Prva Reakcija:
Demant na objavljeni tekst pod naslovom LUKRATIVNO HRVATOVANJE U SRPSKOJ ITD. potpisan od gospođe Mirjane Carević
Poštovani,
1.U tekstu je navedeno krivo moje prezime što me je odmah navelo o kome se tu u stvari radi. Moje ime je Marko Majdandžić i predsjednik sam navedenog Udruženja iz Ivanjske, mjesta kojem je ukradeno ime i zove se sada Potkozarje.
2.Draga gospođo Carević, nije Vam sada lako, čitati ovaj tekst, moj i mojih vrijednih kolega iz drugih prozvanih Udruga koji su demantirali totalne neistine u tekstu koje ste Vi potpisali.
Još je neugodnije onima koji su stvarni autori napisanog teksta.
Ja Vam gospođo Carević opraštam uz uvijet isprike po načelu: ,,Oprosti joj Bože jer ne zna što potpisuje!“
3.U tekstu je navedeno sve neistina. Novaca smo dobili puno više, uradili još i više, i poruka stvarnim autorima:-radićemo u buduće još više, sve za rodni kraj, nikad nećemo odustati.Mi volimo svoj kraj. Ivanjska je svakim danom sve ljepša i sve poželjnija za opstanak i povratak.
Mnogi Ivaštani rado dolaze svojim kućama koje su obnovili svojim sredstvima.Održive projekte, koje mi provodimo, je pomogla Vlada RH. Nadamo se da će pomoć biti i ubuduće još veća.
- Neću o sebi ništa govoriti, djela se vide na terenu i tu su pomogli mnogi moji susjedi koji su žrtvovali puno, puno vremena na izgradnji puteva, na opskrbi vodom i drugim projektima.
Lijep pozdrav!
S poštovanjem,
„UDRUGA ZA POVRATAK GRAĐANA,
REGIONALNI RAZVOJ I ZAŠTITU OKOLIŠA – IVANJSKA“.
Predsjednik Udruge
Marko Majdandžić
Druga Reakcija:
Poštovani, ja sam predsjednik udruge Dom Briševo-Dobri Zdravko Marijan a ne kako je gos.Mirjana Carević napisala Zdenko.
Molim vas da uklonite članak jer su u njemu napisane samo ne istine,čak ni ime nije napisana ispravno ne čudi me jer gospođa me uopće ne pozna i nikoga iz moje udruge,niti je kada bila u mome selu.Neistina je da dolazim u selo jednom godišnje,zato su mnogi dokazi zapisnici fotografije i izvješća sa naših sastanaka na koja mi dolazimo u Banjaluku,Prijedor i Ljubiju a dosta toga je i na našem blogu Udruge.
Laž je da nisam ništa napravio kako gospođa tvrdi,ne bi njoj trebao polagati račune ali napisat ču ukratko šta se napravilo u udrugi za 2.5 god koliko sam ja na čelu udruge;Izdali smo našu knjigu koja je potresla mnoge,,BRIŠEVAČKI MUČENICI,,
Uspjeli smo obnoviti jednu kuću,a ostale naše aktivnosti su dostojno obilježavanje dana masakra Briševljana,održavanje Župne spomen crkve u kojoj se nalazi spomen ploča masakriranih 68 Briševljana(pogledajte naš blog,također održavamo naša groblja koja su bolje uređena od mnogih gdje ljudi žive.,održavamo naše lokalne putove da ljudi mogu posjetiti groblja i spomen crkvu,čak uspijemo za petrovo napraviti i naše druženje,,,
Gospođa mislim da ja to mogu napraviti u jednom danu sve onda mi ni betmen nije ravan.Zadnja i najveća laž je da sam se obogatio na račun udruge; mi smo registrirani prije 4 godine i životarimo od članarine i donacija koje na GODIŠNJEM nivou ne prelazi 10 000 kn naravno sve se može pogledati kod knjigovođe i na poreznoj upravi u Zagrebu,jedna smo od rijetki udruga koja je opstala nismo imali nikakvi malverzacija.
