Na današnji dan 1446. godine bosanski kralj Stipan / Stjepan Tomaš uzeo je u zaštitu udovicu preminulog gospodara Ivaniša iz Blagaja, gospođu Doroteju i njihova sina Miklouša.
U dokumentu koji je ovom prilikom izdao kralj se titulirao i kao kralj Hrvata.
#OnThisDay in 1446 Bosnian king Stipan/Stjepan Tomaš took into protection a widow of deceased lord Ivaniš of Blagaj Dorotea & their son Miklouš.
In a document he issued on this occasion the King titled himself as the king of Croats as well. pic.twitter.com/IXSQgbTs8t
— History of Croats (@HCroats) May 25, 2021
Stjepan Tomaš Kotromanić, poznat i kao Stipan Tomaš Ostojić (1411. – 1461.), prvi legalni bosanski kralj od 1444. do 1461. godine,[1] jer je papa tek 1445. godine priznao kraljevsku titulu bosanskom vladaru koju su do tada samoproglašeno nosili. Iz vladarske je kuće Kotromanića.
Stjepan Tomaš je nezakoniti sin kralja i bana Stjepana Ostoje, a na prijestolje dolazi 1443. godine, nakon smrti kralja Tvrtka II..
U povelji od 3. rujna 1444. godine zove se Stipan Tomaš, božjom milošću kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci zemlji, Dalmaciji, Hervatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam k tomu.
U mladosti je bio krstjanin, kao i dio lokalnog plemstva, dok je kasnije – navodno na nagovor hvarskog biskupa Tome – prihvatio katoličku vjeru.
S dozvolom pape Eugena IV. od 29. svibnja 1445. godine, razveo se od svoje prve žene Vojače, koja nije bila plemenitoga roda i nije bila po volji ostalim plemićima.
Iste godine papinom ispravom dobio je legalizaciju rođenja, što mu je bilo prijeko potrebno zbog sukoba s vojvodom Stjepanom Vukčićem, koji mu je osporavao pravo na prijestolje i podržavao njegova brata Radivoja, inače osmanskog kandidata.
Godine 1446. izmirio se s vojvodom Kosačom i oženio njegovu kći, Katarinu, koja je u to vrijeme imala 22 godine.
Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća 26. svibnja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice.
Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je svog vjernog pratioca, a u svom puncu Stjepanu Vukčiću Kosači moćnog saveznika u ratu protiv Osmanlija.
Za vjerski odgoj kraljice brinuli su se franjevci koji će ju kasnije prvi izdati pri padu Bosne u osmanske ruke. Naime iako je ona nosila papinsku krunu, i bila im tako nadređena, oni su odbili njen poziv na oružani ustanak protiv okupatora i odlučili su kleknuti pred sultana. Tomaševa supruga potom bezuspješno pokušava na Kupresu dići narod na pobunu. Tim izdajničkim činom fratarsko vodstvo i danas hvali. Od tada pa do danas uz svaku su okupacijsku vlast u Bosni. Bez obzira koliko ta vlast uništila katoličkih crkava. Kašić Bartol o njima piše papi u 18 stoljeću da su oni u dobru s Osmanlijama, da su stvorili svoju “redodržavu” te da u Bosnu Papa ne šalje Isusovaca i Dijecezenaca, jerbo će ih fratri prodati u tursko ropstvo.
Sam papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, po Bosni je gradila crkve: crkvu Presvetog Trojstva u Vrlima, crkvu Sv. Katarine u Jajcu, crkvu Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. U braku s kraljem Stjepanom Tomašom, kraljica Katarina je rodila troje djece: Žigmunda, kćer Katarinu i još jednog po imenu nepoznatog sina, dok je kralj s bivšom suprugom Vojačom imao i starijeg sina Stjepana Tomaševića.
Već 1447. Stjepan je opet u sukobu sa Stjepanom Vukčićem koji je 1448. uzeo naslov hercega od svetog Save, čime je želio naglasiti svoju nezavisnost od bosanskog bana.
Tomaš se 1449. godine, pred osmanskim nadiranjem u Bosnu, veže uz hrvatsko-ugarskog kralja i pristaje na odlučniji progon Crkve bosanske.
Stjepan Tomaš umire početkom srpnja 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima (navodno je ubijen 10. srpnja 1461. kod Orahovice, na izvoru rijeke Une u sukobu s hrvatskim banom Pavlom Špirančićem[3], a zatim pokopan u Jajcu).
Nakon njegove smrti, na vlast u Bosni dolazi Stjepan Tomašević, Tomašev sin iz prvog braka s Vojačom, koji nasljeđuje teško stanje u zemlji i već u prvom mjesecu svoje vladavine priznaje Katarinu kraljicom i majkom i ona i dalje sa svojom djecom živi na kraljevskom dvoru u Kraljevoj Sutjesci te na Bobovcu.
wpDiscuz
