Komšić je , to je jasno, oteo ne samo predsjedničku funkciju nego i proračun ureda koji financiraju BH Hrvati. Tim novcem plaća svoje P.R. tekstove u Hrvatskoj.
Na taj način vrši se agresija na medijski prostor u Hrvatskoj. Privatni nakladnici uvijek mogu reći da je stvar njihove uredničke slobode što će objavljivati.
No ovdje se radi o nečem jako prljavom.
Novcem od majorizacije koji je umakao od Hrvata, Komšić plaća pisanje u njegovu korist. Mediji koji ga u Hrvatskoj prenose, a to su uglavnom Pavić grupa i Hanžeković grupa, bogate se na novcu BH Hrvata koje im za objave naručenih članaka šalje Komšićev ured.
Hrvatska tu ne čini ništa. Niti postoji zakon koji to smije procesuirati.
No zamislimo bi li tako nešto sebi dozvolila bilo koja članica EU?
Da se recimo nekim protufrancuskim novcem, otetim od Francuza u nekoj drugoj državi financiraju tekstovi koji veličaju nasilnika nad Francuzima u toj nekoj stranoj državi?
Njemačka? Rusija? USA? Niti jedna suverena zemlja svijeta to sebi nikada ne bi dozvolila.
Obavještajne službe tih zemalja zagorčale bi život tim i takvim izdajnicima nakladnicima.
Hrvatskoj su puna usta priče o zaštiti Hrvata u BIH. Nisu nas u stanju zaštititi od bošnjačke majorizacije čak niti na svom teritoriju. Teritoriju koji ne zna što je medijska suverenost.
Jer im Bošnjaci kroje čak i HINU. Dok im Facebook kontrolira monopol distribucije sadržaja.
I sve to uz postojeće zakone koji kažnjavaju medijski monopol i protudržavno djelovanje.
Ako je potiranje Hrvata u BIH protudržavno djelovanje usmjereno protiv RH onda Slobodna Dalmacija. Jutarnji, Telegram.hr, Stoposto.hr, pokret Možemo i slični jesu antidržavne pravne osobe u RH.
Država RH s druge strane nema niti tim koji analizira ovaj proces, medijske bošnjakizacije Hrvatske.
Ako ga i otvore na njegovom čelu vjerojatno će biti Senada Selo Veselo. Ili mladi SDA Hodžić.