Nacionalizacija INA-e nije bauk

Ujedinjenje javnosti oko do jučer bogohulnog termina: Stanje u vezi Ine očito je toliko loše kad i liberali i desničari počinju zagovarati njezinu nacionalizaciju.
Nakon nedavne noćne akcije u kojoj je mađarski MOL, kao najveći dioničar Ine, naredio prijevoz željeznicom 600 tona sirove nafte u riječku umjesto u sisačku rafineriju, sve više se govori o tome kako bi jedino rješenje bila nacionalizacija te naftne kompanije. Nacionalizacija se ovdje priziva u dvojakom smislu: nešto manje kao put kojim bi se trebalo kretati hrvatsko gospodarstvo s naftnim biznisom kao njegovim pokretačkim razvojem, a više kao rješenje kojim bi se s grbače Hrvatske i Vlade skinulo nasrtljive Mađare, ‘strateškog’ partnera u kojeg više nitko nema povjerenja. Posebno je to primjetno nakon posljednjih očitih nastojanja da MOL ugasi sisačku rafineriju, kada je već nije modernizirao.
Vraćanje Ine i naftnog biznisa u vlasništvo države godinama tematiziramo i u ovom listu: o njoj je na primjer govorio i akademik i predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa Mirko Zelić, kazavši da ne isključuje plan da se jednog dana građani participacijom kroz svoju državu napregnu da opet vrate Inu pod svoje. Zanimljivo je da nacionalizaciju Ine – a nacionalizacija je bila i još uvijek jest simbol socijalističkog društvenog uređenja –prizivaju i liberalni mediji poput ‘Jutarnjeg lista’, predlažući moguće rješenje da država otkupi MOL-ove dionice. Nacionalizaciju spominje i Vesna Balenović, poznata zviždačica i nekadašnja zaposlenica Ine, ali i pravaška uzdanica notornog HSP-a AS na zadnjim izborima. Konsenzus desnih i neoliberalnih skupina u vezi inače omražene nacionalizacije izazvala je i izjava Zsolta Hernadija, koji je kazao da će MOL nastaviti svoje poslovanje s Inom ili bez nje, a Mađaru navodno smeta ‘mentalitet planske ekonomije’…
U tom vječnom statusu quo oko Ine opet je verbalno glavinjao sada već bivši ministar gospodarstva Tomislav Panenić, kojemu su svi vlakovi odavno pobjegli pred nosom. Kazao je da su gornja izjava i ponašanje Mađara u posljednje vrijeme dokaz da njima ne treba nijedan proizvodni kapacitet Ine i da smatraju da bi proizvodnju u Hrvatskoj trebalo zaustaviti jer su im dovoljne rafinerije koje imaju u vlastitom vlasništvu. Heureka!
Nacionalizacija naftnih polja i naftnih industrija normalna je pojava u socijalističkim zemljama Latinske Amerike: predsjednik Venezuele HugoChavez još je 2007. nacionalizirao pozamašan dio ekonomije, uključujući industriju nafte, nacionalizaciju industrije prirodnog plina i nafte proveo je i bolivijski predsjednik Evo Morales, a naftna je polja u vlasništvo države vratio i Ekvador.
Komentar o tome što bi nacionalizacija Ine značila za naše prilike za ‘Novosti’ je dao ekonomist Domagoj Mihaljević.
– Očiglednim postaje da Ina dugoročno u planovimaMOL-a ima svega distributivnu funkciju, odnosno važna je zbog maloprodajnog lanca crpki. Izvan tih strateških promišljanja Inina djelatnost postaje suvišna, trošak koji opterećuje njihovu bilancu. Nacionalizacijom Ine kratkoročno bi se zaustavilo gašenje radnih mjesta u Sisku, a dugoročno otvorio prostor za političko promišljanje strateške uloge Ine u ekonomiji. Vidimo da u Mađarskoj itekako promišljaju i planiraju strateški razvoj naftne industrije, pa ne vidim razlog da se to ne radi i u Hrvatskoj, osim političkih aktera koje uopće nije briga za situaciju u društvu. Hernadi ističe tobožnji ‘mentalitet planske ekonomije’ kod onih koji zagovaraju nacionalizaciju, ali zato mađarsku stranu ništa ne sprečava da planira razvoj naftne industrije – kaže Mihaljević.
portalnovosti.com