Danas u 5 sati u Bristolu u Mostaru saziva se sijelo bošnjačke najrigidnije desnice, koja se u zajebanciji prozvala ljevicom, one koja u ime građanskih i antifašističkih spinova provodi nacionalni i profašistički program s ciljem ostvarenja Velikog Begovata. Nakon Soc Lagumdžije iz Bošnjačkog Instituta ulugu bošnjačkog primus nacionaliste preuzeo je Emir Suljagić pod patronatom Reufa Bajrovića, sandžaklije albanskih korijena. To je onaj Emir koji HDZ u RH naziva Jobbikom dok po Sarajevu provodi vlastiti nacionalistički Jobbik.
Reuf Bajrović pak povratnik je iz Amerike koji trenutno puca na mjesto ministra prometa i veza, tamo je, u SAD-u godinama suvereno vladao raznim nevladinim sektorima na financijskoj sisi države BIH, preuzeo kontrolu Glasa Amerike za BIH, koji služi kao produženo grlo sarajevskih političkih stavova. Svatko tko u BIH ne bi za Glas Amerike izvještavao onako kako kaže unitaristički Reuf u BIH bi dobio otkaz. Primjer je novinara Tvrtka Milovića koji je zbog izvještavanja o peticiji “Stop majorizaciji nad Hrvatima” ostao bez posla u toj “objektivnoj” medijskoj kući.
______piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Reuf je u SAD-u ostavio gđu. Bajrović koja i dan danas granatira američku javnost i vladin sektor teorijom bošnjačke autoviktimizacije izvlačeći novce iz džepova američkih građana i koristeći ih u parcijalne nacionalističke svrhe vlastitog projekta. Takvim parama plaćen je primjerice i video projekt “fašiste Ante” sa Starog Mosta. Naravno gđa. Bajrović i njem muž nikada nisu informirali američku javnost o porastu broja radikalnih islamista u našoj zemlji. Za vrijeme dok se građanluk skoncetrirao na tamanjenje političkih prava majih naroda u BIH, za to vrijeme namnožila su se širom Bosne puna sela i kvartovi što urbanih što ruralnih obožavatelja ISIL-a, Vjerojatno su i oni projekt dogovora Boban-Karadžić.
Sandžaklije , kakav je i sam Bajrović, inače drmaju Bosnom i Hercegovinom i kontroliraju većinu kapitala u zemlji, našoj, “nezavisnoj”.
U Sarajevu je borba nekoliko klanova iz Srbije. Klana begovskog Izetbegovićevog, stare begovske beogradske obitelji i nekadašnjih turskih vladara obalama Dunava, no sve više pored Beograđana jačaju struje iz Sandžaka. Prvo je Mevlid Jašarević proglasio kalifat usred Sarajeva i spucao 77 metaka u fasadu američke zgrade u tom gradiću, potom je čekao djevice nasred Avenije da ga defloriraju, no niko ga nije htio roknuti i Mevlid je tako ostao nedojeban i pritvoren.
Onda su vlast u Sarajevu preuzele malo zajebanije Sandžaklije. Trenutno traje sukob između Radončića nešto liberalnijeg crnogorskog Sandžaklije koji svjestan destruktivnosti kopiranja Miloševićeve matrice od strane sarajevsko beogradskog establišmenta pa u želji da spasi BIH od raspada pokušava ukazati da će rigidni miloševićevski pristup čiij su protagonisti DF , čitaj SDP, ali i SDA dovesti do raspada BIH.
I zbog toga je već u džamahiriji prokazan kao izdajnik, u gradu koji se diči sekularizmom i građanštinom dok onaj urbani dio Sarajeva sve više postaje underground. Drugu sandžačku liniju vodi klan oko Bajrovića, a podržavaju ga i Sandžaklija Ganić koji u Sarajsandžakistanu ima fakultet đe indoktrinira nesandžačku većinu Sarajeva, kao i Halilovićeva struja, također sandžačka koja se dala u pisanje i snimanje dokumentaraca.
