On tehnički nije ministar, jer regija nije samostalna, ali je zadužen za vanjsku politiku, i evo što je rekao o analogijama s ’91.Na plakatima nalijepljenima po zidovima sjedišta katalonskih vanjskih poslova, institucionalnih odnosa i transparentnosti u središtu Barcelone stoji poklič: “Sloboda političkim zatvorenicima”. Na katu te gotičke građevine, u kojoj su nekada davno živjeli redovnici, u svoju fotelju sjeda Alfred Bosch.
Taj 58-godišnji član stranke Katalonska republikanska ljevica (ERC) osjeća se ugodno od kada je prije šest mjeseci postao conseller za vanjske poslove, odnosno “ministar vanjskih poslova Katalonije”, kako ga smatraju zagovornici nezavisnosti.
Kroz prozor njegova ureda vidi se gotička katedrala iz 14. stoljeća, udaljena dvadesetak metara.
“U ovoj gotičkoj palači osjećam se dobro i kao povjesničar”, govori taj pisac i poznavatelj povijesti Afrike dok sa starog tornja nasuprot odjekuju udarci željeznog zvona. Bosch, međutim, želi pričati o sadašnjosti i budućnosti Katalonije, autonomne pokrajine na obali Sredozemnog mora, gdje mnogi od 7,5 milijuna stanovnika sanjaju vlastitu državu.
Smatrate Španjolsku nedemokratskom zemljom?
To je ‘low cost’ demokracija. To je demokracija sužena na minimum. Nije usavršena niti sofisticirana kao što bi trebala biti u jednoj državi Zapada u 21. stoljeću. To se pokazalo 1. lipnja 2017., kad je policija upala na birališta u školama, udarajući glasače svih generacija, svih političkih uvjerenja. I to samo zbog toga što se državi nije svidjelo ono što se ondje događalo. Nije to bila represija protiv jedne jasne ideje, protiv nezavisnosti, bila je to represija protiv biranja i glasovanja, protiv demokratskog ponašanja.
Nedavno ste počeli ponovno otvarati delegacije Katalonije u svijetu. Čemu one služe? Zašto ih trebate?
To su službena predstavništva vlade Katalonije.
Jesu li to veleposlanstva?
To su delegacije vlade Katalonije. Mi želimo imati odnose sa svim zemljama svijeta. S maksimalnim brojem zemalja. Želimo imati odnose svih vrsta – gospodarske, kulturne, sportske, trgovinske, akademske, političke…Zašto ne i političke?!
Španjolska vlada kaže da ne mogu biti politički odnosi jer je Katalonija zastupljena putem španjolskih veleposlanstava…
Netko iz španjolskog veleposlanstva pozvao vas je da upoznate stvarnost koja se trenutačno događa u Kataloniji? Kad nismo imali ove delegacije, bilo je teško objasniti tko smo, što radimo, zašto to radimo…
Španjolska vlada je poručila kako će nadgledati aktivnosti katalonskih delegacija. Očekujete li njene mjere u suzbijanju rada delegacija?
Neka nadgledaju što žele. Nisam nimalo zabrinut. Ne radimo ništa loše, ništa ne skrivamo. Prirodno je da zemlja objašnjava svoju stvarnost u svijetu. Budemo li predstavljali gastronomiju Katalonije u Zagrebu, naravno da ćemo pozvati i španjolsku vladu na taj događaj. Radimo što rade sve zemlje, i neki gradovi to rade. To se možda ne sviđa španjolskoj vladi, ali ovdje nije pitanje sviđa li se nešto ili ne sviđa nekome nego je riječ o istini.
Kako ocjenjujete imidž Katalonije u Hrvatskoj?
Ljudi nas vole. To konstantno primjećujemo na ulicama hrvatskih gradova. Hrvati su nas zadužili simpatijama koje imaju prema nama. Simpatije imamo i u Sloveniji. Posebno bliskom nam se čini dalmatinska obala. Kad idem u Split, imam osjećaj da idem u Barcelonu. Zbog klime, karaktera, pejzaža, hrane…Sličnost je velika.
U traženju potpore, smatrate li manje države u Europi sklonijima vašoj ideji?
Nije toliko stvar u veličini zemlje koliko u mentalitetu. Moguće da je u manjim zemljama mentalitet otvoreniji prema tome, no ne nužno. U Sjedinjenim Državama, primjerice, naišli smo također na razumijevanje, pa u Meksiku i brojnim drugim dijelovima svijeta.
Španjolsku u svijetu mnogi smatraju mirnim mjestom, demokratskim, gdje se dobro živi. Zašto vi osobno želite nezavisnost Katalonije? Je li to zbog identiteta ili su razlozi gospodarski?
Zašto ste vi za nezavisnost Hrvatske? Podržavati nezavisnost, slobodu zemlje, nije ništa čudno. Danas je dovoljno argumenata zašto tražimo nezavisnost Katalonije. Prvo zbog situacije koju trenutačno proživljavamo. Tko želi živjeti u državi poput Kraljevine Španjolske, koja stavlja ljude u zatvor zato što su promovirali glasovanje? Drugi razlozi su tretiranje katalonskog jezika i kulture, ili gospodarski razlozi. Plaćaju se porezi, a od novca koji završi ovdje ne mogu se graditi bolnice, iskorjenjivati siromaštvo. Prihod koji ovdje ostvarimo puno je potentniji od onoga što dobijemo natrag. Pitanje je zato zašto još ima ljudi koji ne žele nezavisnost svoje zemlje? To je pitanje.
Prihvaćate li španjolski ustav?
Ne prihvaćam interpretaciju ustava, tako rigoroznu i nazadnu, kakvu radi španjolska vlada. Sav tekst je podložan interpretaciji. A ta interpretacija središnje vlade je zatvorena, nazadna i represivna. Isto kao i primjena članka 155. ustava. U njemu se ne govori o suspenziji regionalnog parlamenta i regionalne vlade niti o progonu ljudi koji su organizirali referendum. Ondje se ne govori ni o čemu takvome. Suspenzija autonomije je neustavna.
Kako ocjenjujete poziciju Europske unije?
Svojedobno, koliko je država u početku podržalo nezavisnost zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza ili Jugoslavije? Diplomacija uvijek bira najkonzervativniji put. Onaj na kojem se najmanje izlažeš i najmanje riskiraš. To nije nikakva tajna. To nas ne iznenađuje. No ono što nas iznenađuje, i što je potrebno reći, jest odobravanje kršenja fundamentalnih prava, držanje političkih zatvorenika, ljudi u egzilu. Način usmjeren protiv katalonskog zahtjeva za nezavisnošću. Čudi nas što Europa nije stala u obranu demokracije i elementarnih ljudskih prava. To nam se ne sviđa.
Nedavno se spominjao tzv. slovenski put, referendum nakon kojeg se Slovenija odcijepila od SFRJ. Međutim, nakon toga bilo je i mrtvih u oružanom sukobu s federalnom vojskom…
Katalonija želi katalonski put. Inzistiram, katalonski put je miran, demokratski i građanski. Nas brine španjolski put. Ekstremna agresija koja prihvaća nasilje u suzbijanju ideja jednog naroda. Kojom se nameću španjolski unitarizam i hegemonija. To me jako brine.
wpDiscuz