Merkel je racionalna političarka koja radi za svoj narod i pokušava dobiti ono što bi njima koristilo. Kamo sreće da su naši političari takvi i da su pred Merkel stavili vrlo jasne zahtjeve. No, oni to nisu učinili. Kazali su da je BiH zemlja koja napreduje i da mladi imaju priliku, čime su obmanuli javnost, koja dobro zna da ništa od navedenog nije tačno.
Kancelarka Angela Merkel posjetom je pokazala da je Njemačkoj stalo do BiH. Međutim, čini mi se da su naši političari opet potvrdili da BiH nije stalo do Njemačke, odnosno do europskog puta. Kamo sreće da su naši političari pred Merkelovu stavili vrlo jasne zahtjeve. No, oni to nisu učinili, poručio je, između ostalog, u razgovoru za Vijesti.ba dugogodišnji novinar i politički analitičar Vlastimir Mijović.
BiH je posjetila njemačka kancelarka Angela Merkel. Kakav dojam ste stekli o porukama koje je uputila, ali i o motivima njezina dolaska?
MIJOVIĆ: Dan u kojem je Angela Merkel posjetila BiH, prema mom mišljanju, izgubljen je dan za nju, za bh. političare koji su je dočekali, kao i za ovu zemlju. Kancelarka Merkel je tu posjetu ranije planirala u nekim drugim okolnostima, nadajući se da će biti “biber po pilavu”, kako se to u narodu kaže, odnosno da će ukrasiti proces napretka u BiH. Međutim, sve se to u posljednjih mjesec dana bitno izmijenilo. Ovom posjetom kancelarka Merkel pokazala je da je Njemačkoj stalo do BiH. Međutim, prema onome što je danas rečeno, čini mi se da su naši političari opet potvrdili da BiH nije stalo do Njemačke, odnosno do europskog puta.
Iz onoga što je Merkel rekla na konferenciji za novinare vidi se jedan od motiva Njemačke, možda i glavni, a to je uvoz iz BiH takozvane žive ljudske mase, odnosno kvalitetnog ljudskog materijala. Kazala je da su vrata njene države otvorena za stručne ljude iz BiH, koji su potrebni Njemačkoj. Mislim da Njemačka prvenstveno iz te vizure gleda na našu zemlju, kako bi iz nje iscrpila što kvalitetniju radnu snagu i privukla je sebi.
Drugi mogući razlog zbog kojeg može biti zadovoljna posjetom BiH i što će nastaviti kontakte, jer je pozvala naše političare da dođu u goste u Berlin, jeste i taj što Njemačka posljednjih petnaestak, a naročito u zadnje dvije godine pokušava uspostaviti status velesile. Ona je to u tandemu sa Francuskom radila kroz EU, no čini mi se da je taj njihov odnos u fazi rasprada, prvenstveno zbog toga što nisu uspjeli svojedobno dobiti Rusiju, te da taj trio pravi protutežu SAD u europskim i svjetskim poslovima. Kancelarka Merkel sada pokušava spasiti ono što se spasiti može, odnosno pokušava ostvariti njemački utjecaj u malim zemljama, kakva je BiH. Ako pet-šest zemalja stavi pod svoje krilo, Njemačka će biti jača nego što je bila.
Merkel je racionalna političarka koja radi za svoj narod i pokušava dobiti ono što bi njima koristilo. Kamo sreće da su naši političari takvi i da su pred Merkel stavili vrlo jasne zahtjeve. No, oni to nisu učinili. Kazali su da je BiH zemlja koja napreduje i da mladi imaju priliku, čime su obmanuli javnost, koja dobro zna da ništa od navedenog nije točno.
Srbi nisu ni loš ni najgori narod na svijetu. Mnogi su zavedeni, mnogi se boje, mnogi ne znaju… Kada je najtužnija kolona, koja je danas prošla planetom, prešla preko njihove teritorije, vjerujem da je mnoge Srbe žacnula u srce. Oni dobro znaju šta je u Srebrenici počinjeno. Za mene trenutačno nije najbitnije da se to prizna, bitno je da se to zna.
Od bh. političara zahtjeva se usvajanje reformske ekonomske agende, no to još nije urađeno.
MIJOVIĆ: Na samom početku rekao sam da od ekonomske agende nema ništa, posebno kada su usvojeni navodno konkretni programi u Vladi FBiH i Vijeću ministara BiH. Takvi programi se rade i po šest mjeseci, angažiraju se svjetski stručnjaci, te ekonomska i menadžerska pamet iz BiH. Naši političari su ljudi koji lako obećavaju, ali u trenutku kada obećavaju uopće to ne misle realizirati. Do kada će im to nekažnjeno polaziti za rukom, vrlo je teško predvidjeti. Sigurno je da svaka loša vlast jednog dana mora požnjeti loš odnos javnosti, odnosno građana koji su njihovi podanici.
Dakle, od te reformske agende neće biti ništa ne samo u narednih šest mjeseci, nego i u narednih pet, šest godina. Domaći političari vrlo su dobro svjesni činjenice da BiH nije jednosmjerna priča. Svijet i Europa nam pomažu, ali smo i mi njima jako potrebni, shodno onome o čemu sam u prethodnom odgovoru govorio. Bh. političari su apsolutno svjesni takve situacije i vuku za nos zapadne političare, stalno im nešto obećavajući, misleći da će ih prevariti. Ne, neće ih prevariti. Dobiti će Njemačka iz BiH mnogo stručnih ljudi, a prevareni ćemo biti mi koji smo ih školovali, a koji ćemo ih izgubiti.
