Slavlje hrvatskih navijača nakon pobjede reprezentacije protiv Maroka u utakmici za 3. mjesto Svjetskog prvenstva u nogometu, održanog u Katru, mediji su pokušali pokvariti s dvije potpuno fabricirane “afere” ili “priče”. Prva je ona o navodnim “navijačima diljem svijeta koji se sprdaju Hrvatskoj što slavi pobjedu u nebitnoj utakmici”. Pokazalo se da je Index cijelu tu priču utemeljio na tri lažna profila na Twitteru (koje su vjerojatno sami novinari otvorili) s nekolicinom pratitelja. Druga priča se na prvi pogled učinila ozbiljnijom, ona o navodnom “incidentu” kada je hrvatski reprezentativac Dejan Lovren nakon utakmice “bez razloga ružno izvrijeđao hrvatske novinare”.
Tako su to barem prenijeli ovdašnji mediji – ljutiti Lovren, očito rastrojen zbog “nekih svojih problema koje ima otprije”, bez ikakvog razloga “napao” je novinara Slobodne Dalmacije i njegovu kolegicu te im poručio da su smradovi. Međutim, kao i svaki drugi put, kad vam neka novinarska priča izgleda sumnjivo, nedorečeno ili djelomično – ona to i jest. Novinari nisu ispričali cijelu sagu o njima i Lovrenu, od početka.
A cijelu sagu nije teško provjeriti jer sve je ostalo zapisano na internetu. Već godinama traje taj javni linč koji novinari iz praktički svih medijskih redakcija u Hrvatskoj provode protiv tog jednog igrača. Još lani su ga svi mediji oduševljeno vrijeđali da je “poznati antivakser” i sprdali su mu se kad su ga vlasti prisilile da se cijepi protiv novinarske gripe. Novinari Indexa su u nekoliko navrata tražili od selektora Dalića da izbaci Lovrena iz reprezentacije jer im svjetonazorski ne odgovara.
Robert Bajruši, novinar Jutarnjeg lista koji se čudi što Hrvati ne žele cijepiti svoju djecu protiv novinarske gripe, napisao je na Facebooku da je “Dejan Lovren debil bio, debil ostao”. Iz čista mira. Njegov kolega Jolly (ili Đani, ne znam više) je otišao još korak dalje pa je napisao cijeli članak u kojem samo pljuje po Lovrenu. Nazvao ga je šupkom, između ostalog. Jolly je jako ljut na Lovrena zbog nečega, ali iz tog članka nije moguće otkriti zbog čega. To je skup nepovezanih uvreda i pljuvački.
Pogađate, hrpa beskorisnih i frustriranih vucibatina, koje u životu nisu postigle ništa više od ulizivanja nekom političaru na vlasti, odjednom se našla pozvanom da pljuje po nekome tko je postigao nešto u životu. Lovren je sve njihove uvrede primao i šutio. Do jednog trenutka. Moram priznati da sam se iznenadio što je još bio prepristojan sinoć, zaslužili su puno više od samo “smradovi”. Netko bi mogao reći da se okomio na “krive” novinare, ali ne bih se složio s tom konstatacijom. Nije onaj iz “Slobodne” nikakvo nevinašce.
Razumijemo da su novinari jako frustrirana bića i da moraju svoje frustracije na nekome iskaliti. A na kome će? Neće valjda na Plenkoviću i Tomaševiću koji ih hrane. No, kako su i zašto, od svih reprezentativaca, izabrali baš Dejana Lovrena? Odgovor na to pitanje dala nam je Andreja Hudika, glavna urednica Indexa, u jučerašnjem članku “Svi Lovrenovi ispadi“.
To mi je zvučalo zanimljivo, obećavajuće. Očito čovjek ima “ispade” otprije pa ga zato novinari toliko mrze. Ajde da vidimo kakvi su to bili ispadi. Pa Hudika kaže:
“Gotovo je, Bille. Ljudi nisu slijepi”, komentirao je Lovren na objavu Billa Gatesa nakon što je ovaj zahvalio svim medicinskim radnicima na Instagramu te ranije pozvao ljude da se cijepe protiv virusa.
OK, to je jedan od tih “ispada”. Pokazalo se da je Lovren bio u pravu jer ubrzo nakon toga stvarno je i bilo gotovo. Čak ni Index više ne piše o cijepljenju, već 10 mjeseci. Što je onda “ispad”, pitate se? Gdje je skandal?
Sad ćemo i to razjasniti. Naime, javna je tajna da novinari puše kurac Billu Gatesu. I to je OK, ja sam liberal – to su odrasle osobe, neka svatko ljubuje s kime želi. Međutim, problem je što novinari iz nekog razloga misle da bismo SVI morali pušiti kurac Billu Gatesu. Ako netko kaže “Sorry, nije moj tip” ili “Nisam zainteresiran/a za toliko starije muškarce”, to je skandal. To je incident. Ispad.
