Lobistička udruga Islamske Zajednice BiH i države BiH u New York-u ‘Bošnjačko-Američka Nacionalna Asocijacija’ (BANA) koja otvoreno i žestoko brani fašiste, antisemite, suradnike okupatora iz bh prošlosti Mustafu Busuladžića, Huseina Đozu i Osmana Rastodera bila je glavni sponzor nastupa Sven Alkalaja bh ambasadora židovske nacionalnosti pri UN 08. Lipnja ove godine, što se ‘debelo’ zalilo u kafani ‘Pauls’ sandžaklije Dine Redžića iz Plava
Nastup bh ambasadora pri UN Sven Alkalaja 08. juna ove godine kada se raspravljalo o radu Međunarodnog Tribunala u BiH izaziva još i danas kontroverzne i kontradiktorne konotacije, međutim potvrđuje i našu surovu bh stvarnost (ne)rada BH Predsjedništva te bruku i sramotu ovog vrha bh vlasti, ujedno nam govori da su bh ambasade zapravo predstavnštva političkih stranaka i njihovih interesa.
Kao što smo mogli čuti i vidjeti, govor bh ambasadora pri UNu je prvobitno bio ‘uslovno’ odobren od strane Predsjedništva, sva tri člana (trebalo je navodno da izostavi nekoliko rečenica, ne navodi se koje ali se može pretpostaviti), međutim Sven Alkalaj je pročitao sve i izazvao skandal već viđenih razmjera kada su u pitanju odluke ovog najvišeg bh organa.
Milorad Dodik je pisao UNu negodujući da Alkalaj nema ovlaštenje da predstavlja BiH, Džaferović Šefik i Željko Komšić su napisali da je ambasador ovlašten da govori u ime države BiH.
Neslaganja su naravno poznata iako ‘te dvije rečenice’ ne citiraju, znamo mi u BiH u čemu smo ‘različiti’ i suprotni. Riječ je o ocjenama zadnjeg bh rata, genocidu, ratnom zločinu i radu Haaškog Suda, međutim poanta ovdje nije na tome, riječ je o metodu i radu bh Predsjedništva.
Iako se sve odluke u bh Predsjedništvu po Daytonu i Ustavu BiH donose suglasno i tek tada se mogu koristiti i objaviti, svi znamo da je izborom Željka Komšića u bh Predsjedništvo taj zakonski princip dezavuiran.
Od 2018, od dana ulaska ove trojke u Predsjedništvo, od tada pa nadalje, sve se svodi na matematiku i poznato bh nadigravanje i naprđivanje : pusti propise, dovoljan je ‘rezultat’ 2:1 ili 2:0 pa da odluke postanu zvanične i državne.
S tim ‘rezultatom’ sa ponovnim zauzimanjem Predsjedništva od strane Komšića imamo uvijek i formalno pravno ali nelegitimno nadglasavanje i to je naša realnost.
Kao i naša pisma i prepiske koja slijede poslije svake zvanične ujdurme.
Dakle, formalno-pravno Dodik je u pravu,
Alkalaj nije imao odobrenje bh Predsjedništva da pročita svoj govor jer nije izglasan i usaglašen na sjednici Predsjedništva, međutim Alkalaj nije rekao ništa nemoralno ili zabranjeno, dok mu i legitimnost nije upitna : regularno je izabran u stolicu bh ambasadora čak i potpisom Milorada Dodika, 2018. godine a na prijedlog Željka Komšića.
Šta je onda sporno i šta nas čini smiješnim i ujedno žalosnim u ovim zvaničnim događajima i predstavljanjima države BiH?
Jednostavno, to je način na koji se predstavljamo i dokazujemo našu bijedu i očaj.
Ono što je u bh Predsjedništvu Željko Komšić, to je u stolici bh ambasade u UNu Sven Alkalaj.
Svi znamo ali žmurimo da je Komšić izbornim SDA inžinjeringom i kalkulacijama Islamske Zajednice BiH zasjeo u Predsjedništvo samo radi ove matematičke igre i ‘rezultata’ na temelju koje je i Sven Alkalaj, inače poprilično u skandalima još od vremena dok je bio ministar vanjskih poslova BiH poslan u UN.
Ili svaki drugi ambasador u neku od ambasadorskih stolica. Predsjednici političkih stranaka postavljaju ambasadore po svojoj želji i nahođenju tako da je svaki bh ambasador zapravo filijala stranke BiH u stranoj državi.
Otuda će biti uvijek ovakvih i sličnih ‘skandala’, krađe pisama, spuštanja ili nespuštanja bh zastave na pola koplja ili njenog dizanja na jarbol, tajnih dopisa predsjednicima stranaka, špijuniranja, iznošenja oprečnih stavova…
Nastup Alkalaja pri govoru u UNu tako i treba posmatrati. Međutim, kad je već tako, moramo se često pitati : a tko nas onda predstavlja u diplomatiji i u dijaspori?