A sva sredstva koja smo dobili to je prošle godine 25 000 kn za izdavanje naše knjige i obilježavanje 25 obljetnice stradanja 68 Briševljana na kojoj je bilo oko 400 mještana i uzvanika ali nažalost nikoga od Hrvata iz BiH a svi su dobili pozivnice Jerković Čordaš Kasipović Čović niko se nije odazvao.Taj iznos smo dobili redovnim natječajem Ureda za Hrvate izvan RH koji je javan i sada se može provjeriti na njihovim stranicama,To je ti 25 000 od kojih sam se ja obogatio;napisao preko 100pozivnica platio da se počisti sve oko crkvenog dvorišta šator sa pićem i hranom za 400 osob i još pripomogli tiskanju knjige.
Moja imovina se može lako provjeriti živim od Vojne mirovine u stanu grada zagreba za koji plaćam najam vozim auto star 18 god minus na tekućem računu me sramota napisati,radim na crno po zagrebu da bih mogao imati dole što potrošiti jer udruga napisao sam od čega živimo ,nema novaca da bi nam plaćala put ili hranu o spavanju neću ni pisati.Gospođa nije uspjela napisati niti jednu riječ istine a kamo li kakav dokaz,zato molim da se članak ukloni i da se napiše isprika,A vama i gospođi sam spreman doći i suočiti se kako god hoćete i gdje god želite a naj logičnije bi bilo u Briševu da usput vidite mjesto gdje se dogodilo najveće stradanje Hrvata u BiH..LP Hvala na ruzimjevanju.
Naglašavam, prije godinu dana smo se udružili nas 9 udruga sa banjalučkog i prijedorskog kraja.
Za nas se rad vrlo brzo pročulo otvorili smo mnoga vrata mnoge prozvali a pogotovo u OHR-u koji je izvršio određene pritiske na neke institucije koje nisu obavljale svoj posao pa su se odlučili malo osvetiti na neprimjeren način i bez argumenata i dokaza,A posljedica ovoga napada je i izborna godina u BiH jer su načuli da bi se neko od nas mogao kandidirati na izborima pa im uzeti dio kolača,ali odgovorno tvrdim da se to neće dogoditi i da smo mi apolitične udruge.
Gospođu Mirjanu su samo iskoristili da bi prikrili svoju nemoć i nagovorili je da se piše ovo pismo vama a i da sama ništa ne zna o nama LP
Predsjednik Udruge Dom Briševo-Dobri Zdravko Marijan
Tu je i treća reakcija udruge Prijatelji Volara
Sporni tekst koji je izazvao ove reakcije:
U posljednjih nekoliko godina, nakon što su se pojavili dušebrižnici koji mnogo brinu o Hrvatima u Republici Srpskoj i njihovom položaju, sve jače se čuje glas Hrvata povratnika koji su se vratili na svoja prijeratna ognjišta i tu žive “Molimo vas nemojte nas braniti vi iz Zagreba , vi koji ste uglavnom svoju imovinu zamijenili i izjasnili se da se ne želite vratiti a neki od vas su obnovili svoje kuće “.
Ne može netko tko živi u Zagrebu i u Republiku Srpsku dođe godišnje jednom, uglavnom zbog osobne koristi, zastupati interese ljudi koji su se vratili i žive na prostoru Republike Srpske i to je odavno jasno i pticama na granama.
Nije dovoljno da se samo netko rodi na određenom prostoru, potrebno je živjeti s narodom i razumjeti njegove svakodnevne probleme, da bi u jednom momentu mogao s punim pravom biti predstavnik hrvatskog narda.
Međutim, ti ljudi su, nažalost, prepoznali samo svoj osobni interes i dobru priliku da na leđima svog naroda dobro zarade i to je njihov cilj, sve ostalo su prazne priče za malu djecu.
Vrlo dobro razumijemo njihovu emotivnu vezanost za ove krajeve, ali isto tako znamo da je mnogo lakše brigu brinuti iz Zagreba u kavani ispod konja, nego iz blata u Mičijama i Šimićima.
