EU i MMF razilaze se oko pitanja grčkih dugova: Fond strogo ekonomski smatra da ih treba reprogramirati jer su na ‘neodrživoj’ razini, dok čelnici Unije strahuju od reakcije javnosti ispostavi li se da su silne milijarde pomoći Grčkoj bačene u more.
Unatoč svim političkim i ekonomskim kretanjima i previranjima, ponekad i tragičnim događajima, posljednjih desetak godina u europskoj svakodnevici postoji čvrsta i žalosna konstanta. Grčka kriza. U trenutku kad pomislite da se situacija konačno malo smirila i da će se jug Europe barem privremeno odmoriti negdje u hladu, trusni grčki teritorij opet se zatrese.
Tako je i ovih dana. Čelnica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde daje nepopustljive izjave u vezi s tretmanom Grčke, uzvraćaju iz ureda Europske komisije u Bruxellesu, u razgovore su naravno upleteni i atenski vlastodršci, a na ulicama grčkog glavnog grada opet prosvjedi. Spominju se štednja, porezi, dugovi, anemična ekonomija, po već uvježbanom scenariju.
Kako je sve to uopće počelo? Financijska i ekonomska kriza 2007. i 2008. godine zakotrljale su lavinu za koju se snijeg, u vidu problematičnih odluka i loše fiskalne politike, godinama skupljao. Krajem 2009., kao posljedica spomenute svjetske krize, u javnost je isplivalo to da su grčke vlasti prikrivale stvarnu razinu grčkih dugova. Vlade su se zaduživale kompleksnim financijskim instrumentima koji se nisu vidjeli u službenoj statistici.
Te loše vijesti, s još uvijek svježom panikom, vezama između grčkih dugova i europskih banaka te općenitom ranjivošću financijskog sustava, doveli su do naglog i snažnog rasta nepovjerenja u Grčku i njenu ekonomiju. Takav rast nepovjerenja dodatno je otežao situaciju i postavilo se pitanje može li Grčka uopće vratiti svoje enormne dugove.
Grčkoj su, nakon inicijalne panike, u posljednjih sedam godina odobrena tri programa međunarodne pomoći. Glavnu riječ u tome vodili su EU, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Europska središnja banka. Prvi program pomoći, vrijedan oko 73 mlrd. eura, odobren je u svibnju 2010. godine. On je nepune dvije godine kasnije zamijenjen drugim programom koji je trajao do sredine 2015. i tijekom kojeg je Grčkoj pružena pomoć u vrijednosti nešto višoj od 150 milijardi eura. Treći program, u vrijednosti od 86 milijardi eura, dogovoren je sredinom 2015. i trebao bi trajati nešto više od tri godine.
Potreba za prilagodbama i zanavljanjima programa pomoći proizašla je iz uvjeta pod kojima su oni odobravani. Ti su uvjeti uključivali vrlo stroge odredbe o stavljanju grčkih financija pod kontrolu, a najviše se radilo o proračunu. Od 2010. do danas grčke su vlasti donijele više od deset raznih paketa reformi koji su svi kao cilj imali uravnoteženje proračuna, odnosno štednju i oštro rezanje državnih rashoda s povećanjem prihoda bilo kroz rast (naplate) poreza, bilo kroz prodaju imovine.
Svi ti programi su, očekivano, u grčkoj javnosti dočekani s velikim nezadovoljstvom izraženim masovnim prosvjedima i neredima koji traju i danas. Vrh političke vlasti radikalno je promijenjen u tom razdoblju, no niti to nije bilo dovoljno da bi došlo do pomirenja između građana nezadovoljnih potezima vlasti i štednjom s jedne strane te europskih vjerovnika i kreditora nezadovoljnih napredovanjem Grčke u fiskalnoj konsolidaciji s druge strane. Sredinom 2015. godine situacija je bila toliko ozbiljna da je izlazak Grčke iz eurozone postao mogućnost o kojoj se ozbiljno razmišljalo iako su se dotad sve takve ideje odbacivale s objašnjenjem da bi takav potez doveo do urušavanja eurozone, eura, a možda i same Unije.
Gdje smo sad? Grčkoj sredinom ove godine na naplatu dolazi oko sedam milijardi eura dugova. Da bi se ti iznosi bez problema otplatili, trebalo bi prije toga dogovoriti daljnju isplatu međunarodne pomoći. A da bi došlo do toga, potrebno je prvo završiti pregled dosad postignutih ekonomskih reformi i dogovoriti nove uvjete isplate pomoći. U Grčkoj su računali na to da će do ovog vikenda, kad se održava sastanak ministara financija država eurozone, biti poznati grubi okviri uvjeta i novog dogovora. No pregled uspješnosti reformi još nije završen prenosi Tportal.hr
Grčki ministar financija Euklid Cakalotos optužio je MMF za odugovlačenje izazvano internim previranjima u Fondu, zbog čega još nije donesena odluka o mogućem sudjelovanju u idućem paketu pomoći Grčkoj. Christine Lagarde, čelnica MMF-a, izjavila je da Fond ne može pristati ni na kakve posebne uvjete samo za Grčku.
