Kanada i Sjedinjene Države. Dva susjeda, dva svijeta. Dijele granicu dugu tisućama kilometara i povijest toliko isprepletenu da ju je ponekad teško raspetljati. Ali ispod tog prijateljskog rukovanja preko ograde krije se tvrdoglava razlika, jedan kulturni zid viši od bilo kojeg Trumpovog sna. Kanađani su ono što Ameri nikad neće biti – tihi, pristojni i zadovoljni sobom, bez potrebe da svijet na koljenima priznaje njihovu veličinu. Kanada je, brate, druga dimenzija, i taj svoj svijet neće mijenjati za američki cirkus ni pod koju cijenu.
Tko smo mi, a tko ste vi
Kanadski identitet je čudan mozaik: domorodačke tradicije, francuski jezik, britanske institucije. Sve to skupa u jednom čajniku gdje svatko može biti svoj, dok god poštuje pravila. Kanada nije neki melting pot kao Amerika, gdje sve mora biti istopljeno u isto željezno srce. Kod njih, svatko je svoj lonac – multikulturalizam je zakon, a tolerancija nacionalni sport. Kad Ameri trube o slobodi kao da je izum koji su patentirali, Kanađani je žive, tiho i bez paradiranja.
Razlika u vrijednostima je kao dan i noć. Dok Ameri obožavaju tržište i kapitalizam, Kanađani obožavaju sustav koji sprječava da itko ostane gladan. Dok Ameri vise na svojim puškama kao da su produžetak njihove kičme, Kanađani vjeruju u zakone koji štite, a ne pucaju. I dok Američki san žvače ljude i pljuje ih u siromaštvo, Kanadski san je da svi dobiju poštenu šansu – bez urlanja, bez fanfara, samo čista pragmatičnost.
Ego Kanade: tiši, ali tvrd kao stijena
Priča o skromnim Kanađanima je mit. Istina, nećete ih vidjeti da mašu zastavama na svakoj drugoj raskrsnici, ali to ne znači da ne vole svoj komad neba. Samo vole to na svoj način – s čajem u ruci i osmijehom na licu. Oni ne trebaju svijetu dokazivati da su posebni; dovoljno im je što to već znaju.
Imaju svog Leonarda Cohena, svoje Margaret Atwood i Celine Dion. Umjetnike koji ne trebaju vikati da bi ih svijet čuo. Njihova je kultura duboka, promišljena i, usudio bih se reći, sofisticirana. Kad pogledaju preko granice, vide Ameriku kao jednog razmetljivog rođaka koji voli bacati novac po klubovima dok Kanada sjedi u kutu i vodi kvalitetan razgovor o literaturi.
Život po kanadski
Kanađani žive sporije. Njihov dan ne počinje urlanjem u Starbucks i završava svađom na Twitteru. Oni imaju vrijeme – za obitelj, za prirodu, za disanje. Njihovi gradovi, od Vancouvera do Montreala, nisu napravljeni da vas progutaju. Oni vas pozivaju da hodate, biciklirate, uživate u nekom jezercu ili šumi.
A njihova politika prema imigrantima? To je kao jedna velika večera gdje svi donesu svoje jelo i svi ga zajedno dijele. U Americi, ako nisi spreman otopiti svoje korijene i pretvoriti se u burger, nećeš preživjeti. U Kanadi? Nosi svoju kulturu, dodaj malo sirupa od javora i postani dio mozaika.
Nikad preko te granice
Da se ne lažemo, Kanađani vole biti bolji od Amerikanaca – ali na tihi način. Oni ne žele tu američku dominaciju kulture, njihovo prežvakano smeće iz Hollywooda, njihove reality showe i njihovu neumornu galamu. Oni žele svoje. Čak bi možda voljeli “kanadizirati” Ameriku, unijeti malo reda i zdravog razuma. Ali obrnuto? Da Kanada postane neka sjeverna verzija SAD-a? E, prijatelju, za to nema šanse.
Kanada nije idealna. Nigdje nije. Ali Kanađani znaju što imaju – i ne daju to nikome. Njihov javorski list nije samo simbol, to je način života. Možda bi Amerima dobro došla doza kanadskog razuma, ali da će Kanađani ikad zamijeniti svoje vrijednosti za američke – to je priča za hollywoodske bajke. Tamo negdje, pod crveno-bijelom zastavom, Kanađani će uvijek znati tko su. Ameri neka nastave galamiti. IU/POSKOK
wpDiscuz
