Dragi moji sarajevski elektronski združeni odredi, dragi ljudi koji sebe nazivate novinarima, dragi moji istrčavajući watchdogovi, gledam jučer napraviste borbenu formaciju „kornjače“ u svega par sati.
Nitko nije izdao.
Svi zajedno u frontalnom napadu na suživot i multikulturu. I to preko jedne žene.
To se hrabrost zove.
Nije bilo lako u blagdanskoj atmosferi opuštenosti i slavlja ostati u redakcijama i smišljati huškačke napade, kreirati forume uz napomenu da će najbezočniji komentar biti highlighted za neku narednu združenu akciju.
Eto, sretna sam što sam doprinijela novogodišnjem slavlju: podigla sam vam čitanost portala.
Bravo! I da svaki naredni tekst bude još jači, još precizniji i s još jačom poantom.
Ali, s druge strane, žao mi mojih sugrađana koje ste otrovali.
Žao mi što ste im oduzeli dostojanstvo i umjesto njih se obračunavali sa… jednom jedinom osobom. Da prostiš ženom.
Žao mi mojih sugrađana koji vjeruju u ideju građanstva, a vi im i zadnju nadu slomiste.
Doduše, ne tako davno jedan od jurišnika najuglednijih sarajevskih novina tog doba me uvjeravao, dok sam u slobodarskom dijelu BiH među prvima promovirala ideju građanstva kao rješenje međunacionalnog sukoba, da takvo što ne postoji da postoje i „seljaci“ (sic!).
Grohotom sam se tad smijala, ali sada mi žao, jer taj korporativni medij ni danas ne zna što je građanstvo.
Tužnom me to čini.
Od njih treba učiti što znači riječ suživot.
Oni to najbolje znaju jer su propatili kroz desetljeća dok su antifašisti bili na vlasti.
Znaju oni dobro što znači biti manjina koja se progoni.
I eto, vi ih sada svrstavate uz novokomponirane ljevičare totalitariste.
Žao mi i vas samih jer znate da nešto treba da napišete o ženi koja je izrekla tri istine, ali ne umijete biti kreativni nego prepisujete jedni od drugih.
I, naučili smo davno još da vam nikako ne ide razlikovanje privatnog od javnog.
Da se privatno uvijek stavlja na mjesto javnoga i onda svi propadate u septičku jamu.
U bezdan novog dna.
Ama, žao mi što nikako da skinete sa sebe teret prošlosti, totalitarističke dakako, tu prokletu egidu da nema i ne smije biti drugačijeg mišljenja.
Da je sve drukčije, u mišljenju, stavu, motrištu, ideologiji (itd.), neprijateljsko.
Ama, nije!
Nije razlika u svim ovim stvarima, kako vas uče mnogi s akademskim titulama, svediva na „multietničnost“ i „kulturni pluralizam“.
Ne i ne!
Mnogo je bitnije napokon shvatiti abecedu liberalne demokracije: najvažniji je politički, ideološki, svjetonazorni pluralizam.
To je temelj slobodnog društva.
- Morali biste dragi ljevičari napokon moći zamisliti da u Sarajevu može biti i onih koji javno djeluju a nisu sljedbenici „probosanskih snaga“ niti ikakve druge obvezujuće ideološke platforme.
- Morali biste napokon naučiti da susjedi i sugrađani izvan Sarajevske kotline imaju medije kojima vjeruju, a koji nikakve zajedničke političke ideje i nazore nemaju s vama.
- Nema više verbalnih delikta, prošlo je to.
- A ne bi smjelo biti ni progona zbog „neprijateljske ideologije“ opasnih neistomišljenika koje treba ušutkati i prognati.
- Pa zato su se godinama borili moji sugrađani čiji stariji su godine proveli po zatvorima zbog verbalnog delikta.
Tužna sam zbog vas jer ste zaboravili nedavnu prošlost u kojoj su moji brojni sugrađani i građani ove divne zemlje ubijani zbog „porijekla“.
Učitaš, dodaš, namaštaš porijeklo i eto razloga za smaknuće.
Ta nesretna teorija krvi i tla, pripadanja i progona. I što nam govori „argument porijekla“?
Ništa osim da ne znamo pisati drukčije nego kao što se piše po zidovima javnih toaleta.
Žao mi vas što vam je druga retorička strategija redanje uvreda i etiketa:
- kurva,
- plaćenica,
- sponzoruša,
- četnikuša,
- ustašica,
- bošnjačka plaćenica,
- lažljivica,
- fašista,
- šovinista,
- nacionalista…
Nema svinjetine!Nema Djeda Mraza!Nema ulične rasvjete!
Tužna sam zbog vas jer se zapravo bojite.
Strašno se bojite da se Potemkinova sela ne uruše.
Ali ne može vam ih urušiti jedna žena.
Dakako, ako su to čvrste i neupitne stvari.
Ali i za takve stvari treba više svjetla da bi se vidjele.
A u glavnom gradu je tako slaba rasvjeta, tako mračni izlozi, tako tužne škiljeće svjetiljke, da se može pomisliti i da ima nečega čega nema ili obratno.
Pa kako će vam tri zlurade laži jedne plaćenice poljuljati ono što je toliko očevidno i uvrijediti vas do neba?!
Tužna sam jer svojim člancima ponižavate moje drage sugrađane koji ne jedu svinjetinu, ali razumiju ove druge, što njihovu djecu ne dariva Djed Mraz, ali dobro znaju što je radost dječjih paketića.
One divne sugrađane koji su godinama držali okićenu glavnu gradsku ulicu za vjerske blagdane i Novu godinu.
Vi ih zovete bošnjačkim nacionalistima i ljevičarski, tipično, se borite protiv njih!
Oni to ne zaslužuju jer nemaju ambiciju biti gradski vijećnici nego samo živjeti u svom gradu s drugima.
Tužna sam zbog vas jer branitelji vaših „ljevičarskih“ i „antifašističkih“ vrijednosti svoje propusnice moraju završavati sa lozinkama poput „bujrum“ i „mašala“.
Moji dragi sugrađani koji su propatili zbog verbalnog delikta znaju koliko je važno bilo ne biti ikebana.
I sada vi njih ponižavate trpajući ih uz vas. Kiteći se njihovim iskustvima.
Tjerate ih da počnu da se ponašaju kao vi.
Da ne vole, da vrijeđaju, da stigmatiziraju, da etiketiraju.
Nemojte im to raditi, ne zaslužuju vaša poniženja.
Tužna sam jer želite podmetnuti mojim dragim sugrađanima koji vjeruju da su oni odgovorni za sve čega nema u glavnom gradu. Nisu!
Oni su samo žrtve vaše propagande. Dok su oni bili na vlasti u gradu bilo je sve ovo čega danas nema.
I konačno, tužna sam zbog vas što vam nije sveta ni vaša ideja zbog koje pravite vojne formacije s novinarskim perima, što ste se zbog par oglasa na vašim portalima spremni ugroziti ne samo dostojanstvo nego i život neistomišljenika.
A za poštivanje neistomišljenika i politički pluralizam nove demokracije, kako izgleda, trebat će prevrnuti čitav naslijeđeni svijet skupa s „ljevičarima“ koji i dalje sve njegove vrijednosti baštine.
Sretna vam Nova godina i nemojte huškati!
wpDiscuz
