BANJALUKA – Iako je Radovan Karadžić službeno inzistirao na suverenitetu srpskih entiteta na 64 posto teritorije BiH i eventualnu konfederaciju sa Srbijom , u stvarnosti on je bio spreman prihvatiti manje od toga , navodi se u dokumentima koje je objavila CIA .
Konkretno , ove obavještajne procjene , koje se nalaze u dokumentu od 5. rujna 1995 , u podsekciji pod naslovom ” Karadžić igra ulogu života ” sugeriraju da on nije bio raspoložen za konfederaciju sa Srbijom , jer bi to umanjilo njegovu političku težinu .
” Nema nimalo sumnje da Karadžić uživa u poziciji lidera bosanskih Srba i kao faktor u međunarodnim pregovorima . On bi sigurno bio kolebljiv prihvatiti pripajanje teritorija bosanskih Srba Srbiji jer bi velika Srbija smanjila njegovu ulogu ” , procjenjuju analitičari CIA .
Na temelju ove procjene , CIA daje konkretne preporuke kako da se američki diplomati odnose prema Karadžiću . Prvo napominju da Karadžić nije spreman da se žrtvuje , unatoč javnim nastupima u kojima tvrdi suprotno .
” Iz tog razloga , kombinacija ozbiljnih vojnih prijetnji uz kratkoročnu diplomatsku izolaciju , nakon koje bismo obnovili dijalog s Palama , učiniće ga mnogo prijemčivije u budućim mirovnim razgovorima ” , analizira CIA .
Napominju da je Karadžić početkom devedesetih godina vjerovatno iskreno mislio da su Srbi ugroženi i da ih je potrebno zaštiti zbog erozije Jugoslavije .
” Ali , kako je njegova moć počela rasti uz pomoć armije bosanskih Srba – uz izvještaje o ratnom profiterstvu i korupciji – počeo je rasti i njegov osjećaj značaja ” , ističu analitičari CIA .
Inače , u dokumentu od 7. rujna 1995. vidljivo je da se Amerika ” ohladila ” od davanja mogućnosti otcjepljenja RS i stvaranja konfederacije sa Srbijom , jer je , podsjećamo , u međuvremenu počela NATO intervencija .
” Bosanci (bh. muslimani ) su sada dobili ono što su htjeli zadnje dvije godine – zapadne zračne napade u njihovu korist . Postoje znakovi da je Sarajevo ‘ očvrsnuo ‘ po pitanju konfederacije i predaje Goražda ” , navode u dokumentu .
U spomenutom izvještaju od 5. rujna , u dijelu pod nazivom ” Milošević i igra moći ” , CIA ističe da Milošević nije ultranacionalist kako se predstavlja , već taktičar čiji je jedini interes ostati na vlasti u Srbiji .
” Miloševićev taktički pristup je u potpunosti posvećen osiguravanju njegove moći u Beogradu , ma kakvu cijenu za to morali platiti njegovi sunarodnjaci Srbi ” , ističu u CIA .
Podsjetili su da je Milošević nastojao biti kooperativan s Zapadom čim je pojačan pritisak na njega zbog sankcija . Zanimljiva je ocjena da je za barem dio nagle promjene Miloševićevog pristupa odgovorna njegova supruga Mirjana Marković .
” Kako god bilo , Milošević je ispravno procijenio da su ga sankcije i populacija izmučena ratom umorili od nastojanja da sve Srbe ujedini u jednoj državi ” , ističu analitičari .
I u ovom izvješću CIA izražava zaprepaštenost lakoćom kojom je Milošević Krajinu prepustio Hrvatskoj vojsci i sugeriraju da je Milošević političkim manevrima spriječio veću reakciju u Srbiji zbog ovog poraza .
” Zahvaljujući beogradskim političkim odlukama , došlo je do zanemarivih protesta srpskog stanovništva . I to unatoč zbjegu 200.000 Srba i najvećem srpskom porazu otkad je njemački Wehrmacht pregazio Srbiju u sedam dana aprila 1941 ” , navode u CIA .