Problem se javlja jer se EU i MMF razilaze u stavovima oko toga koliko je Grčka u mogućnosti otplatiti svoje dugove. Najnovija procjena Fonda je da je ‘sadašnja razina grčkih dugova neodrživa’ i da je nužno potrebno restrukturiranje koje bi uključivalo poček na dio dugova, snižavanje kamata i produljenje dospijeća. Neki tumače da bi to moglo značiti i otpis dijela dugova.
Predstavnici eurozone ne slažu se s procjenama Fonda i tvrde da MMF ne shvaća u potpunosti mehanizam programa pomoći koji je eurozona odobrila Grčkoj. No stvar je puno više političke prirode jer vodstvo Unije riskira negativnu reakciju europske javnosti ispostavi li se da su milijarde i milijarde eura pomoći potrošene uzalud. Uz to, postoje informacije da oko mogućnosti otplate dugova jednak stav kao Unija ima i dio visokih dužnosnika MMF-a. Javni dug Grčke sada se nalazi na razini 180 posto tamošnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), a prema procjenama Europske komisije (EK), trebao bi se do kraja 2018. sniziti na 170 posto.
Pierre Moscovici, povjerenik EK za ekonomska i financijska pitanja, prije ovotjednog odlaska u Atenu izjavio je da je Grčka na putu ‘velikog napretka’ i da Komisija želi surađivati s MMF-om. Moscovici temelji svoj optimizam na informacijama o tome da je Grčka lani ostvarila ekonomski rast (iako je u posljednjem kvartalu opet zabilježen pad) i tvrdi da su ispunjeni fiskalni ciljevi postavljeni kao uvjeti u programima pomoći. Odbacio je bilo kakvu pomisao o izlasku Grčke iz eurozone i kazao da je ‘nemoguće nametnuti dodatne uštede Grcima, no neophodno je nastaviti s reformama’.
U eurozoni vjeruju da je to što je Grčka uspjela ostvariti suficit u proračunu znak da se stvari mijenjaju. MMF je puno pesimističniji jer drži da će se grčka politika vratiti starim navikama ‘kupovanja’ podrške.
Ono što je najgore u svemu je to da i predstavnici EU-a i MMF-a strahuju da, usprkos svim programima, reformama i obećanjima, grčka birokracija danas nije ništa bolja nego što je bila prije deset ili pet godina. Naplata poreza čak je smanjena u odnosu na 2010. godinu, a neki grčki političari komentiraju da je situacija u javnoj upravi, pravosuđu, zdravstvu i školstvu najgora u skorijoj povijesti.
Grčki statističari su ovih dana objavili da je tamošnja ekonomija u četvrtom lanjskom tromjesečju zabilježila pad od 0,4 posto u odnosu na treći kvartal, ali i da je bila 0,3 posto viša nego godinu dana prije. Pozitivan pomak na godišnjoj razini svakako je dobra vijest, a EK predviđa da će grčki ekonomski rast ove godine iznositi 2,7 posto te dodatno ubrzati u 2018. na 3,1 posto. Stopa nezaposlenosti bi, prema procjenama, trebala pasti s lanjskih 23,4 na 22 posto ove godine i 20,3 posto u 2018.
Komentatori londonskog Financial Timesa smatraju da će se paraliza Grčke nastaviti dok god vjerovnici iz eurozone ne budu spremni odobriti Ateni znatan reprogram dugova ili konačno dozvoliti da Grčka izađe iz monetarne unije. Izostanak bilo kakve drastičnije odluke ostavlja taman dovoljno prostora Grčkoj da ostvaruje minimalnu razinu reformi kako bi međunarodna pomoć nastavila pristizati. No stvari se kompliciraju ako se uzme u obzir to da se ove godine održava niz nacionalnih izbora u Uniji, između ostalih u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Bilo kakva popustljivost prema Grčkoj mogla bi znatno utjecati na ishode tih izbora.
Nakon sedam godina krize situacija u Grčkoj je i dalje daleko od optimistične i ne postoje naznake da će se išta bitnije uskoro promijeniti. Krize s izbjeglicama dođu, prođu i odu, kontroverzni milijarderi postaju predsjednici najmoćnijih država, Europska unija dobije nove članice i počne gubiti stare, no grčki fiskalni problemi postojani su kao da su nastali nakon prvih olimpijada još prije dva i pol milenija. Olimpijski napori će biti potrebni i da ih se konačno riješi.
wpDiscuz