Da je politika majorizacije Hrvata u Federaciji BiH nekakav sport, Bošnjaci bi bili svjetski prvaci. Uzeli su to za nacionalnu zanimaciju. Ako ne ide dogovor, može otimačina. Južna plinska interkonekcija? Nema veze što je to projekt za sve građane Federacije, sabotirat ćemo ga jer ga predlažu Hrvati. Evropski put? Ma kakvi, šta će nam standard, posao, EU putovnice, kad imamo orgazam od nacionalističkih govora svojih lidera.
Bošnjaci u dijaspori – heroji koji šute
Stotine tisuća Bošnjaka koji već žive u EU i šalju novce kući znaju što znači red, rad i disciplina. Znaju i kako izgleda život bez nacionalističkog cirkusa, ali to ne mogu objasniti svojim sunarodnjacima u BiH, jer njihovi politički lideri imaju uspješnu formulu – malo priče o ugroženosti, malo krivnje za Hrvate, i eto glasova.
Dok bošnjačke elite otimaju projekte, zapošljavaju rodijake i troše milione na svoje privilegije, običan narod i dalje čeka „bolje sutra“. No, možda je vrijeme da se zapitaju: je li stvarno kriv Hrvat iz Livna što nemaš posao, ili je to onaj isti političar iz Sarajeva koji ti priča bajke dok kupuje treću vilu u Istri?
Politika otimačine – nacionalni hobi ili tragedija?
Od Južne plinske interkonekcije do prava Hrvata na izbor svojih predstavnika, sve što dolazi s hrvatske strane postaje prijetnja koja mora biti eliminirana. A što se događa dok se Hrvatima „pokazuje mjesto“? Ništa. Doslovno ništa. Investicije zaobilaze Federaciju BiH, ekonomija stagnira, a građani bježe prema Zapadu brže nego što političari smišljaju nove laži.
Može li se drugačije?
Bošnjačka politika imala je šansu. Hrvatska, kao članica EU, mogla je biti saveznik koji bi preko Bruxellesa otvorio vrata Federaciji BiH. Umjesto toga, politika majorizacije osigurala je da BiH ostane gdje jest – na margini. I dok narod dobiva kratkotrajno zadovoljstvo od pobjede u još jednom imaginarnom sukobu s Hrvatima, stvarna cijena te politike je stagnacija.
Bošnjaci se moraju zapitati – žele li zauvijek biti taoci lidera koji pričaju o ugroženosti dok uživaju u vilama na moru, ili žele nešto više? Suradnja s Hrvatima nije slabost, nego šansa. Nacionalistički govori suftaju emocije, ali ne pune frižidere. Vrijeme je da Bošnjaci odaberu – stagnacija i siromaštvo ili suradnja i budućnost. IURKOV l Poskok.info
wpDiscuz
