Kad biste pitali iznadprosječnog nogometnog navijača, može li reći barem jednu rečenicu o Ramonu Rodriguezu Verdeju, vjerojatno rijetko koji bi mogao. Kada biste spomenuli nadimak Monchi, epiteti bi se nabrajali, piše portal Sportnet.hr.
Kako je sportski direktor postao zvijezda nogometa?
Iako nismo proveli detaljno istraživanje, probajte sami. Pitajte roditelje, prijatelje, djevojke, dečke, žene i muževe, svakoga za koga biste rekli da voli i obožava nogomet. Uvjeravamo vas da nikada nisu čuli za Ramona Rodrigueza Verdeja. Ipak, sigurni smo kako bi većina nogometnih obožavatelja znala da se radi o jednom od najpoznatijih nogometnih dužnosnika i nekadašnjoj zvijezdi Seville, a danas sportskom direktoru Rome.
Pa tko je onda popularni Monchi? Za sebe će reći da je kao igrač bio “mali od kužine”, 23-godišnji rezervni vratar kojemu je prekrasna uspomena sat koji mu je poklonio nitko drugi nego Diego Armando Maradona kada je legendarni Argentinac igrao u Sevilli. Doista, popularni Monchi nije ostvario pamtljivu nogometnu karijeru. Zapravo njegov uzlet i ono po čemu će ga svi pamtiti krenuo je 2000. godine.
Tada je Monchi postao sportski direktor Seville, kluba koji je u sezoni 1999/2000 završio na posljednjem mjestu La Lige sa svega 28 osvojenih bodova. Nije bilo lako, međutim Sevilla je već naredne sezone izborila ponovni ulazak u prvu ligu i od tada je krenulo razdoblje prosperiteta. Ako se razdoblje prosperiteta Atene u 5. stoljeću prije Krista naziva Periklovo doba, razdoblje 17 godina prosperiteta Seville možemo slobodno nazvati Doba Monchija.
Monchi je shvatio na vrijeme kako Sevilla, bez obzira koliko uspješna ili obožavana od navijača bila, nikada neće biti bogata poput Barcelone, Real Madrida, Manchester Uniteda ili Bayerna. Kada vam nedostaju financije i ne možete iz klupskih financija posegnuti za desetinama i stotinama milijuna eura kada vam zatreba, jasno je što vam preostaje. Isključivo rad, rad i rad i nastojanje da za što manje novaca dobijete što boljeg igrača.
“Na stadionu neće naći natpis “odličan ekonomski rezultat”
Ovo je Monchi rekao u razgovoru za Guardian u svibnju 2016. godine. Monchi je znao da jednostavna formula, koja se često u Hrvatskoj ponavlja kao najveći doseg funkcioniranja klubova, neće biti dostatna. Navijači ne žele da jeftino kupite, skupo prodate, a uspjeh ne ostvarite. Monchi je shvatio kako treba osmisliti način da omogući klubu zaradu, a da istovremeno rezultat ne pati.
Često se mogu čuti komentari kako talenata u Južnoj Americi i Europi više nema, odnosno da sve što “vrijedi”, već odavno angažiraju najveći klubovi. Monchi se ne slaže s tim i njegov način očito je uspješan. U istom razgovoru za Guardian rekao je sljedeće:
“Šesnaest ljudi pokriva cijeli niz natjecanja. Prvih pet mjeseci gledamo puno utakmica bez nekog određenog cilja, isključivo skupljamo podatke. Svaki mjesec slažemo najboljih 11 igrača određene lige. Sljedeći korak dolazi u prosincu. Tada počinjemo gledati igrače koji kontinuirano igraju u različitim uvjetima – kod kuće, u gostima, internacionalna natjecanja te nastojimo izgraditi što širi profil igrača. To nam omogućava ovo – 250 potencijalnih pojačanja na svim pozicijama”.
Kontinuirani rad se isplatio. Monchi ne skriva da je njegova formula uspjeha naporna i ponekad teška (više puta je istaknuo kako vikendima pogleda i desetak utakmica), ali samo tako uvjetno rečeno manji klubovi mogu doći do uspjeha. Većina navijača zna da su se upravo u Sevili probili Dani Alves, Sergio Ramos, Julio Baptista, Seydou Keita, Gary Medel, Ivan Rakitić, Carlos Bacca , Alberto Moreno i mnogi drugi. Samo na ovim gore spomenutim igračima, od kojih je jedan dio došao iz omladinskog pogona, Sevilla je zaradila gotovo 150 milijuna eura.
No, nije to ono što Monchija kao direktora čini toliko uspješnim ili genijalnim ako baš želite. On je poseban, direktorski “Special one”, upravo zato što na svaki odlazak ima spremno novo rješenje. U sezoni 2013-14, Sevillu su napustili Alvaro Negredo, Jesus Navas, Geoffrey Kondogbia, Gary Medel i drugi. Puno odlazaka i teško da bi netko prije sezone ulagao novce da će andaluzijski klub osvojiti Europsku ligu.