POSJETA OHR-u – BOLESNA AMBICIJA ILI POLITIČKI CILJ
Neke tamo, obiteljske Udruge, čiji osnivači žive i rade u Hrvatskoj i vezani su obiteljskim vezama, trče na sastanak u OHR da se požale svojim neprijateljima, što nije ni čudo jer svima je poznato da žrtva svaki put za pomoć moli svog neprijatelja.
Tako naprimjer, Udruga “Nazaret”, koju su osnovali muž i žena, Vinko i Jancita Laštro, koji su prije dvadeset i više godina svoju imovinu u Banja Luci zamijenili i izjasnili se da se ne žele vratiti, pojavljuju se ni otkuda i prodaju maglu, kako su jako zabrinuti za položaj Hrvata.
Supružnici Vinko i Jancita, jesu zabrinuti, al ne za Hrvate, nego za sebe i svoj osobni interes, koji su prepoznali upravo u osnivanju Udruge.
Treba im se odati počast za dobro osmišljen plan, da preko Udruge, kroz projekte, koje financira hrvatska vlada, povlače sredstva na ime Hrvata, a korist od tih sredstava imaju samo oni i njihova obitelj.
Ništa bolji nije ni Marko Majdančić, koji je zajedno sa svojim ocem i bratom osnovao Udrugu “Ivanjska” i od hrvatske vlade uzeo 1. 200. 000 kuna, koje niko od povratnika u Ivanjsku nije ni vidjeo.
Ruku na srce, nije Majdančić te pare potrošio u ništa, izgradio je čovjek sebi svojoj obitelji ogromnu kuću, koju svakodnevno gledaju ti isti povratnici o kojima se on mnogo brine.
Da je sve samo puki osobni interes govori i primjer Udruge “Prijatelji Volara“, koju su osnovale Ana Josić i Ljubica Briševac, nije teško pogoditi zbog čega.
Pa naravno, da bi gospođe uzele preko millijun kuna od hrvatske vlade i dobro se okoristile, a na terenu, ništa, ali da se razmijemo, to nije ni briga dotičnih gospođa, neka se svako snalazi sam, one su se, mora se priznati dobro snašle.
U stopu ih prati i Zdenko Marijan, prvi čovjek Udruge “Dom Briševo“, koji jednom godišnje dođe iz Zagreba, ništa nije uradio, osim što je na tuđoj muci uzeo mnogo para.
Kako na brzinu dođe, tako još brže ode, da ga neko nebi šta slučajno pitao, jer on zaboga ne zna, on nije odavde, on provodi mirne noći u Zagrebu.
Spisak je podugačak, a završit ću ga sa Perom Radmanom, predsjednikom Udruge “Šimićani” i poznatim biznismenom, direktorom “Leda”, koji se odjednom počeo brinuti za Hrvate.
Nemojte pomisliti da se istinski brine, ne, zašto bi se brinuo, šta ga briga, ima Radman para, al hoće još, malo li je sve što zaradi od privatne firme i dobije preko Udruge.
Da bi carstvo bilo kompletno, nedostaje još samo politička moć, koja Radmanu mnogo znači.
Zato i jeste osnovao Udrugu preko koje financira svoj dolazak i osobnu promidžbu svog punca na narednim izborima u koaliciji ni manje ni više, nego sa Bošnjacima.
Tako se Radman brine za svoje Hrvate, tužno ali istinito.
Očekivali su hrvatski povratnici mnogo više od Pere Radmana, bar da obnovi kuću jednom Hrvatu od silnih prihoda koje ima “Ledo”, al ništa, čak ni jedan sladoled nisu dobili besplatno, da ne pričam o drugim stvarima.
Ta ista, gore pobrojana, grupica bezveznjakovića, priča o povratku nakon 20 godina, a svi dobro znamo da se povratak događa u prvih pet godina, što će reći da kasne ni manje ni više nego 20 godina, i oni se sada našli baviti povratkom i brigom za Hrvate. Da nije tužno bilo bi smiješno i žalosno, što stari narod kaže čega se pametan stidi budale se ponose.
Priča o popisima je pranje savjesti, ti isti su popise namjerno slali na određene adrese jer su znali da neće biti riješeni.
