Na današnji dan, 9. listopada 1871. godine, u selu Paoča i Brotnjurodio se fra Didak Buntić. Rođen je kao Franjo, a ime Didak uzeo je kao franjevac.
U Franjevački red stupio je sa 16 godina. Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890.–1895.), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911. – 1919. ravnatelj), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti.
Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve
Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919.
Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su pripadnici naroda prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi.
Najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata.
Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženijih – djecu iz Hercegovine – prema hranom bogatijim krajevima.
Procjenjuje se da je spasio oko 17.000 djece organizirajući im odlazak u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja
Nakon rata, godine 1919. fra Didak izabran je za provincijala hercegovačkih franjevaca. Umro je na Čitlučkom polju od srčane kapi, 3. veljače 1922. godine.
Dan fra Didaka Buntića obilježava se 22. veljače kao spomen na spašavanje djece.
wpDiscuz
