Svaka odgovorna politička cjelina na svijetu, bila to pokrajina, kneževina, regija, kanton, republika ili država daje imena svojim ulicama po najznačajnijim imenima, najvažnijim ljudima svoje povijesti.
Osim Republike Srpske.
Taj entitet nije dao ime niti jednom značajnom trgu, ulici, instituciji po osnivaču Srpske.
Po čovjeku koji je svojim potpisom formalnopravno na međunarodnu scenu iznio pravo Srpske na međunarodno pravno postojanje.
Njegovo ime je Alija Izetbegović i danas bi bio jak nesretan kada bi znao da ga na teritoriju RS-a uopće ne slave. Niti mu odaju dužno simboličko poštovanje.
Iako je samo on, u Daytonu, jedino bio ovlašten staviti potpis na oživljenje Srpske. I tek s njegovim potpisom Srpska postaje u međunarodno priznatim granicama i s ovlastima i obvezama koje je preuzela. Prije tog potpisa to je bio samo teritorij, međunarodno nepriznat, s ne priznatim Ustavom , ovlastima i obvezama.
Alija Izetbegović u formalnopravnom smislu jeste čovjek čijim je potpisom nastala Srpska. Nitko drugi iz BIH i na svijetu to nije mogao učiniti osim njega. I nitko to ne bi mogao učiniti bez Alije.
Tuđman je predstavljao Hrvatsku, Milošević Srbiju. I ni na koji način nisu imali pravo mijenjati unutarnje uređenje BIH.
To pravo je u Daytonu imao samo Alija. Jedini stvarni otac Republike Srpske.
Istina, u Republici Srpskoj nema niti ulice po Krešimiru Zubaku, drugome ocu Srpske, koji je parafiranjem ovog sporazuma u Parizu, ozakonio FBIH s njenim konsocijacijskim ustavo, te građansku RS. No Zubak je još uvijek živ pa to razumijemo.
Ali kako razumjeti Srbe kada govore o “državnosti” Srpske a nisu u stanu odati počast to Founding Fathers of Srpska?
wpDiscuz
