MOSTAR :”Nisu nam zatrli sjeme krvnici što paklom gmižu – Tezno, Barbarin Rov, Požega”

Natpis sa ovom snažnom porukom podsjetnik je na masovne, svirepe i nikada kažnjene ratne zločine Titovih partizana nad Hrvatima i pripadnicima drugih naroda bivše Jugoslavije koncem svibnja 1945. godine, ali i kasnije.

Tezno: Najveća masovna grobnica u Europi

Pokolj u Teznom označava pokolj koji su počinili pripadnici 17. divizije 3. Jugoslavenske armije u razdoblju od 19. do 26. svibnja 1945. godine u Teznom, piše RTV Slovenija. Bez suđenja su masovno ubijali civile i vojnike ustaških, domobranskih, i u manjem broju četničkih i njemačkih postrojbi. Procjenjuje se da je ubijeno 15.000 – 20.000 ratnih zarobljenika, uglavnom Hrvata. Najveća je masovna grobnica u Europi.

Jedna je od oko 600 masovnih grobnica do sada obilježenih na području Slovenije, a po ocjenama nekih analitičara možda i najveća u povijesti Hrvata, piše Slobodna Dalmacija.

Do grobnice se došlo godine 1999. tijekom iskopa kod gradnje autoceste na Teznom. Tad su pronađeni posmrtni ostaci ljudskih žrtava i na 70 metara dužine nekadašnjeg više od tri kilometra dugoga protutenkovskog rova pronađeno je 1179 kostura. Analizama je utvrđeno da većina kostura i nađenih predmeta pripada muškarcima, zarobljenim vojnicima hrvatskih oružanih snaga (NDH) koje je u svibnju 1945. godine na tom mjestu pobila jugoslavenska vojska. Zarobljenicima su ruke vezali žicom, dovozili kamionima iz sabirnih logora oko Maribora. Sve su ih likvidirali vatrenim oružjem iz neposredne blizine, a nakon likvidacija, pripadnici jugoslavenske vojske žrtve posipali su vapnom, a kad je nestalo vapna – katranom.

Nalogodavac zločina bio je najuži jugoslavenski državni i vojni vrh. Pokolj je organizirala OZNA Treće jugoslavenske armije, a egzekutori su bili pripadnici 15. majevičke brigade. Na mariborskom groblju Dobravi premješteni su posmrtni ostaci ljudski žrtava koje su do sada iskopane u Teznom.

Iskapanja u Teznom počela su u drugoj polovini prošlog desetljeća. Masovna grobnica u Teznom je nekadašnjem protutenkovskom rovu, širine 3-4 metra, a dugom oko 1500 metara. U Teznom su 1945. ubijene i bačene na tisuće pripadnika snaga koje su se borile protiv partizana. Većinom su bili hrvatski domobrani i ustaše, ali i civili. Istraživanja su u protutenkovski rov kroz 14 sondiranja pokazala ljudski ostatke u 740 metara dužine rova na dubini od 120 do 170 centimetara. Teško je izračunati točan broj žrtava, ali po ocjenama stručnjaka, u golemoj grobnici nalaze se posmrtni ostaci najmanje 15 tisuća, a po nekim podacima, možda i 60 tisuća osoba.

Prema članu komisije slovenske vlade za rješavanje problema prikrivenih grobnica Dr. Mitji Ferencu, na čitavom području Slovenije likvidirano je oko 100.000 Hrvata i 14.000 Slovenaca.

Tezno je poratno stratište s ostacima žrtava iz vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata u Europi.

Do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.

Spomen područje se nalazi kod groblja pokopališče Dobrava u blizini Maribora.

Barbarin rov: Žrtve žive zazidane u rudniku

Podsjećamo, Barbarin rov dio je rudnika Huda jama, blizu mjesta Huda Jama, u Sloveniji. Tu se nalazi masovna grobnica i mjesto je pokolja kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata. Bez suđenja masovno su ubijali vojnike i civile, među kojima je bilo najviše Hrvata, ali i pripadnika drugih naroda iz bivših jugoslavenskih republika.

