Nekad su barem snimali (rasističke antihercegovske op.poskok) filmove o njihovim krajnje skromnim željama da ponekad vide more. Danas ih se rijetko tko sjeti i u koronavirusom opsjednutim medijima, makar su najizloženija jurišna pješadija u najplićim rovovima ovoga novodobnog rata. U kojemu kod nas još nema brojanja mrtvih, a ni potencijalno fatalne rane se (još) ne vide.
Blagajnice u trgovačkim lancima, koje ovih dana nekritički pustoše histerični građani sebično opsjednuti vlastitom sudbinom, apsolutne su heroine prve faze epidemiološke krize.
Goloruke, golobrade, nenaoružane i potplaćene, a svakodnevno suočene s tisućama potencijalnih širitelja zaraze. Skrušeno odrađuju svoje smjene šutke skenirajući artikle, prihvaćajući gotovinu i kreditne kartice, premještajući robu u vrećice s pokretnih traka, te pronalazeći snage i za usputnu šalu ili smiješak.
Nakon što su na natečenim nogama odradile cjelokupnu hrvatsku tranziciju i brojne njezine profiterske ratove i krize – od Miroslava Kutle do grupe Borg – kao iskusno topovsko meso dopala ih je, eto, još jedna. Dok vlasnici trgovačkih lanaca zahvaljujući panici od korone bilježe enormne poraste prometa i profita (prema službenoj statistici u petak od gotovo 100 posto, a u subotu 40-ak posto u odnosu na zaradu na iste datume lani), sav teret pojačane trgovine i potrošnje slomio se, bez riječi priznanja i uza svu opasnost aktualne situacije, preko njihovih leđa.
Nikoga da digne glas u njihovu obranu, ali one su na to već navikle. Dok sindikati učitelja principijelno prosvjeduju zbog svojih članova koji ovih dana moraju u škole bez djece, pa će se – kako tvrdi šef Preporoda Željko Stipić – time izložiti mogućoj opasnoj zarazi, blagajnicama kao trudbenicama privatnoga trgovačkog sektora izlaganje svakoj pogibelji za par tisuća kuna samo se po sebi podrazumijeva.
Davor Krile l Slobodna Dalmacija
wpDiscuz