Sandžaklije drmaju većim djelom Sarajeva, infiltirani su u sam vrh SDA, oni su bili glavni na liniji sa odredom El Mudžahid i može ih se pravno gledano smatrati također stranim borcima , invazionistima u BIH. No nikada se o njima nije govorilo u negativnom kontekstu kao o vojnicima koji su dolazili iz RH npr iako nisu po rođenju bili Bosanci nit Hercegovci. Štoviše neke od najgnjusnijih zločina ABIH nad civilima u BIH počinile su upravo Sandžaklije i to u sklopu specijalne jedinice pod kontrolom Vrhovnog vojnog štaba ABIH koji nikada nije suđen po zapovjednoj odgovornosti. Kao što su suđeni Hrvati i Srbi u BIH. Sandžaklije su u Sarajevu gotovo omraženiji od Hrvata i Srba.
Danas će dakle u Bristolu u Mostaru sastati samoproglašena ljevica. Glavni od njih , halal ljevičara Emir je Suljaga, strah i trepet Sarajeva, čovjek za kojim trava ne raste, lik koji nema afere jer se nitko ne usuđuje prozvati ga. Čovjek za kojim policija briše dosjee. Faca od koje su se i saraj dženderuše prepale, i tvrde kako sa “psihomanijakom ne žele imati posla budući da se boje za vlastitu sigurnost” – (Potvrđeno pozivom u našu redakciju)
Pa u prilog i kao uvod današnjoj raspravi treba li Bosni i Hercegovini ujedinjenje nacionalsocijalista evo osnovnih postavki lijeve doktrine Emira Suljagića:
SNSD nije ljeva stranka jer je desna stranka srpskih nacionalista. SDP je ljeva stranka bez obzira što je desna stranka bošnjačkih nacionalista. DF je lijeva stranka bez obzira što je desna stranka bošnjačkih nacionalista.
Suljagić smatra da Srbi u RS-u nemaju pravo Bošnjacima nametnuti dopredsjednika RS-a jer bi to bila još jedna potvrda genocidnosti RS-a.
Istovremeno Suljagić smatra da Bošnjaci u FBIH imaju pravo Srbima postaviti dopredsjednika FBIH jer su Srbi smeće, i genocidan narod, i šta ima SNSD postavljati predsjednika kad se to može građanskom kulturom fino zaobići tako da Bošnjaci iz DF-a nametnu Srbima predstavnika
Kao što vidimo radi se klasičnom ljevom učenju.
Emir smatra da se nad Bošnjacima Prijedora sprovodi apartheid.
Emir smatra da se nad Bošnjacima u Stocu sprovodi apartheid.
Emir smatra da nema apartheida u Bugojnu i Konjicu i Jablanici. Zato što su tamo Bošnjaci većina, i oni su super i ne znaju uopće šta je to apartheid i kako se to uopće čita.
Srbi nisu Bošnjacima presudili bošnjačkog člana predsjedništva države, i kad bi to učinili to bi bio nastavak genocidnog djelovanja, ali Bošnjaci Srbima jesu presudili srpskog člana predsjedništva na razini države i to je ok i dio je građanske kulture.
Hrvati nema šanse da Bošnjaima presude člana državnog predsjedništva, sve kad bi to učinili to bi bio nastavak genocidne hrvatske politike i nastavak provođenja ratnih ciljeva. No kad Bošnjaci dva puta Hrvatima stave Komšića onda je to dio građanske kulture. To nije nastavak provođenja ratnih ciljeva jer Bošnjaci nisu htjeli rat niti ciljeve. Oni su samo ciljali kad bi se branili. Od zločeste djece u Grabovici recimo. Ili onih naoružanih do zuba baba, i jednog ludog dede u Trusini.
