Avdo Avdić, glavni urednik portala Istraga.ba i samoproglašeni čuvar istine, nedavno je dobio lekciju iz prava i, usput, pristojnog ponašanja.
Naime, pravomoćna presuda Vrhovnog suda FBiH potvrdila je kako se javni prostor, čak i u svijetu političke žestine, ne smije koristiti za proizvoljna etiketiranja.
Presuda dolazi nakon što je Avdić, u svojem gotovo šerijatskom stilu, sutkinju Katicu Artuković opisao kao „HDZ-ov kadar“, pritom implicirajući kako njeno eventualno imenovanje u Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH (VSTV) znači nastavak, ni manje ni više, nego HDZ-ove dominacije.
Avdićeva tvrdnja nije bila usputni lapsus.
Gostujući kod Senada Hadžifejzovića, Avdić je dao mašti na volju, komentirajući kako bi imenovanje sutkinje Artuković značilo produžetak „kontinuiteta HDZ-ove politike“.
Posebno se osvrnuo na njezino „čudno prezime“, što je možda najbizarniji argument viđen u recentnom javnom diskursu. Prezimena su bila sredstvo diskriminacije unutar dva režima koja smo prošli. Oba su bila nacistička. Jedan je bio osmanski drugi njemački.
No, kad Avdo slobodu govora rabi kao slobodu progona te ju koristi za osobne diskreditacije, sudovi neminovno preuzimaju stvar u svoje ruke. Nećete vjerovati, čak i u BIH.
Naravno ova vijest kategorički je cenzurirana širom šeher Bosne. Klixu je strogo napomenuto da ovu vijest ne prenosi. I Klix koji lijepo živi i od reklama hrvatskih tvrtki to je poslušao. (ćao, ćao hrvatske tvrtke!) Jer tako se gradi “građanska” BIH. Bitno je da šeher zajednica uči dove, i uči tko je Zoran Krešić, nikako tko su Avdo Avdić i Džemal Šabić (šef FTV-a), te koja je veza Šabića s teroristom Handalom.
Tako je Općinski sud u Širokom Brijegu, a potom i Županijski sud u Livnu, presudio kako su Avdićeve riječi povrijedile čast i ugled sutkinje Artuković.
Začudo, Suljagić nije ovaj put vrijeđao sud u Širokom da je UZP sud? To on samo kad je njegova koža u pitanju.
Vrhovni sud FBiH odbacio je Avdićevu reviziju, čime je presuda postala pravomoćna. Sudovi su, jednom za svagda, postavili granicu između slobode govora i javnog blaćenja.
Avdićeva retorika, nažalost, nije iznimka. U dijelu sarajevske javne scene etikete poput „HDZ-ovac“, „Čovićev kadar“ ili „UZP-ovac“ postale su zamjena za ozbiljne političke rasprave.
Takav jezik, osim što narušava osobne reputacije, produbljuje podjele u društvu i sprječava prijeko potrebnu komunikaciju između tri konstitutivna naroda. A cilj tog jezika je jasno – canceliranje, brisanje osobe iz javnog prostora.
Korištenje ovakvih etiketa nije bez posljedica. Umjesto da doprinese konstruktivnoj raspravi, služi kao sredstvo delegitimizacije.
Sutkinja Artuković nije jedina žrtva ovakvog pristupa, ali je jedna od rijetkih koja je pravdu potražila na sudu – i dobila je.
Može li javni diskurs u BiH evoluirati izvan okvira etiketiranja i stereotipa? Nažalost, dok se ovakve prakse nastavljaju i dok su ovakvi ljudi novinari teško je zamisliti pomak prema otvorenom i inkluzivnom dijalogu. Umjesto da se fokusiramo na činjenice i argumente, često završimo u močvari insinuacija i osobnih napada.
Pouka za sve
Nakon suđenja Suljagiću smanjen je broj javnih klevetanja na tviteru. Nakon Avdićevog slučaja stat će se s ovom vrstom difamacije na televizijama. Ma koliko god bošnjački mediji ignorirali vijest da je osuđen prvi bh novinar zbog vrijeđanja i klevetanja sutkinje.
Ovo nije samo njegova priča, nego lekcija za cijelu javnu scenu. Etiketiranje nije samo loša praksa – ono ima posljedice.
Sutkinja Katica Artuković, unatoč svim pokušajima da je se diskreditira, izlazi iz ove priče s pravdom na svojoj strani.
Za Avdu, pak, ostaje prostor za razmišljanje – možda je vrijeme da se retorika prilagodi standardima odgovornog novinarstva. Ili barem zdravog razuma. Možda je konačno sazrijelo vrijeme da mu notorni Suljagić, prestane biti idol.
Gluho bilo, odrastao si čovjek. /POSKOK/
wpDiscuz
