Milanović: Plenkovića sam upozorio na ZDS, pokazao je kukavičluk

Na pitanje je li preburno reagirao odgovorio je:

“To je bilo nužno, isprovocirano. To je prvi put da je netko napravio takvu sabotažu na razini državnog protokola. Nikad se takvo nešto nije dogodilo. Da ‘Za dom spremni’ uđe u protokol, tu treba tražiti odgovorne. Ministarstvo branitelja je organizator”, rekao je Milanović.

Smatrate da je odgovoran gospodin Medved?

“Netko je odgovoran. Tu treba tražiti odgovorne. Drago mi je da se slažemo da postoji odgovornost za to, a u skladu s time i moja reakcija – koja je bila mirna. Na kraju krajeva, vidjelo se da o tome razgovaram s premijerom i cijelom tom ekipom prije samog početka.”

Jeste li se čuli s premijerom o tome?

“Nisam se čuo s premijerom. Došao sam prije i rekao sam: Dečki, to tako ne može. Jeste li u stanju to riješiti? Oni su bili smotani i zbunjeni, tu netko organizacijski stoji iza toga. Gotovo je s pretvaranjem. Tome se mora stati na kraj. Ja niti mogu niti hoću stajati represijom, mada smatram da to treba zabraniti zakonski. Na kraju krajeva, Plenković je tog čovjeka priveo u policiju nakon što je sve završilo. No, ponovit ću vam, zamišljeno je bilo ispred predsjednika države koji je još uvijek glavni zapovjednik, predsjednika Vlade, koji je predsjednik stranke tim ljudima, vijence polažu žrtve, što je normalno i često je bilo, ali i zapovjednici. Ajde, zapovjednici ispred predsjednika – u redu. Tamo je bio zapovjednik 1. gardijske iz rata, to je jako važan čovjek, to je Marijan Mareković i neki ljudi koji su u to vrijeme bili potkaplari. Ali su bili hrvatski branitelji. I to su ljudi kojima se takve stvari toleriraju kao da ih se potiče da to rade i na to treba reagirati i to je sve. Reakcija je ustvari bila suzdržana”, rekao je.

Dodao je kako se u ovom slučaju radilo o VIP gostima u protokolu, koje se ne može pretresati i gledati koju majcu imaju ispod jakne.

Je li vam netko smjestio?

“Nema tu smještanja. To je naprosto politika. Netko smatra, i tu ide predaleko, da time može imati političke koristi. Međutim samo po sebi, radi se o nečemu zbog čega vidimo da hrvatska policija ljude privodi na razgovor i uzima njihove podatke. Kako je moguće da je 15 minuta prije toga takva osoba tako obilježena mogla stajati ispred predsjednika Vlade, kojeg sam osobno na to upozorio pred 10 svjedoka. Zamolio da se to riješi i rekao: Čujte dečki, ako je tako ja u tome sudjelovati ne mogu, a vama na savjest”.

Kada je 2015. bio vojni mimohod, nije to isto smetalo i da je bilo isto takvih pojava?

“Moguće. Nisam vidio. Pogriješio sam. Ali ‘za dom spremni’ ne vjerujem da je bilo. To bi volio vidjeti. No, to su toliko bijedna izmotavanja. Što to znači? Da je ovo ispravno? Što to znači da ako sam neki puta nešto propustio vidjeti ili reagirati da se s time slažem. Sad smo imali priliku vidjeti da premijer, predsjednik stranke i njegovi suradnici, nakon što su vidjeli i nakon što su upozoreni, su pokazali strah, nerazumijevanje, kukavičluk, slaganje. I nakon toga su tog istog čovjeka priveli u policiju. Protiv čega su njegovi prijatelji prosvjedovali”.

Je li vaša vlada mogla reagirati sa oštrijim zakonima i zašto nije?

Mogla je. Ali kave to sad ima veze. Znate koja je razlika, nitko se nije usudio nakeljiti ploču sa ‘za dom spremni’ na ulazu u Jasenovac. To meni ne bi napravili. To su napravili 2016. godine, Plenkoviću. I onda se pregovaralo pola godine i normalno da u takvoj situaciji ljudi dobiju napoleonski značaj važnosti. To je to. Dakle, zabraniti kao u Austriji.

Povezujete li ovo sve s izborima?

“Ne razumijem te ljude. Možda me mrze, ali nisam njihov neprijatelj. Ja ne izlazim na izbore. Ja ne gledam ankete i ne pratim svoj rejting niti ću to raditi. Ne gledam čeznutljivo prema drugom mandatu. Zaista… Tu sam da neke stvari napravim za hrvatsko dobro, ime i ugled. ‘Za dom spremni’ i oni koji ga koriste su notorne i opasne štetočine. Ti ljudi nas sramote. Hrvatska pod tim nije oslobađana i to treba iskorijeniti iz javnog prostora. Mislio sam prije nekoliko godina da se to može i ignorirati. Ali kada netko dođe i na takav način ide sadistički iživljavati nad žrtvama i branit se nekim nesretnim mladim momcima koji su poginuli 1991 godine. 30 godina kasnije to radiš, tvoje namjere nisu dobre i nećeš biti moj prijatelj”.

Jeste li razgovarali s premijerom o izborima?

“Ne, nisam i mislim da i ne bih trebao jer sam ja tu prema Ustavu dužan, u okviru vrlo uskih okvira, odrediti jedan od, u pravilu, tri datuma koji stoje na raspolaganju”.

“Izlazimo iz rigoroznih mjera. Nije u redu plašiti ljude s koronavirusom na jesen. Stožer nije vlast. Tehnička vlada nije vlast. Sabora nema, nema Vlade. Zadnji puta je proteklo, praktički, dva mjeseca od raspuštanja Sabora do izbora.  Možemo biti četiri mjeseca bez vlasti. Ja sam za to da Hrvatska ima vlast.”

Radi li vlada dobro u ovoj krizi?

“Kao i sve vlade u Europi. Neki su prošli grozno. Sve istočnoeuropske zemlje su prošle dobro. U ekonomskom smislu, svi ćemo imati pad, čak i Švedska. Nitko se neće izvući ove godine.”

Što mislite o Stožeru?

“To je tijelo koje vode liječnici, koji su na tim položajima. To su politički uvjetovani položaji zato što su članovi jedne političke opcije i to nije zabranjeno. Ne znam što bih rekao, možda su to stručni ili najstručniji ljudi, možda nisu. Kad sam bio premijer i predsjednik najjače stranke i vrlo jaku većinu, bez žetončića i bez ove korupcije… Vii sada da gledate taj stožer i ljude koji su po položaju tamo kao voditelji nekih ustanova, to nisu vodeći eksperti, to jesu kvalitetni ljudi odnosno znaju nešto. Bilo je tako da ne vi ne biste vidjeli nikoga osim ministra tko je član političke stranke. Naprosto je bilo tako, ne zato da bi ja to danas mogao istaknuti, tko je vidio budućnost… Naprosto imate u stranci uvijek glumatora i varalica koji se zadnji tren žele uvaliti, imate kvalitetnih ljudi koji zbog toga ne smiju patiti, ali nekako kad se karte poslože, vi birate najbolje. Tako da biste danas gledali potpuno nepolitičan stožer. Ovaj je do sada odradio posao po modelu koji su praktički svi primjenjivali. Htio bi na jedan način i čestitati, ali i upozoriti da se čuvamo jednog jubilarnog raspoloženja, kao da gledamo rang listu olimpijskih medalja, koliko je koga gdje umrlo, to ovisi u nizu faktora”, zaključio je Milanović.