Muhamed Šaćirbegović: Dayton je donio opravdavanje i ISIL- nije donio istinski mir

Međutim, Dayton je samo bio uspješan u okončanju rata, ali nije pružio istinski mir, kaže u intervjuu za „Dnevni avaz“ Muhamed Šaćirbegović, bivši ministar vanjskih poslova Republike BiH, bh. veleposlanik pri Ujedinjenim narodima i svojevremeno jedan od najbližih suradnika prvog predsjednika Predsjedništva RBiH, Alije Izetbegovića.

Šaćirbegović, koji je bio sudionik sastanka u Dejtonu, kaže da Daytonski sporazum nije pravedan i to je njegova ogromna mana.

– Daytonski sporazum je važan jer je okončao ubijanja, patnje i, u najmanju ruku, stvorio mogućnosti za povratak građana normalnom životu. To ne mogu podcijeniti vođe koje moraju imati na umu da, iako su ideologija, nacionalizam ili pojam pravde uzrok sukoba, obični građanin plaća cijenu kao ciljana ili slučajna žrtva.

Međutim, Dayton je samo bio uspješan u okončanju rata, ali nije pružio istinski mir jer nije postigao, barem ne za sada, predviđeni put ili zaključke koji bi građanima BiH omogućili da uživaju bilo kakve istinske blagodati normalnog život.
Možemo li ovdje govoriti o pravednom mirovnom sporazumu i treba li ga mijenjati kako bi građani BiH bolje i kvalitetnije živjeli?

– Daytonski sporazum nije pravedan i to je njegova ogromna mana, jer se do danas na njega i dalje gleda kao na legitimizaciju plodova agresije i genocida.

To nije puka retorika, jer je donio druge plodove kao što su teror i opravdavanje radikalizacije, od ISIL-a do ubojstava nevinih od desničarskih ekstremista na mjestima kao što je Norveška, te napada na vjernike u novozelandskoj džamiji.

To je poslužilo kao lekcija, ali i presedan za Putinovu ekspanziju. Ipak, kao što sam napomenuo, rat je također velika nepravda koju snose milijuni građana koji ne sjede sigurni za pregovaračkim stolom.

Ipak, najbolji način da se počnu ispravljati nedostaci u trenutnoj primjeni Sporazuma je njihovo donošenje do konačnog zaključka predviđenog potpisivanjem Sporazuma, ulaska BiH kao ravnopravnog partnera u sve relevantne euroatlantske institucije, u EU i NATO.

Oni koji blokiraju ulazak BiH zapravo krše Pariški/Daytonski sporazum, bilo da su iz BiH ili izvana.

Takva opstrukcija ne može i ne treba biti nagrađena dodatnim raspravama koje samo postaju sredstvo za opstrukciju ili barem još jedna improvizacija koja samo kupuje više mogućnosti za odgađanje ka istinskom miru.

Isticanje uloge opstrukcionista kao razloga za kontinuirano odgađanje samo daje opstrukcionizmu dodatnu snagu. Jednostavan odgovor za normalan život i prosperitet građana BiH je tretirati ih kao sve ostale građane Europe, što znači da se s njihovom državom postupa kao s partnerom, a ne više kao s predmetom.

Šta biste promijenili u Dejtonskom sporazumu s ove vremenske distance?

– Naravno, puno toga bih promijenio i nije mi potrebna vremenska distanca da uočim greške i nedostatke. Mnogo toga mi je tada bilo očigledno, a možda i onima koji su usmjeravali te pregovore, osim ako ih namjerno nisu ignorirali i zatvorili oči pred posljedicama. Ipak, izbor je bio loš mir ili nastavak rata, koji je po definiciji, također, nepravedan i destruktivan za živote mnogih…