BIH je naša zemlja pripada jednako svima. Pamtimo zasluge HVO-a u obrani naše zemlje. Uz onu nesretnu 1993 godinu koja je puna međusobnih zločina, između našeg naroda i naroda hrvatskog, a koju nastojimo zaboraviti i jedni drugima oprostiti kako bismo mogli krenuti dalje, pamtimo slavnu 1992 godinu kada je rame bošnjačko stajalo u HVO-u i kada je stajalo uz rame hrvatsko. Kada su Kuran i Biblija skupa stajali protiv agresora. Pamtimo slavnu 1994, pakt naših dvaju vojski i pobjedničku 1995 u kojoj je uloga HVO-a i HV-a neizbrisiva iz moderne hrvatske povijesti. Ja sin Alije Izetbegovića, prvog predsjednika RBIH znam da je moj otac ponosno otišao po odlikovanje Franje Tuđmana, ne zato što je morao , ne zato što je bio ucijenjen nego zato što je to bila njegova i dužnost i čast. Primio je veliko odličje od svog vojnog i ratnog partnera i moja obitelj ga s ponosom drži u svojoj kući.
Poštovani g. Predsjedniče Milanoviću, poštovani g. Čoviću, svi okupljeni , u ime SDA i u ime vjerujem većine Bošnjaka tu, danas želim posebno poštovanje odati svim časnim pripadnicima HVO-a onima koji se zgražavaju nad zločinima onih koji su ukaljali čast HVO-a. Vjerujem da je takva ogromna većina vaših vojnika. Jer kada bismo cijelu vojsku jednog narodsa nazivali zločinačkom, kada bismo cijele narode nazivali genocidnima i UZP-ovima, gdje bi nas to odvelo. U ponor naših odnoa a potom i u kaos.
Presude koje su iza nas, i one koje su pred nama, one služe upravo za to da se skine kolektivna odgovornost s naroda i vojske. Da se očuva čast kolektiva.
Ja danas ovdje govorim sa željom da hrvatskom kolektivu u BIH odam čast i priznanje u obrani BIH.
U meni imate partnera i prijatelja. Kako danas tako i sutra.
Kako bi oslabili politike “srpskog sveta” mi u Sarajevu donijeli smo važne odluke koje će naš narod približiti hrvatskom narodu, Europi i NATO-u.
Slučaj Komšić više se neće ponavljati. Izborni zakon bit će takav da u FBIH nitko Hrvatima više neće moći ništa nametati.
Preteške su riječi pale prošlih mjeseci, no ukrajinska kriza sve je promijenila. I mi smo shvatili da smo u mnogim stvarima pretjerali. A životi i krv hrvatskih sinova, palih u oslobađanju i bošnjačkih gradova, pomoć Hrvatske u ratu, obvezuje nas, ako smo kao narod dosljedni, da Hrvatima pružimo ruku.
Dok je bošnjačke većine u BIH Hrvati u BIH neće biti manjina, to vam jamčim ja sin Alijin, sin čovjeka koji je bio cijenjen i na Zapadu i na Istoku. I kojem su na dženazu došli mnogi zapadni vladari da bi mu najvažnija sila Istoka Turska, ukazala najveću čast, posuvši po njegovom mezarju prašinu s groba sultana El Fatiha. Iako neke to vrijeđa, moram naglasiti da to nije nikakvo veličanje osvajača na BIH nego se radi o jednoj vjerskoj dimenziji u Islamu. Da ovdje ne zamaram uvaženu gospodu, iako znam da je među vama i danas preko 10% muslimana HVO bojnika.
Ovo je danas mogao biti govor Bakira Izetbegovića u Mostaru.
Ali nije.
Nakon toliko krvi prolivene u BIH , a koju je prolio HVO i za bošnjačke interes, nitko živ iz Sarajeva se u Mostaru nije pojavio.
To je doba lekcija za ubuduće, što znači paktirati sa SDA i vjerovati kućama Izetbegovićevih. Kao i svim njihovim okućnicama. Komšiću, Lagumdžiji, merhametima i Kavazovićima.