Ipak, Sevilla je uspjela. Monchi je doveo Baccu i Gameira, platio ih manje nego što je prodao najboljeg strijelca, Negreda i pogodite – osvojio naslov Europske lige. To je ono što ovog simpatičnog i studioznog direktora čini možda i najvećim u ovom poslu. Činjenica da bez obzira kakav odlazak ih snašao, Sevilla može računati da će njihov direktor otvoriti knjigu u kojoj je popis igrača i u dogovoru s trenerom odabrati onoga koji će im biti po mjeri.
Roma – nova destinacija i novi plan
Iako je u tom periodu Sevilla osvojila dva naslova Kupa kralja, čak pet naslova Europske lige, odnosno nekadašnjeg Kupa Uefe, Monchi je smatrao da je vrijeme za odlazak te je u travnju prošle godine potpisao ugovor za Romu. Potpisao je četverogodišnji ugovor s Romom preuzevši poziciju sportskog direktora u rimskom klubu.
Što ga je zateklo na toj poziciji? Dobar talijanski klub, prvoligaš koji je sezonu okončao na drugom mjestu. Također, završila je jedna era jer se od aktivnog igranja bio oprostio Francesco Totti. Nepravedno bi bilo nedavni uspjeh Rome dovoditi isključivo u kontekst dolaska Monchija jer je Roma imala odličnu momčad, međutim jedna činjenica je indikativna.
Roma je na ljeto prošle godine ostala bez odličnog igrača Mohameda Salaha. Njegov transfer u Liverpool iznosio je preko 40 milijuna eura. Što radi Romin direktor? Dovodi mladog i nedokazanog Cengiza Undera, 20-godišnjeg turskog igrača koji igra na poziciji desnog krila. Undera je Roma platila oko 13.5 milijuna eura, a prema pisanju časopisa FourFourTwo, ovaj igrač već sada vrijedi 25 milijuna. Under je ujedno i najmlađi turski igrač koji je postigao pogodak u Ligi prvaka, a po svemu sudeći u narednim godinama mogao bi postati i važan kotačić u dresu Rome.
Nakon utakmice s Manchester Cityjem, trener Liverpoola Jurgen Klopp nije mogao vjerovati da se Roma plasirala u polufinale. Ujedno je rekao da mu je fascinantno da su se plasirali a ostali su bez Salaha na ljeto. Monchijev sistem rada već se osjeća u Romi. Iako svakako najveći udio ovog fantastičnog uspjeha Rome pripada igračima i odličnoj taktici trenera, valja primijetiti modus operandi Španjolca. Nema nedodirljivih i nema nezamjenjivih. Čim Roma ostane bez jedne od najvećih zvijezdi, pomno pratite imena koja će dovoditi i zapišite ih u neku bilježnicu. Budite sigurni da će u većini slučajeva Monchi pogoditi.
Kako Monchi može pomoći hrvatskom nogometu?
Prošlo ljeto sudjelovao sam na jednoj znanstvenoj konferenciji o sportu u malom gradiću Moldeu u Norveškoj. Organizatori konferencije poveli su izlagače u obilazak stadiona i klupskih prostorija prvoligaša Moldea. Posjet je osim turističke prirode bio i iznimno edukativan jer nas je po stadionu vodio jedan od direktora kluba. U kraćem razgovoru, objasnio je koji su planovi kluba.
Vrlo staloženo, skandinavski hladno i precizno, izložio je kako u narednih nekoliko sezona Molde želi biti među prve tri ekipe, konsolidirati momčad i za nekoliko godina biti konkurentni za naslov prvaka. Pritom je naglasio kako bi tada bili uspješni. Bez prevelikih i nerealnih ambicija, prilično skromno ali jednako isplanirano i pripremljeno.
Upravo je to shvatio Monchi. Sevilla ili Roma nikada neće biti kao Real, Barcelona, Manchester City ili PSG. Klubovi poput Rome i Seville neće si moći priuštiti 200 milijuna eura za pojačanja, sponzorske ugovore koji prelaze milijarde eura ili instantne uspjehe. Takvi klubovi moraju tražiti drugačije načine i drugačije puteve.
Monchi je primjer kako kvalitetan rad, kontinuirani i planirani proces može završiti velikim uspjehom. Nogomet nije egzaktna znanost niti je baš kao u filmu i knjizi Moneyball moguće isključivo brojkama doći do uspjeha ali je jasno kako zacrtavanjem plana, realnim ambicijama i kvalitetnom politikom klub može prosperirati i ostvariti uspjeh.
Upravo je to pouka koju bi trebali izvući. Nogometu uopće treba više takvih direktora, takvih dužnosnika koji nevjerojatnom predanošću čine momčadi boljima i klubove uspješnijima. Hrvatskom nogometu, hrvatskom sportu pogotovo./HMS/
wpDiscuz