Na današnji dan, 11. listopada 1946. godine, u montiranom procesu, nadbiskup Alojzije Stepinac osuđen je na 16 godina zatvora. Proces protiv Stepinca bio je dio širih represivnih mjera komunističkog režima, koji je u montiranim suđenjima pokušavao slomiti otpor Katoličke crkve i uglednih pojedinaca. U Stepinčevom slučaju, iznuđena svjedočenja i lažni dokazi bili su ključni u donošenju presude, čime je postao jedan od najistaknutijih simbola otpora protiv komunističkog totalitarizma.
Tijek procesa i borba za pravdu
Stepinac je više puta bio pritvaran i napadan od strane vlasti, a konačno suđenje započelo je 30. rujna 1946. Njegov govor pred sudom 3. listopada ostao je zapamćen kao moralna optužnica ne samo protiv nepravednog suđenja, već i protiv režima koji je zatirao slobodu vjere. Unatoč montiranim optužbama, Stepinac je ostao vjeran svojim principima.
Osuđen je na prisilni rad i zatvor, a kaznu je služio u Lepoglavi od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951., gdje je bio izložen poniženjima, izolaciji, a vjerojatno i trovanju. Preostali dio kazne proveo je u rodnom Krašiću, gdje je, unatoč zatvoreništvu, 1953. imenovan kardinalom, što je dovelo do prekida diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Vatikana.
Završetak života u zatočeništvu
Alojzije Stepinac umro je u Krašiću 10. veljače 1960. godine, ostavivši iza sebe naslijeđe mučeništva. Njegova svetost priznata je i službenim procesom beatifikacije 1998. godine, a hrvatski narod ga neprekidno štuje kao uzor i zaštitnika.