Odgoj po mjeri

Uvijek sam mislio da je bolje biti neodgojen nego pogrešno odgojen. Za neodgojenog uvijek postoji prilika da se dobro odgoji. S pogrešno odgojenim, ne zna čovjek što bi. Kad je ljudski stvor odgojen da ne poštuje drugo i drukčije, teško je s njim, i Bogu i ljudima. Težak taj čovjek ili ta žena, postaju i Bogu i ljudima. Kad čovjeka odgoje da ne poštuje sebe i svoje, isto je teško. Kad se ljudi stide svojih naroda, očeva i matera, teško je i s njima. Kako će tada poštivati one koji im nisu otac i mater? Ljude i danas odgajaju kao da nisu njihovi. Nije lako ni odgojiteljima. Odgojiti mladog čovjeka sebi a po sebi, da bude naš nastavak? Nije pošteno. Ne trebaju nam naše kopije, treba nam nešto bolje, dakle i drukčije. Poboljšati stare modele, možda. Možda biti Srbin, Bošnjak, Hrvat 21. stoljeća? Ili kozmopolit, pa ne biti ništa od toga? I u pedesetima se čovjek može odgojiti i preodgojiti, ako nije sasvim pogrešno odgojen. Ali, treći milenij treba nešto sasvim novo. Nešto… Nešto suvremeno?
 
Veselin Gatalo l pogled.ba
Ne, jer dok ovo pišem, stvari se mijenjaju. Suvremeno od prije sat vremena, nije više suvremeno. Trupe Anwara El Assada nadjačavaju pobunjenike u Siriji. Dok vi ovo čitate, možda su Amerikanci u još većem broju poslali svoje „savjetnike“, pa popravili brojno stanje pobunjeničkih snaga. Gadafijev sin, onaj koji je izdao oca, živ je i zdrav. Živi u otmjenom hotelu, kažu. Ne fali mu ništa. Treba li tako odgojiti ljude? Da prežive pod svaku cijenu, pa makar morali izdati vlastitog oca? Treba li ljude odgajati na ideologiji, možda mrtvoj?  Otići s njima na Neretvu, obilježiti godišnjicu bitke iz II. svjetskog rata? Nahraniti mlade i stare starom i ustajalom ideologijom aktualnom još u Sjevernoj Koreji? Ili posjećivati masovne grobnice, „da se ne zaboravi i ne ponovi“, nahraniti neman mržnje, da je se nađe, ako se ponovi?
 
Da ne idemo daleko, imamo priliku vidjeti preodgoj naizgled nepopravljivih. HSP, sljedbenici Ante Pavelića, toliko su se preodgojili da idu u koaliciju sa socijaldemokratima. Socijaldemokrati, po prirodi tolerantni i liberalni, ne koaliraju ni s kim ako ne podržava njihov nacionalizam, da ne ponavljam koji. Može i sa sljedbenicima Ante Pavelića, i s Antom ako treba. Socijaldemokrati u Republici Srpskoj, baš kao i socijaldemokrati u Federaciji, zastupaju nacionalnu opciju, srpsku. HSP i Lijanovići zastupaju svoju poziciju, onu na vlasti. Ipak, ima šanse da se preodgoje, da postanu sušta suprotnost onom što su sada. Ima naivčina poput Željka Komšića, kojima nikakvi dokazi ne mogu poljuljati sulude teorije u koje vjeruju bez ikakvih sumnji, i koje nikakvi dokazi, čini se, ne obaraju. A i zašto bi? Već je rečeno da dokazivanje ubija vjeru. A Željko Komšić u svoju vjeru mora vjerovati, jer druge nema. Samo s dubokom vjerom Blaž Kraljević i Josip Broz mogu koegzistirati, na zidu ureda drugog bošnjačkog člana Predsjedništva. Po uzoru na jeruzalemski zid plača, taj zid ureda Želje Komšića slobodno bi se mogao zvati i „zid tolerancije“.
 
Odgajati prilagodljive ljude, znači odgajati pragmatične. One bez stava. Takvi, čini se na prvi pogled, najbolje prolaze. Ali, na sahranama im bude malo svijeta, jako malo. Odgajati one koji će se svidjeti susjedima, nema smisla. Susjede ne izabireš. U vrijeme rata ili velikog snijega, vidjet će kako susjed gazi preko susjeda, udara i prodaje dušu za vreću brašna. Dok ih gledam u dizalu, vidim kako se uvijaju poput krivaca, sklanjaju pogled i zure preko ramena. Jer, nešto su krivi a vi možda znate. Pravite se da znate, odlično je, provjereno. Ne isplati se odgajati nekoga koji će biti dobar za druge. Uglavnom, nisam rekao puno o odgoju? Nisam. I ne mogu. Ako ste mislili nekoga odgojiti ili preodgojiti, pričekajte. Možda je još rano. Ako u Siriji pobijedi Anwar El Assad, ako uđemo u EU, ako nam uspiju privatizirati i stanove, vidjet ćemo. Do tada, sve je moguće. Pričekati, jer je, kako rekoh, bolje biti neodgojen nego pogrešno odgojen.