Iz pojedinih mjesta uopće nije bilo zahtjeva i to dična gospoda vrlo dobro zna, i to ih ne nervira puno, zaboga nisu oni ovdje zbog toga, već zbog neke druge priče u kojoj će samo oni profitirati.
Ti isti pametnjakovići koji su pokupili svu pamet ovog svijeta svoje su kuće mijenjali i izričito rekli da se ne žele vratiti, doduše, svrate oni ponekad na vikend i dolete na neki sastanak, naravno, ne zbog Hrvata, nego zbog sebe i svojih interesa, pljujući po drugima peru ruke od odgovornosti i po staroj dobro isprobanoj matrici okreću leđa protiv svojih jer su samo na taj način po mjeri međunarodne zajednice.
Za svoj interes nije im teško ni da se gorko isplaču nad sudbinom svog naroda, kome drugom nego predstavnicima međunarodne zajednice, koja je vrlo davno iznijela svoj stav, prije 20 godina, a gorčina njihovog stava se još uvijek osjeća.
Rekoše tada predstavnici međunarodne zajednice u Briselu da smo mi štale za njihove konje, ali, nema veze, ponovno idemo kod njih da nam još jednom kažu to u lice ili da možda čujemo još i mnogo gore od toga, a to je da više nismo štale za njihove konje, nego da smo govna.
Tuga, jad i čemer, kad sve to čujete, ovakvi sastanci i slične lakrdije su za rubriku “Vjerovali ili ne”.
U ovoj zemlji apsurda sve je moguće pa i to da se vijesti sa ovakvih sastanaka objavljuju na sajtovima vjerskih institucija, ovog puta na sajtu banjalučke biskupije, pa se nameće logično pitanje jesu li se to pojedine vjerske institucije uključile u izbornu kampanju?
Vrlo zanimljivo je da su na sastanku prisutni i članovi europske akademije banjalučke biskupije pa se postavlja pitanje kakva je njihova uloga u svemu ovome, kakve su njihove političke ambicije a bilo bi zanimljivo znati tko organizira ovakve sastanke i što se iza njih krije?
Sudeći po načinu organiziranja sigurno ništa dobro, jer u zraku ostaje da lebdi jedno pitanje od ključne važnosti a to je kakva je uloga međunarodne zajednice u svemu ovome, da li oni trebaju zaštite ili nešto sasvim drugo, mnogo opasnije za Hrvate.
Još zanimljivije je da za vijesti koje stižu s terena o obnovi kuća povratnicima, izgradnji infrastrukture, nema mjesta, što je svakako alarmantno i zabrinjavajuće, s pravom se pitamo tko cenzurira sadržaje koji se objavljuju na stranicama vjerskih institucija, uz čiji blagoslov one ugledaju svjetlost dana.
SVE VIŠE KANDIDATA ZA DOPREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE
Postavlja se logično pitanje, zašto je to tako, što se želi postići i tko stoji iza ovakve filozofije?
Odgovor je jednostavan, da iza svega ovoga stoji netko tko želi ostvariti, prije svega svoju bolesnu ambiciju i političke ciljeve na narednim izborima.
Nije potrebno biti mnogo pametan pa znati da je u ovom momentu jako atraktivna pozicija dopresjednik Republike Srpske i da je sve više kandidata, te da ova priča sa OHR-om i mnoge druge dolaze iz iste kuhinje i od istog kuhara, koji zajedno sa pojedinim predstavnicima crkve, kuha juhu, a istovremeno se iza te iste crkve skriva.
Priča o položaju Hrvata, dobrim i lošim momcima, prozirna je do te mjere da vrijeđa intiligenciju svakog iole normalnog čovjeka.
Jasno je da se pojedini “dušebrižnici” već vide u fotelji dopresjednik Republike Srpske, a još jasnije je da neće birati sredstva da dođu do cilja.
Ako treba zrtvovat će svoj narod, kao što su to i učinili mnogo puta do sada samo da se dokopaju dugo sanjanih pozicija, pa ako treba ući će u koaliciju i sa crnim đavlom.
Mirjana Carević – Banja Luka
Evo još jedne reakcije i nemojte nam više slati mislimo da je dosta reakcija:
Poštovani,
wpDiscuz