Misteriozno ubojstvo ministra Leutara, Vlade Šoljića i dalje su neriješeni. Hrvatima Bošnjaci i dalje nameću predsjednika, te trećinu diplomacije. Iako imaju jasnu presudu ustavnog suda da niti jedan, doslovce niti jedan zastupnik u hrvatskom klubu Doma naroda ne smije biti izabran voljom drugih naroda, Hrvati su i na ove izbore bili prisiljeni izići po neustavnom zakonu.
Potom je OHR u strahu od jačanja ruskog utjecaja u BIH, i potpune sublimacije hrvatskog pitanja sa srpskim, nametnuo nekakvu bijednu milostinju od amandmana, gdje je Hrvatima vraćen manji dio ustavnog kolača koji je Ustvni sud naložio da im se hitno vrati.
Ovo je već drugi izborni ciklus od te presude Ustavnog suda BIH, u kojem se ta presuda ignorira i Hrvatima daju mrvice od onog što je UStavni sud presudio da je neupitno njihovo.
I umjesto da je ta tema u prvom planu , umjesto da gledamo Hrvate kako s potpuno legitimnim ustavnim i demokratskim pravom ruše Dayton, međunarodni antihrvatski sporazum, mi gledamo SDA huškatore, kako prijete Hrvatima, između ostalog, te njihov povratak, barem djelomično, na poluge vlasti koji im jamči ustav, nazivaju apartheidom i rasizmom.
Tolika količina nacističke retorike kakva se mogla čuti danas u Sarajevu, nevjerojatna je za 21 stoljeće i za tlo Europe, no iz nekog razloga ona se u OHR-u tolerira. Istovremeno OHR je za daleko blaže optužbe sankcionirao srpske i hrvatske lidere ako bi se pobunilli protiv njihovog režima
U 3 puna mandata, evo i četvrti oteti mandat, nikada nitko u hrvatskom narodu nije prijetio po život Željku Komšiću. Ovih danas nagledali smo se najkreativnijih prijetnji po život Konakoviću i Nikšiću.
Njima se prijeti iako nose značajan dio legitimiteta bošnjačkog naroda. Što bi im tek činili da ne nose niti 0% koliko Komšić nosi hrvatskog?
Hrvati u BIH imaju ozbiljan problem sa samopoimanjem, sebe, svojih prava, i onog što im se događa.
Oni se za prava ne bore.
Eutanizirani su.
Oni na TV-u gledaju kako neki ljudi prosvjeduju, jer im se, tim ljudima, uskratila mogućnost otimanja 100% hrvatkih prava u budućnosti.
Hrvati kao da su pogubljeni, kao da im je isisana duša.
Niti znaju niti imaju nacionalne i građanske svijesti i kao da je sve to što se događa, nešto što se njih baš i ne tiče.
Istovremeno, na poziv lokalnih podružnica Torcide, u nekoj hrvatskoj provinciji, stajat će satima na upis, poginut će za svoj klub.
I satima će sutra biti u stanju raspravljati o tome što je tko rekao u Saboru.
Djeca pobijenih djedova, pradjedova i praočeva, narod koji je nekoliko puta ostajao bez nacionalne elite, danas je potpuno prepušten na milost i nemilost svojim svećenicima.
A oni milosti izgleda nemaju.
Do kraja su ga odlučili eutanizirati.
Jer njima je redodržava, ideja redodržave, u kojoj je njihov red podignut na razinu državne časti, oduvijek bila važnija od ideje nacije i države.
wpDiscuz