O masovnoj grobnici se prvi put javno raspravljalo tijekom 1990. nakon pada komunizma u SR Jugoslaviji. Te godine je podignuta spomen kapelica na mjestu Barbarin rov, iako je točan položaj svih grobova u to vrijeme bio nepoznat. Ima prizora gdje se leševi drže za ruke.

U rudniku su 2009. ekshumirani posmrtni ostaci 726 žrtava, koje su uglavnom žive zazidane u rudniku. Među ekshumiranim žrtvama ima oko 10 posto žena. Slovenski publicist Roman Leljak u knjizi “Huda jama – strogo čuvana tajna” iz 2015. godine iznosi pretpostavku da se u dubljim dijelovima rudnika nalazi još 2300 tijela žrtava, koje su dovođene na stratište u vremenu od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine.

Masovna smaknuća izvršavale su posebne komunističke jedinice. Osobito Korpus narodnog oslobođenja Jugoslavije (KNOJ) i Odjeljenje za zaštitu naroda (OZNA).

Logor Glates u Požegi: Tisuće poslane u smrt u četveroredima

U požeškome logoru Glates, nakon završetka rata, boravilo je 32.000 logoraša, a u samo jednom mahu iz njega je odvedeno 2.500 zarobljenih domobrana na Kozaru, gdje su poklani. Najmanje tisuću logoraša umrlo je od gladi, dok bi partizani prebijali hrvatske starice koje bi donosile koricu kruha zarobljenicima koji su umirali u strašnim mukama, piše Komunistickizlocini.net.

Činjenica je i to, da su kolone koje su kretale sa požeškog Glisa, praćene partizanima srpske nacionalnosti iz 9. Krajiške udarne brigade, kojima su redovito bili pridruženi lokalni seljaci iz nekoliko pravoslavnih sela u okolici Požege, u pravilu nestajale. O ovim kolonama nije se pričalo, ali i pored zavjere šutnje do današnjeg dana rekonstruiran je put čak 30 kolona iz Glatesa – upućenih malim križnim putovima na vječna počivališta.

Nije poznato koliko je ovakvih kolona napustilo logor Glates, ali obzirom da se radilo o jednome od većih partizanskih logora, za pretpostaviti je da su ljudi iz logora izvođeni svakodnevno. Iz logora su Hrvati odvođeni u kolonama od nekoliko stotina, ili čak i po nekoliko tisuća, obično u paru, žicom povezanih šaka. Nakon sloma Nezavisne države Hrvatske, i nakon masakra nakon predaje na Bleiburgu, širom Hrvatske i BiH otvarani su koncentracijski logori, u koje su se dijelom slijevale nepregledne kolone preživjelih pripadnika zarobljenih vojnika zajedno s civilima, koje su Englezi na Bleiburškom polju razoružali i gurnuli u ruke partizanskim krvnicima.

Iako su na Bleiburškom polju, i putem kroz Sloveniju do hrvatske granice, partizani likvidirali oko sto tisuća ljudi (po nekim izvorima ova brojka je daleko veća), nepregledne kolone zarobljenika u četveroredima su krenule križnim putovima u pravcu jednoga od brojnih partizanskih logora u Hrvatskoj i BiH. Samo u Hrvatskoj nove komunističke vlasti uspostavile su pedesetak logora, od kojih su najveći bili upravo požeški Glates, zatim Čakovec, Lepoglava, Karlovac, Bjelovar i Osijek. Većina ovih logora zatvorena je do kraja 1946. godine, dok su neki – poput Jasenovca rasformirani tek u 1950-ih godina.

Hrvatska polja i šume kriju brojne masovne grobnice pune Hrvata. Došlo je vrijeme da se država Hrvatska pobrine na svaki način o ovim žrtvama, da one izađu iz anonimnosti i zaborava kojem bi je hrvatske vlasti najradije prepustile i dobiju dostojnu moralnu, političku i znanstvenu valorizaciju. Jednako tako neka se napravi i sa jamama gdje su bačeni partizani ili njihovi simpatizeri, ako se koja pronađe nakon 75 godina./HMS/