Kristijan Šmit, visoki predstavnik kojeg ni vlastita zemlja ne priznaje kad je riječ o kolonijalnim praksama, najavljuje svoj veliki „finale“ prije polaska s aerodroma: promjene Izbornog zakona, točnije – famozni „član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“. I ne, neće promijeniti da Hrvati biraju svoga – promijenit će da im možda, eventualno, nekad, ako svi zbiju redove, bude lakše da ne biraju Komšića. Napredak? Ne, to je samo rafinirano pakiranje istog prevare.
Jer, nije poanta u tome da Hrvati „imaju šansu“ – poanta je da narod bira svoga predstavnika, a ne da mu Bošnjaci – uz svu ljubav i integritet – dekretom izaberu surogata.
I dok se Šmit priprema da iz kabine Lufthansa business klase još jednom upotrijebi tzv. bonska ovlaštenja, HDZ nastavlja s nečim što se ne može nazvati ni tišinom – to je institucionalno mumlanje. Oni neće donijeti ni simboličku deklaraciju kojom bi u Domu naroda oduzeli Komšiću mogućnost veta. Ne da bi išta promijenili – već da bi povijesno označili otpor.
Jer, ako Komšić završi mandat a da mu Dom naroda FBiH (čitaj: HDZ) ne pošalje ni dopis da je nelegitiman – onda će netko u idućem stoljeću napisati: pa Hrvati su ga zapravo priznavali. Bili su tiho suglasni. A znate kako ide s poviješću u BiH – što napišu ambasade, to ostaje.
Čović, umjesto da proglasi prestanak suradnje s uzurpatorom funkcije – poduzima ništa. Ništa, osim što daje umilne izjave o transparentnosti, poštenju i topljenju sladoleda.
U međuvremenu, Komšić i dalje ima pravo veta – makar ga ne koristi. A mogao bi. Jednog dana. I zato bi HDZ – koji voli govoriti o Ustavu – mogao, recimo, uzeti taj isti Ustav i pročitati ga. I zaključiti ono što zna svaki pripravnik: predsjedništvo se ne može konstituirati ako jedan član nije izabran sukladno duhu i slovu Ustava.
Ne treba vam Šmit da to kaže. Niti Venecijanska komisija. Treba vam politička kičma i dostojanstvo.
Ali tko još u Mostaru vjeruje da su dostojanstvo i politika kompatibilni pojmovi?
A što ako Schmidtu pođe za rukom da “pomogne” Hrvatima? Da im „olakša“ izbore? Pa ništa – i dalje će Bošnjaci imati alat da izaberu Komšića. Samo što će za to morati koristiti šrafciger, a ne bušilicu.
I na kraju – kad Schmidta više ne bude – a ostane Komšić, a ne bude deklaracije, ni suglasja, ni pobune, ni čak poruge – moći ćemo s punim pravom reći da je HDZ bio najtiši suučesnik najveće političke prevare u BiH od Daytona.
I onda će netko reći: pa dobro, zašto Hrvati ne rade ništa?
Odgovor: jer nisu sigurni bi li radili za sebe ili za karijeru svog šefa.
wpDiscuz