zauzeo nepovoljne položaje koje će hitno trebati inženjerski utvrditi jer za očekivati je jaku topničku vatru i pješačke napade VRS-a u cilju povratka izgubljenih položaja, a nije isključen niti protuudar.
“Operaciju je VRS obilježavao kao Mitrovdansku bitku i u njoj je Nevesinjska brigada izgubila 41 vojnika. S manjim uspjesima operacija je završena, što je ujedno bio kraj većih borbi Hrvata i Srba na Južnom bojištu do 1995. godine”.
wpDiscuz