Suljagić osuđuje pokušaj nametanja Raguža ne zato što je to loše za BIH i nastavak bošnjačke majorizacije nego zato što je današnji euroliberalni Sarajlija Raguž bio ministar HercegBosne. Inače da su uspjeli nametnuti Hrvatima nekog novog Komšića to bi opet bio lijevi i građanski princip.
Sulljagić smatra da je Krešimir Zubak pojedo dovoljno sarajevskih govana, i podnio previše đugumašenja te ga se može pomilovati kao građanina vjernog ideji unitarne Bošnjakije.
Osim toga bio je kooperativan kod provođenja projekta “konstitutivnost Bošnjaka na cijelom teritoriju BIH” čime je dokinut Dayton a nametnut Petritschev Ustav kojim se Sandžaklijama daje na upravu 51% BIH.
Emir od Srebrenice osudio je izbor bošjnačkih ministara u Vladi RS-a koji su postavljeni po volji Srba. To smatra genocidcnim.
Istovremeno pozdravlja kada Bošnjaci Srbima u FBIH nameću ministre a osuđuje Čovića koji želi da Srbi u Vladi FBIH imaju barem jednog legitimnog srpskog ministra. Onoliko koliko im Hrvati u FBIH mogu osigurati.
Dvije škole pod jednim krovom u sredinama di su Bošnjaci većina treba ukinuti jer će se time fašistički pripadnici građanizirati u bošnjačko lijevo učenje.
Dvije škole pod jednim krovom u srednama di su Bošnjaci manjina ne treba ukinuti jer će ih tu apartheid asimilirati.
Suljagiću ljevičaru gadi se što mora koalirati sa HDZ-om kao nacionalnom strankom, ili SDS-om kao nacionalnom strankom, no sa SDA elitom ima sasvim korektne i podnošljive odnose. Nikada neće koristiti terminologiju kao ljevičar, za SDA prvake koju koristi za prvake HDZ-a i SNSD-a.
Kada Dodik kaže kako ne treba slaviti Dan nezavisnosti nazvat će ga genocidnim smećem. Kada to isto kaže njegov partner Ivanić Suljaga će preuštjeti, jer mu Ivanić treba sve dok ga ne odrade kao Zubaka.
Kao što vidimo, doktrina ljevičara Emira Suljagića obilije ljevim terminima, poput socijalna prava Bošnjaka, bošnjačko radništvo, nacionalna bošnjačka fronta, smrt srpskoj i hrvatskoj buržoaziji, tvornice Bošnjacima, kantoni Bošnjacima, nadzorni odbori Bošnjacima, popis Bošnjaka u Srebrenici, postotak Hrvata je tako malen da je upitno njihovo pravo u BIH. Sve su to dakle lijepi i nepatvoreni ljevi i antifašistički termini koje uvodi mlada Reufova , sandžačka muslimanska ljevica.
Doduše i Hitler je spominjao nekakav narod za koji je tvrdio da je premalen da bi imao toliko pozicija, al nećemo sad biti cjepidlake pa reći da su Reuf i Suljaga u njemu našli duhovnog ajatolaha.
U svakom slučaju bit će veselo lijevo sijelo u Bristolu danas. Tamo će nam i Nerin Dizdar pojasniti što je , kao borac protiv apartheida, do sada učinio u borbi protiv apartheida u Bugojnu, Varešu, Konjicu, Jablanici, Zenici, npr. Znamo da u Stocu nema više apartheida jer su svi bošnjački povratnici usred apartheida odavno postali Hrvati i po kućama ljepe Kolindine postere pa se Nerin tim pitanjem više i ne bavi , a i što bi se bavio kad je i sam Hrvat iz plemena starijeh horvackih stolačkih Dizdara jelte. I vrlo vjerojatno i vlasnik hrvatske putovnice kao mnogi Dizdari, a koju je mogao dobiti samo izjavom da se osjeća kao Hrvat.
wpDiscuz