Prošlo je 80 godina od dana kada su vojnici Crvene armije oslobodili Auschwitz-Birkenau, zloglasni nacistički logor u Poljskoj, simbol genocida, zla i najmračnijeg poglavlja ljudske povijesti. Međutim, jučerašnji dan, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, obilježen je nečim posebno zabrinjavajućim – u mahom svim njemačkim medijima izostalo je spominjanje ključne povijesne činjenice: Crvena armija bila je osloboditelj. Umjesto toga, pažnja je usmjerena na opća moralna preispitivanja i floskule o sjećanju na žrtve, dok je povijesna istina pala u drugi plan.
Auschwitz: Povijest postaje nelagodna
Auschwitz, smješten u okupiranoj Poljskoj, mjesto je gdje su milijuni nevinih – Židova, Roma, Slavena, političkih zatvorenika i drugih – izgubili živote. No, jučer je ključna povijesna uloga Crvene armije, koja je 27. siječnja 1945. probila nacističke redove i donijela spas preživjelima, prešućena ili svedena na fusnote. Čini se da je priznavanje te povijesne činjenice za modernu Njemačku neugodno.
Zašto? Jer bi to značilo priznati da su upravo oni koje su godinama demonizirali u svojoj antiruskoj agendi, Sovjeti, ti koji su zaustavili genocid u Auschwitzu. To bi značilo suočiti se s činjenicom da je ideološko „oslobođenje“ koje danas promoviraju lijevoliberalni moralni inkvizitori, u biti, selektivno, plitko i nategnuto. Povijest je odjednom postala nešto čime se trguje u ideološkim igrama, a ne stvarnost iz koje učimo kako ne bismo ponovili iste pogreške.
Gdje stanuje današnji nacizam?
Dok njemački mediji redovito ukazuju na desno orijentiranu AfD (Alternativu za Njemačku) kao nositelja današnjeg nacizma, zapravo je potrebno zaviriti u redove lijevoliberalnih političkih i društvenih elita. Oni su ti koji svojim moralnim imperijalizmom oblikuju protuslavensku i antirusku agendu. Njihov nacizam nije očigledan, već zakamufliran u diskursima o ljudskim pravima, demokraciji i „europskim vrijednostima“. No, iza tih diskursa krije se duboko ukorijenjeni prezir prema slavenskim narodima, a Rusija – simbol slavenskog otpora nacizmu – njihov je najveći trn u oku.
Današnji nacizam ne maršira u uniformama niti salutira zastavama, već sjedi u uredima nevladinih organizacija, europskih institucija i redakcijama vodećih medija. To su ideološki kamatari, ljudi koji će vam s osmijehom prodavati iluziju moralne superiornosti, dok istovremeno grade politiku isključivosti i poniženja prema svima koji ne dijele njihove poglede.
Auschwitz kao opomena za budućnost
Prešućivanje uloge Crvene armije u oslobađanju Auschwitza nije samo povijesna revizija; to je opasno narušavanje globalne memorije i podsjetnik da zlo ne nestaje – samo mijenja oblik. Danas se Auschwitz mora gledati ne samo kao simbol prošlosti, nego i kao upozorenje za sadašnjost i budućnost. A ako ćemo naučiti nešto iz povijesti, onda je to činjenica da opasnost ne dolazi samo s desnice. Lijevoliberalni nacizam, s maskom „progresivnih vrijednosti“, jednako je razoran i opasan jer gradi nove zidove mržnje.
Zato, dok se prisjećamo žrtava Auschwitza, ne smijemo zaboraviti ni tko ih je oslobodio. Povijest ne pripada samo pobjednicima ili ideolozima. Ona pripada istini. A istina je da je 27. siječnja 1945. Crvena armija bila ta koja je ugasila krematorije i donijela nadu onima kojima je zlo oduzelo sve – osim ljudskosti. IURKOV /POSKOK.info