Sljedeći Lovrenov “ispad”, prema Indexu:
“Najbitnije je da samo treba respektirati tuđe mišljenje. Ništa drugo. Uzeo sam sve informacije i složio si priču u glavi. Nisam ništa drugo iznio van da nekog podržava. Drago mi je da su ljudi iza nas i da se bude. Mislim da na kraju, daj Bože, neće biti ništa od tog obaveznog cijepljenja. Jer mislim da bi bilo sve i svašta na ulicama”, rekao je Lovren.
Ovo izgleda kao sasvim razumno razmišljanje iz čega bi novinari mogli mnogo naučiti. Umjesto toga, oni su to svrstali među “ispade”.
Pravi naslov tog članka trebao je biti “Sve Lovrenove izjave s kojima se mi, novinari, ne slažemo”. Jer to je zapravo to, to su najobičnije izjave – nikakvi ispadi – koje jako ljute novinare jer čovjek govori ono što oni ne žele da govori. Ali kada bi tako iskreno stavili objektivni naslov, onda ga ne bi mogli prikazati u javnosti kao nekog luđaka koji ima “ispade”, a to im je cilj.
Nisam nogometni fan, ne pratim natjecanja i ne znam puno o nogometašima. Ali iz svega što sam o ovom čovjeku pročitao u hrvatskim medijima, rekao bih da je riječ o osobi koja ima sposobnost samostalnog razmišljanja, zaključivanja i ne boji se svoje stavove iznijeti javno. Što je u tome loše? Istina, svatko tko iznosi stavove o društvenim problemima, naići će na one koji se s tim stavovima neće slagati, to je normalno. Ali onda bi isto tako bilo normalno da su mu se novinari suprotstavili raspravom, a ne hrpom uvreda i demonizacijom.
Činjenica je da novinari ne žele raspravu sa svojim neistomišljenicima, vjerojatno zato što znaju da sami nisu sposobni za argumentiranu raspravu. Znaju da bi je izgubili. Umjesto toga, udruženo i orkestrirano napadaju ad hominem direktno čovjeka ne bi li ga demonizirali i prikazali u javnosti kao nekakvog luđaka. Upravo to su radili i još uvijek rade Dejanu Lovrenu. Istu stvar su radili Novaku Đokoviću i još mnogim javnom osobama, svakome tko se usudio javno iznijeti stav koji nije po njihovom ukusu.
Naravno, s nekim Lovrenovim stavovima se ni ja ne slažem. Rusija je agresor u Ukrajini i žao mi je što Lovren to ne vidi. Pretpostavljam da je to zato što igra u ruskom klubu pa je na njega utjecala ruska propaganda. Međutim, on svejedno ima pravo na svoj stav, neka ga proba argumentirati. Tako se to radi u slobodnom i otvorenom društvu.
Od svih nogometaša, okomili su se na njega zato što on ima muda da razmišlja naglas. Ne pristaje šutjeti i govoriti samo ono što vlasti od njega traže (znate ono: #ostanidoma, #cijepise itd., što god je trenutno aktualno). Novinari, poput gomile bijesnih pasa, u isti čas će skočiti na vas i neće vas pustiti dok se ne pokorite. To su moderni boljševici, čuvari jednoumlja.
Mogli bismo se zapitati kako to da su sve redakcije uvijek tako jednoglasne. Čak i po pitanjima na kojima je javnost podijeljena, vidjet ćete da svi novinari fanatično guraju samo jednu stranu. I to onu najekstremniju.
Možda je to zato što se sve medijske kuće financiraju iz istog izvora, ali ako pogledate što njihovi novinari govore privatno, vidjet ćete da su uvijek 100% na liniji s onim što se u medijima objavljuje. Dakle, oni to iskreno misle. Kao da je netko uzeo Staljinov DNK i replicirao ga po svim redakcijama u Hrvatskoj. Nema nikakvog pluralizma, nema rasprava među medijima kad svi mediji guraju potpuno istu priču – na bilo koju temu.
Bez obzira na neka neslaganja s njegovim stavovima, mislim da je Lovren puno bolji čovjek od svih njegovih kritičara. I još važnije, treba nam više takvih ljudi među sportašima, glazbenicima i drugim javnim osobama – koje razmišljaju o društvenim problemima, donose svoje zaključke i ne boje ih se javno iznijeti čak ni kada oni nisu 100% uz dlaku s interesima Vlade i medija. A novinari u ovom slučaju definitivno nisu žrtve nego bijesni predatori, samo što im ovaj put nije uspjelo. Plijen je bio brži i mudriji pa ih je nadigrao.