Uostalom i otpravnik poslova Veleposlanstva SAD u BiH Nicholas Hill, koji ovih dana napušta posao u Sarajevu, u svom oproštajnom pismu rekao je niz stvari prvenstveno upozoravajući da će situacija u kojoj političari stalno nešto obećavaju dovesti do toga da se ne zna ko će u BiH ostati zadnji da ugasi svjetlo, jer će ovo postati država mraka.
Spominjete oproštajni blog Nicholasa Hilla. Radi li se ovdje isključivo o njegovom osobnom stavu ili iza oštrih kritika koje je uputio na račun bh. vladajućih struktura stoji politika zemlje iz koje dolazi? Koliko su ove kritike alarmantne?
MIJOVIĆ: Sve što je napisao Hill, ja potpisujem, osim jedne stavke o kojoj ću kasnije govoriti. On je jako pedantno i jako kritički posložio sve stvari koje se zbivaju u BiH. Jasno je adresirao tri glavna krivca za ovako loše stanje. To su Bakir Izetbegović i SDA, Dragan Čović i HDZ BiH, te Milorad Dodik i SNSD. Čak je insinuirao svakome od njih da su kriminalci, da se bave nezakonitim poslovima.
Suština svega toga je da je to apsolutno službeni stav američke Vlade, koja počesto iskoristi ovakve, naizgled neobavezujuće načine kako bi određenim vladama sa kojima radi dala do znanja šta o njima misli. Taj blog pisao je sigurno tim ljudi u američkom Veleposlanstvu, usuglašena je svaka moguća riječ i to ne samo u Veleposlanstvu, nego i američkoj Vladi i Obaminoj administraciji. Tekst je iskorišten prije svega kao poruka našim vlastima i građanima u trenutku kada Hill odlazi i kada ovdje ne može trpiti određene represalije, recimo da ga u nekim dijelovima proglase personom non grata. Amerikanci to sebi neće dopustiti. Sutra kada ih neko pita o čemu to govori Hill, oni će, kao i obično, reći da tu postoji mnogo osobnih stavova, ne precizirajući koji od njih su osobni, a koji službeni.
Kazali ste da se ne slažete samo sa jednom stavkom Hillovog bloga. O čemu se radi?
MIJOVIĆ: Ne slažem se sa, rekao bih, reda radi optimizmom koji u pogledu daljeg života u BiH iznosi Hill. Naime, on vjeruje da ćemo mi nadvladati i riješiti ove probleme, te da nam idu bolji dani. Možda će Hill za pet, šest godina doći u BiH kao veleposlanik u Sarajevu, budući da je dugo vezan za ovu regiju. Siguran sam da će zateći situaciju vrlo sličnu onoj koju sada ostavlja.
Što mislite o neusvajanju britanske rezolucije o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a? Je li BiH moneta za potkusurivanje velikim silama?
MIJOVIĆ: Ne znam ko je u ovoj zemlji danas naivan da se “sekira” o onome što međunarodna zajednica, posebno UN, radi i poručuje našoj zemlji. Ova rezolucija bila je apsolutno nepotrebna. Kada se prave ozbiljni politički poslovi, kakvim su oni htjeli da predstave rezoluciju, prvo se postigne suglasnost, pa se onda sve to priopći javnosti. Samo su nam učinili medvjeđu uslugu, jer se unaprijed znalo da to ne može donijeti dobar rezultat.
No, ono što mene posebno zabrinjava jeste inzistiranje da bez priznavanja genocida od strane srpskih vlasti u Beogradu i Banja Luci ne može doći do pomirenja u BiH. Smatram da je to vrlo loša i nerealna poruka i da na tome ne treba inzistirati. Barem za mog života, a planiram živjeti još 20, 30 godina, srpske vlasti neće priznati da su izvršile genocid u Srebrenici. U međuvremenu će se, ipak, živjeti. Ako smo realni bitno je to da se odmah ne moramo pomiriti, neka se stvari malo ohlade. Bitno nam je da se ne tučemo i da trenutno živimo u nekoj snošljivosti, da pokušavamo jedni drugima biti korisni kako bismo savladali životne probleme. Danas se dogodio ružan gest. Posmrtni ostaci srebreničkih žrtava prevoženi su kamionom prema Srebrenici. Negdje u blizini Han Pijeska jedna osoba počela je udarati taj kamion i psovati. No, to govori i nešto dobro – to je bila samo jedna osoba. Prije nekoliko godina događali su se znatno veći incidenti. Netko također može reći da je provokacija što je prevoz organiziran tim putem, ali mislim da je i to bio jedan dobar potez. Srbi nisu ni loš ni najgori narod na svijetu. Mnogi su zavedeni, mnogi se boje, mnogi ne znaju… Kada je najtužnija kolona, koja je danas prošla planetom, prešla preko njihove teritorije, vjerujem da je mnoge Srbe žacnula u srce. Oni dobro znaju šta je u Srebrenici počinjeno. Za mene trenutačno nije najbitnije da se to prizna, bitno je da se to zna.(Izvor: Vijesti.ba)
wpDiscuz