Zanimljiva je ocjena u dokumentu od 24. listopada 1995 , u kojem CIA procjenjuje da on zapravo nema utjecaj na Srbe u BiH , iako se trudi dokazati suprotno . I u nekoliko drugih dokumenata koje smo našli , na preporuke Richarda Holbrookea , specijalnog izaslanika američkog predsjednika , da bi trebalo olakšati sankcije protiv Miloševića kako bi on utjecao na Srbe u BiH , u Washingtonu odgovaraju negativno , vjerujući da Milošević nema taj utjecaj .
” Mi ne vidimo vezu između suspenzija sankcija Miloševiću i njegove moći utjecati na Srbe , iako bi Milošević želio da Zapad vjeruje da može . Njegov glavni utjecaj na njih je kontrola materijalne pomoći koju im šalje ” , navodi se u dokumentu .
Vrlo je zanimljiv dio u kojem Holbruk pokušava ubijediti Washington da je potrebno olakšati pritisak na Miloševića , jer ga pritišću opozicija i unutarnje snage u Srbiji . Iako su donositelji odluka o ovoj tvrdnji podijeljeni , ipak je prevladalo mišljenje da Miloševiću ne treba pomagati .
” Jedan od Holbrukovih argumenata je da je Milošević pod jakim unutarnjim pritiskom i da mu je ova pomoć potrebna . Mi ne mislimo da je on baš pod tolikim pritiskom . Vjerujemo da bi on to ( dizanje sankcija ) iskoristio da se snabdije naftom i strateškim materijalima ” , stoji u bilješci od 26. listopada 1995.
SAD zaustavile napad na Banjaluku !
Hrvatske snage su zaustavile ofanzivu u zapadnoj Bosni i čini se da je to u skladu sa demarš koji smo im uputili , stoji u dokumentu CIA od 20. rujna 1995. godine , koji se odnosi na situaciju oko Banjaluke .
Osim što su vjerovali da bi nastavak ofanzive protiv RS ugrozio mirovne pregovore i civilno stanovništvo , čini se da su ulogu u toj odluci imali i Rusi .
” Rusi bi mogli postati histerični ako Srbi nastave gubiti teritorije ” , ističe se u dokumentu od 14. listopada .
Kako ističu u spomenutom dokumentu od 20. rujna , napadi Bosanaca (bh. muslimana ) u području Ozrena i Konjica ne prestaju , zbog čega su ” uznemireni Rusi ” od Amerikanaca tražili demarš prema Bosancima .
” Jasno , Bosanci ‘ njuše ‘ pobjedu i nisu voljni da daju koncesije ” , navodi se .
U dokumentu se govori io pošiljci naoružanja iz Irana za Bošnjake , koju je otkrila hrvatska vojska .
” Iznervirani Hrvati su zaprijetili da će srušiti svaki iranski avion koji bude dopremao oružje muslimanima ” , ističe se u dokumentima .
Tretman Bošnjaka i Srba
SAD nisu bile spremne da prilikom razmještanja IFOR – a Srbe i Federaciju tretiraju na isti način , stoji u dokumentu od 18. listopada 1995. godine .
” Planeri NATO – a imaju različita gledišta kako tretirati neku od strana u slučaju kršenja sporazuma . SAD bi Srbe i muslimane tretirale na različite načine , a NATO bi obje strane tretirao identično ” , stoji u dokumentu .
U nekoliko narednih dokumenata planeri se bave pitanjem kako IFOR postupa prema Srbima i treba li iu kojoj mjeri boraviti na teritoriju RS , iako su u procjenama rizika isticali da opasnost njihovim trupama dolazi od iranskih elemenata u BiH i moguće hrvatske intervencije u Istočnoj Slavoniji , a ne od Srba i Hrvata u BiH . Na kraju su se odlučili za jednak tretman .
U dokumentu od 18. kolovoza doslovno piše da ako Federacija prekrši sporazum , mirovne snage odlaze , a ako Srbi prekrše sporazum , mirovne snage bi intervenirale .
nezavisne.com
wpDiscuz