Našli su je silovanu, bez oka – oni su nevini bili u zatvoru

Dječak je bio privezan lisičinama za rukohvat uredskog stolca.

“Je li moja mama ovdje?”, pitao je.

“Samo smo mi. Ti i mi”, odgovorio mu je jedan od nekoliko policijskih istražitelja u tmurnoj sobi za ispitivanje bez prozora.

Dječak se zvao Kevin Richardson i tog proljeća 1989. imao je tek 14 godina. Donald Trump, tada poznat kao ekscentrik i bogati mešetar nekretninama uglavnom samo u New Yorku, tih dana zakupljivao je cijele stranice novina, čak i reklame na televiziji, kako bi oglašavao stvari poput: “Vratite smrtnu kaznu! Vratite našu policiju!” Skupa s uskličnicima.

A cilj Trumpove kampanje bilo je tih pet dječaka, četiri 14-godišnjaka i jedan 16-godišnjak, koje je policija uhitila kao osumnjičene za brutalno grupno silovanje i još brutalnije premlaćivanje 29-godišnje džogerice Patricije Meili 19. travnja nešto iza 21 sat u Central parku u New Yorku. Dječake su na kraju osudili na između pet i 10 godina zatvora, 16-godišnjem Koreyju Wiseu sudili su čak kao odraslom i odrapili mu kaznu između pet i 15 godina.

Odslužili su svaki između šest i sedam godina, da bi na kraju, 2002., brutalni serijski silovatelj Matias Reyes, iz svoje ćelije s odsluženja doživotne, priznao da je on bio taj manijak koji je presreo one večeri džogericu, odvukao je u grmlje, izudarao tako gadno da joj je slomio lubanju na dva mjesta, smrskao očnu duplju na 21 mjestu, zbog čega joj je ispalo oko, potom silovao i ostavio golu svezanu u jarku, gdje su je našli policajci oko dva sata poslije.

Izgubila je 75 posto krvi, svi u bolnici mislili su da će umrijeti, ali se ona izvukla iz kome 12 dana poslije. Doduše, s doživotnim posljedicama. Slučaj “petorke iz Central parka” 2002. godine iskrsnuo je oslobađajućom presudom za ondašnje dječake, poput zloduha, poput loše savjesti policije, pravosuđa i uopće društva koji su podlegli histeriji.

Upravo o tome priča četverodijelna igrana serija “When they see us”, što ju je prije nekoliko dana počeo emitirati Netflix, i podsjeća na zločin od prije 30 godina koji je tada uzdrmao New York, SAD, u dobroj mjeri cijeli zapadni svijet. Prije 17 godina zločin je ponovno uzdrmao svijet, ovaj put zato što se ispostavilo da su policajci pokupili neuke klince s ulice, sitne neobrazovane delinkvente i prisilili ih da priznaju zlodjelo.

Od prije nekoliko godina mnogi primjećuju da je Trumpova tadašnja kampanja, histeriziranje o traženju smrtne kazne, bilo ono što je prevagnulo da se djetinjstvo pet klinaca zaključa na sedam godina u zatvor. New York je tada na tu kampanju reagirao tako histerično jer je proživljavao izrazito brutalno desetljeće nasilnih zločina. Ubojstvo se u tom gradu događalo svakih pet sati, silovanje svaka tri sata, razbojstva svakih šest minuta.

Te večeri njih 30-ak balavaca došlo je navečer u Central park iz Istočnog Harlema i stalo se glupirati. Neki od njih, to je činjenica, napadali su prolaznike, pljačkali ih, naganjali su njih ukupno devetero. A onda je u park došla policija i u roku od samo nekoliko sati, New York je podivljao. Milijuni su tražili da netko plati za zločin.

Posebno zato što je bila riječ o Central parku, mjestu u kojem su od 1960-ih nastupali New York Philharmonic Orchestra, Metropolitan Opera, gdje su 1981. Simon i Garfunkel održali legendarni dobrotvorni koncert pred pola milijuna ljudi, gdje su se održavale i Shakespeareove predstave… New York je zločinom bio zgrožen i odjednom su im TV-kuće predstavile četiri crna i jednog latinoameričkog tinejdžera, osumnjičene za jedno od najodvratnijih zamislivih silovanja s pokušajem ubojstva.

Sve potpaljeno agresivnim reklamama Donalda Trumpa koji je u tom dijelu grada od 1987. imao opake planove s nekretninskim biznisom. Policiji je klince bilo lako pohvatati. Naprosto su ih u parku sreli. I stali s njima ćaskati. A onda…

“S kime si bio u parku?”, pitao je policajac zavezanog Kevina u sobi za ispitivanje.

“Ne znam im imena. Izgubio sam se.”

“Kada si ugledao gospođu?”

“Koju… koju gospođu?”, uzvratio je pitanjem vidno dezorijentirani dječak.

Igrana serija prikazuje svu brutalnost položaja tinejdžera koje policija izvodi iz postaje, a vani čekaju gomila i kamere. Prema seriji, okružna državna tužiteljica Linda Fairstein, samo nekoliko sati nakon pronalaska više mrtve nego žive Patricije Meili, očito pod dojmom uzavrele atmosfere, policajcima koji su vodili istragu rekla je: “Osumnjičen je svaki crni muškarac koji je bio u parku sinoć, osumnjičen je. Trebam ih sve.”

