S otvaranjem granica ka Europi, najavljuju se i odlasci građana iz BiH, trbuhom za kruhom. Radi odlaska bh. državljana na rad u Belgiju, Vijeće ministara odobrilo je privremeno otvaranje tuzlanske zračne luke. Obećani let za njih najavljen je za sutra, nakon dvije odgode.
Nedostatak posla u struci, mala plaća, loši ugovori, neuplaćivanje osiguranja, samo su neki razloga koji su natjerali brojne bh. građane da trbuhom za kruhom idu preko granice.
“Građevinski tehničar sam po zanimanju, poslovođa. Radim četiri godine u inozemstvu. Na taj korak sam se odlučio jer ovdje više nisam mogao naći posao. I kada ga pronađem, poslodavci nisu redovito uplaćivali plaću”, rekao je za N1 Edin Džinić iz Srebrenika.
“Školu sam završio za zavarivača. Tražio sam posla ovdje, nije ga bilo. Jedan susjed sredio mi je papire i otišao sam u Sloveniju u 20. godini”, dodao je Mirsad Okić iz Gračanice.
A ovakvih ili sličnih priča je još stotinu. Oni nezaposleni, koji ne žele otići, nadaju se u bolje sutra. Traže, predaju na natječaje… Među njima i tekstilna tehničarka Selma Merić.
“Radila sam u jednoj tvrtki, u kojoj su mi, nakon što su doznali da sam trudna, dali otkaz. Nakon toga, ponovno me prime i ponovno nakon godinu dana mi dadnu otkaz zbog viška radnika”, navela je Selma Merić iz Tuzle.
A po proglašenju pandemije ovakih primjera je nebrojeno. Teški dani tek su pred nama – stav je ekonomiste.
“U ovom trenutku teško je prognozirati koliko ljudi je dobilo privremene otkaze, a koliko za stalno. To ćemo znati na kraju godine. Procjena je od nekih 30.000 do 100.000 nezaposlenih za cijelu BiH. U tom smislu mislim da treba podržati kompanije kako bi imale motiv vraćati radnike”, rekao je ekonomist Admir Čavalić.
Radnike s početka priče već očekuju na poslu u Belgiji. Već nekoliko dana odgađa se obećani organizirani zrakoplovni prijevoz.
“Mi smo bez posla već dva mjeseca. Nama se dio plaće uplaćuje, nije da nemamo plaće. Uplaćuje se taj neki minimalac. To može trajati još ovaj mjesec i onda ne znamo što će biti”, kazao je Džinić.
“Nemam straha. U ovoj tvrtki sam trenutno osiguran. Imam ponudu za Njemačku, imam ponudu da ovdje radim. Tako tko hoće raditi, nema straha. Tko ima volju za poslom”, naglasio je Okić.
Uz želju za ostankom i malo sreće, zaposlenju se nada Selma. Želi da njena djeca odrastaju u domovini.
“Pa vrijedi. Još imam nade za djecu, za svoju budućnost, za ovu zemlju. Još nemam namjeru otići.”, rekla je.
Odluka je teška i individualna, ali nužna.