Zdravko Mamić, trenutno državljanin BiH, gdje je otišao samo dan prije nepravomoćne presude, kojom je osuđen na šest i pol godina zatvora jer je Dinamo oštetio za 116, a državu Hrvatsku za 12 milijuna eura, ponovo se javio iz susjedne države.
Ovog puta razgovarao je s Blicem, jednog od bosanskohercegovačkih i srpskim medija s kojim voli razgovarati u posljednje vrijeme.
Prošle ste godine na sarajevskom Simposaru proglašeni za najboljeg menadžera u regiji, a sada ste, uoči premijere filma “Švabo iz Sarajeva” o Ivici Osimu, dobili ovacije punog Bosanskog kulturnog centra?
“Tako me tretiraju svuda osim u mojoj Hrvatskoj. Tamo sam zločinac, neprijatelj broj jedan. Ako sam vladao hrvatskim nogometom duže od deset godina i bio napadan za sve, onda valjda imam zasluge i za svjetsko srebro, 14 igrača u finalu, za plasman mlade reprezentacije na Euro, za Dinamovo europsko proljeće koje sam sanjao. Nema igrača u ovoj momčadi kojeg ja nisam doveo do trenera Nenada Bjelice, a osigurao sam klubu financijski mir prodajom Sose, Benkovića, Ćorića, Soudanija, Hodžića… Zbrojite koliko je to milijuna eura.”
Pa ništa, dođite u Srbiju da živite i radite, bit ćete nogometni kralj.
“Znam da bi me u Srbiji nosili na rukama, ali…”
Zovu li vas iz Beograda?
“Kako da ne, javljaju se, pozdravljaju me, daju mi izjave podrške Vlada Bulatović, Dragan Džajić, Dule Savić, Zoran Filipović, Žarko Zečević, Nenad Bjeković i mnogi, mnogi drugi… Hvala im.”
U Srbiji cijenimo vašu sposobnost i znanje?
“Znam. To me drži. Uspjesi me drže.”
Crvena zvezda je pobijedila Liverpool u Ligi prvaka?
“Ma sretan sam zbog toga, naravno. Kako ne bih bio? Hrvatska reprezentacija je dokazala da i mi mali bez velikog novca možemo s velikima, bogatima.”
Presuda države Hrvatske?
“Ne priznajem tu presudu jer su je sastavili neovlašteni tužitelji koji su izvršili udruženi zločinački pothvat s predsjednikom županijskog suda u Osijeku i sucima. Presuda je davno prije dogovorena, a suđenje je bilo samo dimna predstava za javnost. Ta je presuda ruganje svim građanima Hrvatske i cjelokupnoj pravnoj struci. Sudac je za obavljen posao odmah nagrađen pa je nakon presude imenovan drugostupanjskim sucem. Neka se stide. Ali jednog dana stat ćemo pred lice Boga. Pred vrhovnog suca svih sudaca koji sudi po pravdi, gledajući djela.”