Nakon početka emitiranja serije, ona je izjavila za Wall Street Journal da je “njena uloga potpuno izmišljena”. No, njen položaj užasno je kompromitiran još otkako su, tada već mladi ljudi, službeno oslobođeni svih optužbi. Odjednom se ispostavilo da je bila riječ o jednom od najsramotnijih žrtvovanja balavaca od strane ljudi iz pravosuđa kako bi se na brzinu zadovoljili apetiti svjetine spremne na linč, ali i mnogih drugih.

Odjednom je na vidjelo izašlo da je 14-godišnji Yusef Salaam slušao Koreyjeve krike iz susjedne sobe, za što je rekao da su dečka tamo mlatili, te da bi mu policajci dolazili i govorili: “Ti razumiješ da si sljedeći?” Priznao je zločin zbog kojega je odležao skoro sedam godina nakon što mu je jedan od policajaca slagao da su na odjeći silovane žene pronašli njegov otisak prsta.

I tek nakon što su jedan po jedan pristali priznati, navodno nakon batina, uskraćivanja sna i psihološke torture, policajci su ih počeli snimati skupa s njihovim izjavama. No, na suđenju nije išlo baš glatko. Ispalo je da policija ima dva uzorka sperme silovatelja, oba od istog počinitelja, i da se niti jedan DNK ne poklapa s klincima. 2002. godine ispast će i to da dvije vlasi kose koje su našli na Richardsonovom donjem rublju veze nemaju sa žrtvom.

Nije bilo niti jednog jedinog materijalnog dokaza koji bi ih povezivao sa zlodjelom. Ali jest bilo nekih koji su čvrsto upućivali da oni nisu to učinili. Neki članovi porote poslije su govorili da su ih najviše uvjerili u njihovu krivnju materijalni dokazi. Kojih uopće nije bilo. Na suđenju se 14-godišnji Richardson potpuno raspao.

Stao je ridati i vikati da on to nije učinio. Niti sud niti porota, neki novinari poslije će priznati da čak niti oni sami, skupa sa svojim medijima, nisu pošteno prenosili situacije poput snimke, primjerice Richardsona, u sudnici, gdje se vidi, kako prikazuje serija, da Richardson sjedi u stolcu u sobi za ispitivanje s velikom masnicom preko četvrtine lica s lijeve strane i s poderanim hlačama na desnom koljenu.

“Izgleda li vama ovo kao snimka kojoj treba vjerovati!?”, pitao je branitelj porotnike.

Jedan od onih kojima je odgovaralo da se počinitelj osudi, bio je tadašnji gradonačelnik Edward Koch. On je tada rekao da su “priznanja tih tinejdžera za silovanje takva kao da su poglavlje iz ‘Paklene naranče'”. Problem je bio u tome što je na suđenju bilo jasno da snimke s njihovim svjedočenjima iz policije pokazuju da su oni griješili na nizu mjesta u opisu premlaćivanja i silovanja.

Usto, neobrazovani i neuki, koristili su se pravnim izrazima kakve nisu imali nikakve šanse da su ih ikada makar čuli, kamoli da su se njima tako suvereno koristili. Novinar Jim Dwyer otvoreno je napisao da se nije ponio profesionalno tih dana, da je morao vikati o tim stvarima koje je primjećivao na suđenju, ali ih je, zbog sveopće atmosfere, jedva spominjao. Guardian je prije tri godine prozvao taj trenutak u povijesti, proljeće 1989., kao doba u kojem je Trump započeo svoje rasističko podjarivanje svijeta.

“On je bio potpaljivač”, citirao je list Salaama bez ikakve ograde.

Navodi se da je Trump tih dana spiskao 85.000 dolara na oglase u najvećim medijima u New Yorku kako bi poručio da “mrzi te razbojnike”, kako bi zazivao smrtnu kaznu, poručivao da “želi da pate” i na taj način “posluže kao primjer drugima”.

I onda, nakon što je 2002. Reyes priznao da je on taj, brutalni serijski silovatelj, ubojica trudnice, kad je DNK pokazao da oni uzorci sperme potječu točno od njega, nakon što su početkom 2003. i službeno oslobođena svih petorica traumatiziranih mladih ljudi, koji su već odslužili savršeno tuđi zločin, dogodilo se… Teško je to nazvati pravdom.

Njima sudovi jesu dodijelili 41 milijun dolara odštete za pretrpljene godine robije. Ali, nakon početka prikazivanja serije, policajac Eric Reynolds koji ih je pohapsio 1989., za CNN je ustrajao na svojoj verziji događaja, i dalje ih optužujući da su oni zločinci.

A opet, nije mogao objasniti kako to da su DNK analize pokazale što su pokazale, kao i još neke stvari. Na kraju krajeva, 14 godina nakon što su oni proglašeni nedužnima, nakon višegodišnjih kazni u zatvoru gdje su ih i tukli i zlostavljali, Donald Trump inauguriran je kao 45. predsjednik SAD-a.