Došli smo do trenutka da možemo reći da su grubi građevinski radovi na obnovi Saborne crkve završeni. To znači da smo završili vanjske radove i sada prelazimo na uređenje enterijera te smo započeli izradu fresko-maltera. To je poseban vid materijala koji je priprema za freske koje će biti oslikane unutar samoga hrama, kazao paroh mostarski Duško Kojić.
Osim obnove hrama, kako ističe, želja im je i uređenje dvorišta, a završetak radova prvenstveno ovisi o finansijama.
Pored hrama, imamo želju da završimo uređenje partera, dvorišta i da to sve vratimo u ono stanje u kojem je bilo prije rušenja crkve. Sve to iziskuje dosta novca, a njega fali, kao i svuda, ocjenjuje je paroh Kojić.
Izrazio je nadu kako će ljudi prepoznati da je ovaj hram zaista značajan samo za Mostarce, nego i za ostale građane te će u tom smislu i institucije ove zemlje imati razumijevanja da im pomognu kako bi što prije završili njegovu obnovu.
Imamo određeni iznos novca i pokušavamo zadržati kontinuitet radova, odnosno da ih ne prekidamo ali da radimo u manjem kapacitetu, dodao je.
Obnovu Saborne crkve, kako je kazao, najviše su pomogle vlade Republike Srbije i Republike Srpske, koje su dale najveće novčane iznose, dok su manju finansijsku podršku dobili i od Vlade Federacije BiH te od Grada Mostara.
Ako posljedica obnove ove crkve, kaže Kojić, bude obnova i ljudi kako na duhovnom planu, tako i fizički, onda bi njena obnova bila svakako veličanstvena.
U njenoj izgradnji kao priložnici, kroz novčana sredstva, kroz podršku bilo koje vrste su sudjelovala sva tri naroda koja žive u Mostaru, nisu samo Srbi, i ta simbolika crkve i naše poruke „Obnovimo grad, obnovimo Mostar“ govori u prilog tome da se ovdje ljudi jedni drugima raduju, da se raduju ovakvim projektima. Ovo je objekt koji iziskuje dosta sredstava i nije moguće obnoviti ga samo tim prilozima, ali to pomirenje na koje smo naišli prilikom izgradnje ove crkve je nešto što ohrabruje sve nas koji živimo u ovoj zemlji, poručio je paroh Kojić.
Inače, Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru bila je jedna od najvećih crkava na Balkanu do kraja 19. stoljeća. Sagrađena je 1873. godine i predstavljala je jedan od simbola grada na Neretvi, a do temelja je porušena tijekom ratnih zbivanja 1992. godine./HMS/