Iako je bilo spekulacija da odaziv stranih državnika na svečanu inauguraciju novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović neće biti značajan, najavljen broj visokih stranih državnika kreće se u okvirima sličnim onima kakvi su bili na pretodne dvije inauguracije, a po brojnosti i ceremonijalnom karakteru ova svečanost svakako se ističe u odnosu na inauguracije kakve se održavaju u našem bližem susjedstvu
Ameriku će zastupati zamjenica američkog državnog tajnika za energetiku Elizabeth Sherwood-Randall, čime se naglasak stavlja na važnost energetskog povezivanja preko Hrvatske. Iz Kanade stiže državna ministrica hrvatskoga podrijetla Lynne Yelich.
Njemačka na inauguraciju šalje predsjednika Saveznog vijeća Bundesrata Volkera Bouffiera, iz Francuske dolazi državni tajnik za europske poslove Harlem Desir, dok će se Velika Britanija zadržati na razini otpravnice poslova u Zagrebu Nicole Davison. Bugarska šalje predsjednicu parlamentaCecku Cačevu, a Češku i Poljsku predstavljat će predsjednici Senata, Milan Štech i Bogdan Borusewicz. Uz njih, svečanoj inauguraciji prisustvovat će još 40-ak veleposlanika te predstavnici međunarodnih organizacija koje djeluju u Hrvatskoj
Europsku uniju predstavljat će povjerenik Neven Mimica, koji je svojedobno tadašnje Ministarstvo europskih integracija predao na upravljanje Kolindi Grabar-Kitarović. To izgleda pomalo komično, ali je i logično ako se uzme u obzir da se u Hrvatskoj ne događa ništa izvanredno, članica smo Europske unije u kojoj se vlast smjenjuje demokratskim putem i zapravo nema potrebe da u Hrvatsku stižu visoki europski izaslanici sa snažnim porukama.
To nije bio slučaj s inauguracijom srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića u srpnju 2012. kada je tadašnji europski povjerenik Štefan Füle stigao u Srbiju prije svega da bi novog predsjednika s radikalnom prošlošću upozorio da ne može graditi budućnost na izjavama kakve su prethodile inauguraciji, a u kojima je izrazio pretenzije prema Vukovaru i negirao genocid u Srebrenici. Zbog tih izjava na inauguraciju nije želio ići hrvatski predsjednik Ivo Josipović, a i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović rekao je da bi radije sačekao da vidi kakvo će ponašanje proizaći iz takve Nikolićeve retorike. Na svečano primanje na kojem se točila i Tomina rakija, nije došao nitko iz država u regiji, osim crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Bivši premijer Ivica Dačić grmio je o ‘bojkotu’ i ‘uvredi’.
Očekivalo se stoga da će Beograd sada uzvratiti istom mjerom, ali Nikolić se ispričao proslavom srpskog Dana državnosti koja pada na isti dan, a u Zagreb, shvaćajući da mu je izgradnja dobrosusjedskih odnosa uvjet za približavanje Europskoj uniji, stiže prvi čovjek Srbije Aleksandar Vučić.
Kod našeg zapadnog susjeda Slovenije, gdje predsjednik ima limitirane ovlasti kao što je to i u Hrvatskoj, prevelikog inauguracijskog ceremonijala i nema. Kao i njegovi prethodnici, Borut Pahor prisegnuo je u prosincu 2012. godine u slovenskom parlamentu, izgovarajući riječi propisane ustavom, odnosno da će poštivati ustavni poredak te da će se pri svom radu rukovoditi blagostanjem Slovenije. Ta vrlo kratka prisega u parlamentu se daje pred zastupnicima, premijerom, predsjednicima Ustavnog i Vrhovnog suda te predsjednikom Državnog sveta, gornjeg doma parlamenta. Predsjedničkim inauguracijama prisustvuju samo veleposlanici akreditirani u Sloveniji, a tijekom ove posljednje troškovi su racionalizirani i time što je svečanost spojena s proslavom 22. obljetnice slovenskog referenduma za nezavisnost koja se isto veče održavala u Cankarjevom domu.
Sastavni dio preuzimanja dužnosti je i svečana primopredaja ureda predsjednika. Borut Pahor i njegov prethodnik Danilo Turk do ureda su uz taktove himne prošli po crvenom tepihu, ali je cijeli ceremonijal pratilo tek nekoliko slučajnih prolaznika.
wpDiscuz