Ivica Dačić i premijer Srbije Đuro Macut stigli su u Nevesinje gdje ih je dočekao domaćin – predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković. Dvojica premijera zajedno su sudjelovali na svečanoj akademiji u povodu 150. godišnjice Nevesinjske puške, utjelovljujući još jednom političku harmoniju Beograda i Banje Luke u njegovanju narativa o „junačkom ustanku“ protiv Osmanskog carstva.
Akademija je održana na Trgu slobode, a događaju su prisustvovali i patrijarh srpski Porfirije, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik te predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić – čime cijeli skup prelazi lokalni karakter i poprima konture regionalno-identitetskog spektakla.
Porfirije je, uoči same svečanosti, u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg služio Svetu arhijerejsku liturgiju i u propovijedi poručio da „srpski narod mora čuvati pravoslavnu vjeru“, jer je ona, kako reče, „temelj radosti i mira“.
Centralni dio manifestacije nastavlja se kod sela Krekovi, gdje je 9. srpnja 1875. odjeknuo prvi pucanj ustanka protiv Osmanskog Carstva. Tamo će biti služen pomen i položeni vijenci.
No dok se slavi puška, rijetko se spominje politički epilog: ustanak se proširio uz pomoć Srbije i Crne Gore, prerastao u srpsko-turski rat, ali su prave dobitnice bile one koje nisu ispalile nijedan metak. Berlinski kongres 1878. godine dao je Srbiji i Crnoj Gori priznanje nezavisnosti i proširenje teritorija – a Bosna i Hercegovina je predana Austro-Ugarskoj. Na trideset godina. U praksi: narod koji je pucao – izgubio je suverenitet. Narod koji je ginuo – dobio je okupaciju.
Dakle, Nevesinjska puška jest simbol otpora – ali i podsjetnik da se na Balkanu metci često ispaljuju za tuđe pobjede. I da granice rijetko crtaju oni koji krvare, već oni koji karte razvlače u ambasadama i salonima.
U tom smislu, Nevesinje nije samo povijest – nego i ogledalo današnjice.