Stranački aparatčići, službenici svojih šefova.
Nakaradno i nelegalno ali to je jednostavno tako. I za divno čudo – legitimno!?
Sven Alkalaj nije rekao niti izjavio ništa što bi mu se moglo zamjeriti, ali ono što je pročitao nije zvaničan bh stav, tako propisi govore.
Međutim, njegova proslava govorancije na sjednici UNa koja je uslijedila poslije, govori više od njegovog nastupa.
Jer, vidjelo se koga i kako zastupa, te ko su lobisti i sponzori naših diplomata.
Alkalaj se fino ‘opustio’ u kafani ‘Pauls’ sandžaklije Redžića u New Yorku, kao marta prošle godine kada je Komšić ‘zvanično’ bio u Canadi pa umalo fasovao virus a u stvari domaćin mu bila džamijska udruga i džemati Canade, što su potvrdile slike sa džematlijama.
Tako smo i dan poslije ‘UNa’ mogli vidjeti bh ambasadora kako slavi u društvu lobističke džamijske udruge koja se zove ‘Bošnjačko-Američka Nacionalna Asocijacija’ (BANA), sve sa sandžačkim i bh ratnim zastavama, nema nigdje državne zvanične zastave.
Ova udruga je osnovana 2016 i ne krije svoje ‘ciljeve i zadatke’. Lobirati za Bošnjake i njihove interese, tradicija, vjera, bošnjački identitet, kulturno naslijeđe, očuvanje sjećanja na žrtve genocida, kupovina džamija ili crkava za konvertovanje u džamije po New York-u, bh jezik, neraskidive veze sa ‘našim’ Sandžakom, našim teritorijem …
Dakle, radi se o klasičnim ‘ciljevima’ i programima SDA, Islamske Zajednice BiH i više takvih udruga koje su osnovane u Americi (takve zadatke ima i Bošnjačko Nacionalno Vijeće kojem je ‘mentor’ Haris Silajdžić, ima i KBSA-krovna džematska organizacija džemata Amerike i Canade gdje je stolovao Mirsad Hadžikadić sadašnji predsjednik stranke ‘Platforma za progres’ ili recimo ‘akademik’ Emir Ramić koji je sada direktor nekakvog ‘Instituta za izučavanje genocida’ u Canadi a ‘mentor’ mu Željko Komšić, takvo stajalište zastupa i Predstavništvo Islamske Zajednice u Washington DCu), i u tim lobističkim akcijama koje se finansiraju iz tri izvora (Islamska Zajednica i država BiH, dijaspora, grant sredstva države gdje su registrovani) nema nikog drugog osim Bošnjaka.
I njihovih, pretežno vjerskih interesa.
Ako se bh ambasador sa ‘građanskom opcijom’ Željka Komšića nađe u društvu jedino ovakvih građanski orijentiranih ‘domoljuba’ i ‘patriota’, onda je on kao i šef mu Komšić isključivo i jedino za bošnjačke nacionalne interese, oni drugi su potrpani u njegovu poznatu floskuklu građanštine i tu će i nestati.
Plus, ova udruga otvoreno i javno brani fašiste i suradnike okupatora iz bh ratne prošlosti kao što su Mustafa Busuladžić, Husein ef. Đozo ili izvjesni Osman Rastoder, što im je također u opisu poslova i zadataka, pa se onda s pravom postavlja pitanje : šta o tim tipovima misli bh ambasador Sven Alkalaj?
Da li ih i on čuva i njeguje kao njegovi sponzori u BANA?
Vjerovatnost je da Alkalaj o tome neće ništa javno reći kao i njegov šef Komšić, što znači da nam ostavlja da ‘dumamo’ da li je šutnja znak odobravanja ili taktike, međutim slikajući se sa takvim tipovima i slaveći svoj govor u UNu sa njima, ostaje nam ona naroda. ‘S kim si, takav si’.
Slike su ujedno i dokaz da Alkalaj zapravo predstavlja samo Bošnjake. Inače, ne bi ga ni bilo u stolici ambasadora u UNu, tamo bi bio neko drugi.
photo : Sven Alkalaj (na slici četvrti s desna) bh ambasador u društvu sa članovima ‘Bošnjačko-Američke Nacionalne Asocijacije’ (BANA) u kafani ‘Pauls’ New York sandžaklije Dine Redžića, nakon uspješnog govora u UN 08. Juna 2021. godine. U okviru : BANA na osnivanju : nigdje bh zvanične zastave, samo ratne zastave BiH i Sandžaka, arhiv
Đ. Alibegić l Cross Atlantic
wpDiscuz
